Pišu: Manda PRIPUNIĆ, dr. med., specijalist školske i adolescentne medicine, Miljana ŠEGULJA, dr. med., specijalist školske i adolescentne medicine

Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac prepoznaje vlastite sposobnosti, u mogućnosti je nositi se s normalnim životnim stresovima, može produktivno raditi te je u mogućnosti pridonositi zajednici u kojoj živi. Drugim riječima, mentalno zdrava osoba dobro je prilagođena u različitim životnim područjima, zadovoljna je te ima osjećaj da uspješno koristi svoje potencijale i ostvaruje svoje ciljeve.

Rezultati istraživanja na međunarodnoj razini ukazuju na porast rizika u mentalnom zdravlju, porast opterećenja škole i smanjenje udjela učenika koji vole ići u školu, porast upotrebe digitalnih tehnologija i pojave nasilja vezanog uz digitalne tehnologije, trend prekomjerne tjelesne mase i pretilosti je u porastu te prisutnost pušenja i konzumacije alkohola.

Biopsihosocijalni model mentalnog zdravlja

Najsveobuhvatniji teorijski pristup mentalnom zdravlju predstavlja biopsihosocijalni model mentalnog zdravlja koji obuhvaća biološke, psihološke i socijalne čimbenike dobrobiti osobe. Biološki čimbenici uključuju sve faktore koji se odnose na genetiku i anatomiju osobe poput inteligencije, tjelesnog zdravlja, korištenih lijekova i slično.

Psihološki čimbenici uključuju sve elemente unutarnjeg funkcioniranja osobe poput osobina ličnosti, načina suočavanja sa stresom i socijalnih vještina. Socijalni čimbenici obuhvaćaju utjecaje obitelji, zajednice, socijalnih mreža i organizacija na pojedinca, odnosno faktore poput socijalne podrške, obiteljskih odnosa, socioekonomskog statusa, vršnjačkih odnosa i školske sredine.

Kombinacija genetskih čimbenika, iskustava i okolinskih faktora poput roditeljstva, školovanja, kvalitete uspostavljenih socijalnih odnosa, izloženost diskriminaciji ili zlostavljanju, siromaštvu ili javnozdravstvenim izazovima poput COVID-19 oblikuje mentalno zdravlje djece tijekom njihovog odrastanja. Upravo ovaj model omogućuje cjelovito promatranje svih relevantnih obilježja pojedinca te provođenje specifično usmjerenih intervencija s ciljem poboljšanja funkcioniranja pojedinca.

Sukladno tome, preventivne mjere usmjerene su prvenstveno na razvijanje samopouzdanja kod mladih, učenje preuzimanja odgovornosti, učenje prepoznavanja i iskazivanja vlastitih potreba, adekvatno rješavanje problema i donošenje svakodnevnih odluka, smanjenje impulzivnosti i emocionalne nezrelosti te na uspostavljanje i održavanje bliskih odnosa u obitelji, školi i društvu.

Definiranje obitelji u suvremenom okruženju

Obitelj predstavlja osnovnu društvenu jedinicu i temeljno okruženje djeteta na putu njegova odrastanja. Djeca u obiteljskom okruženju stječu prva iskustva, uče na temelju ponašanja roditelja, formiraju vlastita mišljenja, emocije i stavove te razvijaju svoje osobne potencijale i socijalne odnose. Međutim, u suvremenom se okruženju tradicionalno poimanje obitelji veoma promijenilo zbog sve većeg broja razvoda brakova te prisutnosti izvanbračnih zajednica, samohranih roditelja, mješovitih obitelji i životnih partnerstava. Također, s obzirom na trenutačnu financijsku situaciju na svjetskoj razini, najčešće oba roditelja rade puno radno vrijeme kako bi osigurali zadovoljenje životnih potreba članova svoje obitelji. Zbog navedene dinamike, obitelji sve manje vremena provode zajedno te teže pronalaze slobodno vrijeme za kvalitetno zajedničko druženje i komunikaciju.

U ovakvim okolnostima odgojno-obrazovne ustanove preuzimaju sve značajniju ulogu u učenju djece temeljnim životnim vještinama i vrijednostima uz ispunjenje nužne obveze prenošenja znanja iz nastavnih programa. S obzirom na to da je odgoj u suvremenom okruženju sve zahtjevniji, potrebno je uspostaviti uzajamnu komunikaciju, podršku i suradnički odnos između roditelja i suradnika u odgojno-obrazovnim ustanovama (učitelji, nastavnici, stručni suradnici…)

Zdravlje mladih u suvremenom okruženju

Prema rezultatima Međunarodnog istraživanja o zdravstvenom ponašanju učenika iz 2018. godine koje obuhvaća 50 svjetskih zemalja, Hrvatska je deveta zemlja s najmanjim udjelom učenika od 11 godina koji doručkuju svaki radni dan, a upravo doručak predstavlja prvi obrok u danu te ima veoma važnu ulogu u pružanju energije za provođenje svih dnevnih aktivnosti. Također, naši učenici u dobi od 15 godina među deset su zemalja s najmanjom dnevnom konzumacijom voća, a nisko su na ljestvici i po konzumaciji povrća te konzumiranju obroka s obitelji.

Navedeni podaci ukazuju na prisutnost nepovoljnih prehrambenih navika naših učenika koje, uz sve izraženiji sjedilački način života i provođenje većine slobodnog vremena pred ekranima, uzrokuju prekomjernu tjelesnu masu. Štoviše, Hrvatska je osma po redu zemlja s učenicima u dobi od 13 godina koji imaju prekomjernu tjelesnu masu i debljinu. U današnje vrijeme moderne tehnologije potiču sjedenje, tako da je važno usmjeriti djecu na bavljenje tjelesnom aktivnošću s ciljem stvaranja cjeloživotne zdrave navike i smanjenje mogućnosti razvoja dugoročnih zdravstvenih poremećaja.

Na temelju rezultata novijih istraživanja vidljivo je da postoji značajan postotak mladih koji konzumiraju sredstva koja mogu dovesti do razvoja ovisnosti. Pušenje duhana i pijenje danas je česta pojava u gotovo svim srednjim školama, a učenicima su sve više dostupne i razne psihoaktivne tvari. Podaci o rizičnim ponašanjima pušenja i pijenja alkohola među mladima u Hrvatskoj ukazuju na blagi pozitivni pomak u odnosu na rezultate prethodnog istraživanja iz 2014. godine, ali i dalje su zabrinjavajući.

Uloga suvremenih medija

Život u 21. stoljeću donio je novu vrstu ovisnosti – ovisnost o ekranima. Televizori, mobiteli i računala prilično su dostupni mladima te njihovo korištenje privremeno dovodi do poboljšanja psihičkog zdravlja, međutim, dugoročno dovodi do značajne preokupiranosti ekranima, izolacije od obitelji i prijatelja, gubitka uvida u protok vremena, razvoja osjećaja krivnje zbog gubitka vremena te težeg razlikovanja stvarnog i virtualnog svijeta.

Navedeni aspekti dovode do pojave mnogih anksioznih i depresivnih smetnji kod učenika. Iako korištenje interneta omogućuje razvoj informatičke pismenosti te olakšava dostupnost korisnim informacijama i kreativnom sadržaju mladima, postoje mnogobrojni rizici korištenja interneta poput prikaza neprimjerenog sadržaja (kockanje, nasilni prizori, pornografija, govor mržnje i slično), ranjivost prema virtualnim grabežljivcima, pristup pogrešnim informacijama, izlaganje osobnih podataka te uspoređivanje s nedostižnim idealima na društvenim mrežama koji dovode do sniženog samopouzdanja i pojačanog nezadovoljstva vlastitim životom.

U današnjem se vremenu često susrećemo s pojmom »cyberbullinga« koji se odnosi na nasilje putem internetskih i mobilnih aplikacija. Navedena izloženost učenika vršnjačkom nasilju može dovesti do izraženih emocionalnih problema i poteškoća u uspostavljanju međuljudskih odnosa.

Prema rezultatima već spomenutog Međunarodnog istraživanja o zdravstvenom ponašanju učenika iz 2018. godine koje obuhvaća 50 svjetskih zemalja, Hrvatska je trinaesta zemlja s problematičnom upotrebom društvenih medija kod učenika od 11 godina, petnaesta kod učenika u dobi od 13 godina te jedanaesta kod učenika u dobi od 15 godina.

Osim toga, kod učenika u dobi od 13 godina, Hrvatska je deseta zemlja po redu prema udjelu učenika koji su prijavili maltretiranje drugih i osma zemlja po redu prema udjelu učenika koji su slali zlobne poruke. Kako je internet sastavni dio današnjeg društva i teško mu je ograničiti pristup, iznimno je važno mlade naučiti kako ga učinkovito i sigurno koristiti u svrhu učenja, komunikacije, razvoja vlastitih vještina i razonode.