Većina vrtlara smatra sjeme najvažnijim dijelom procesa uzgoja sadnica, pa ako je sjeme dobro, bit će dobar i urod. Naravno, ako mu osiguramo dobre uvjete poput plodne zemlje, dovoljno vlage i osunčani položaj. No, kad sjeme ne nikne ni usprkos našem trudu, za vrtlara nema veće frustracije. Posijali smo, primjerice, mrkvu. U pravo vrijeme, na plodno tlo i još je bilo puno kiše, a ona ne niče ni poslije dugog vremena, strpljivo smo čekali jer znamo da mrkva i inače sporo niče.

Ili smo posijali visoke mahune koje su na slici na vrećici sjemena izgledale predivno, ali ma koliko smo pazili na puževe i ostale vrtne predatore, one uopće nisu niknule ili ako jesu, pa usto i rastu brzo, uopće ne formiraju plod. Imali smo mnogo takvih pitanja, i naravno, vrtlari su u pravu – ne valja sjeme koje smo najvjerojatnije skupo platili. Razlog je slaba ili nikakva klijavost i još slabija rodnost. Evo nekoliko korisnih savjeta kako to ubuduće provjeriti.

Paketić sjemenja povrća može izgledati suho i beživotno, ali ono je puno više od toga, ono predstavlja novi život. U svakoj sjemenki je embrio buduće biljke. Ipak, njegov životni vijek je ograničen. Neko sjeme ima dulji životni vijek od drugog. Još ako ga čuvamo na hladnom i suhom mjestu može trajati i po nekoliko godina. Sjeme rajčice, krastavaca i dinje može trajati i pet ili više godina. Sjeme kupusnjača i tikvica sačuva svoju moć nicanja i nakon 4 do 5 godina, a sjeme paprike nešto kraće, do 3 ili 4 godine.

Foto: iStock

Korjenasto povrće poput peršina, poriluka, luka i pastrnjaka svake godine moramo sijati iz svježeg sjemena, kao i kukuruz šećerac. Mnogi čuvaju staro sjeme, koje u obitelji može biti poput kakvog zaštitnog znaka, recimo sjeme broskve. Matina broskva ili raštika none Marije preživi tako nekoliko generacija, ali to nije uvijek isto sjeme koje je poslužilo Mati ili Mariji prije sto godina. Ono se sakupljalo svake godine s novih biljaka, bez obzira koliko mi čitali o sjemenu koje je preživjelo iz vremena dinosaura i još uvijek je zadržalo sposobnost klijavosti, što često nalazimo u rubrikama tipa »Vjerovali ili ne ».

Klijavost sjemena, odnosno njegovu sposobnost stvaranja novog života, lako je provjeriti, jer ne mora značiti da je ono plodno i dalje ako smo ga čuvali po svim pravilima struke, odnosno na tamnom, hladnom i suhom mjestu. Sve što nam je za taj pokus potrebno jest uzeti deset sjemenki, namočiti ih u posudi u malo vode, prekriti plastičnom vrećicom, staviti na toplo mjesto i sačekati tjedan dana, pa provjeriti koliko ih je proklijalo. Ako ih je proklijalo 2 od 10, znači da je klijavost samo 20%, pa takvo sjeme treba odbaciti ili ako vam je do njega jako stalo, jer vas podsjeća na nonu Mariju, u proljeće posijte sjemenke dovoljno gusto da neke ipak niknu. Jednostavnije je kupiti svježe sjeme, pogotovu ako je klijavost manja od 70 posto. Ako je proklijalo više od 70 posto sjemenki, to je sjeme vrijedno za posijati, ali će ga trebati sijati malo gušće. Ako su od deset sjemenki sve proklijale, to je sjeme zaista vrijedno posijati i s tim biljkama vjerojatno nećete imati većih problema.

Nemojte baciti ni sjeme koje je proklijalo, premda ne u očekivanoj količini, jer i njega možete posaditi.

Osim dotrajalosti, sjeme može stradati i od insekata poput žiška, koji ga jedu. U bankama sjemena ono se čuva u vrlo hladnim i kontroliranim uvjetima kako se to ne bi dogodilo. Ipak, većina sjemena povrća zadrži svoju klijavost oko tri godine. Sjeme salate ostaje živo i potentno i nakon pet godina.

Ništa ne možemo napraviti u pokušaju da produžimo vijek trajanja pojedinog sjemena, ali možemo ga sačuvati optimalno dugo ako se pridržavamo nekoliko osnovnih pravila:

1. Prije no što ga spakiramo, sjeme mora biti potpuno suho. Stavimo ga na upijajući papir kako bi se upila sva vlaga i nakon toga ga spakiramo u papirnatu vrećicu ili u staklenku na kojoj obilježimo vrijeme pohrane i vrstu sjemena.

2. Čuvamo vrećice sa sjemenom u nepropusnom kontejneru. Ovo je jako važno, jer ako vlaga prodre u posudu sa sjemenjem, ono može istrunuti.

3. Pohranimo ih na suho, tamno i hladno mjesto. Nekada su na velikim imanjima za tu namjenu korišteni tavanski prostori. Danas neki zagovaraju držanje sjemenja na niskoj temperaturi u hladnjaku, ali koliko će sjeme u tim uvjetima preživjeti ovisi o tome koliko je prije pohrane bilo osušeno. Vlažno sjeme u zamrzivaču može popucati i tada se embrio uništi. Dobro pohranjeno sjeme u zamrzivaču može preživjeti 10 i više godina. Treba izbjegavati čuvanje sjemena u plastičnim vrećicama i plastičnoj ambalaži jer takav način skladištenja može uzrokovati gubitak kvalitete sjemena.

Foto: iStock

Kako sačuvati upravo ono sjeme koje želimo ostaviti praunucima?

Salata je recimo, samooplodna kultura, ali je moguća i stranooplodnja. Stoga savjetujemo izabrati najljepšu glavicu salate i cvjetnu granu koja probije iz glavice pokriti prozračnom vrećicom, čime sprečavamo stranooplodnju, ali i osipavanje sjemena. Cvatnja jedne biljke može trajati i do 70 dana. No, najkvalitetnije sjeme dobije se u prvom dijelu cvatnje koje traje do 30 dana. Zrelo sjeme je najbolje ubirati ujutro kad su biljke vlažne, jer se tako smanuje osipanje sjemena. Nakon berbe veći dio sjemena nalazi se u plodu i potrebno ga je očistiti. Očišćeno sjeme suši se nekoliko dana na prozračnom mjestu u hladu.

Rajčica je samooplodna kultura, s malom mogućnošću stranooplodnje. Sjeme odaberemo tako da među plodovima koji prvi dozrijevaju odaberemo nekoliko najljepših i označimo ih. Od njih ćemo kasnije, kad potpuno dozru, sačuvati sjeme i to tako da ga ispiremo na cjedilu sve dok ne dobijemo čiste sjemenke, koje potom sušimo u tankom sloju na tkanini, papiru ili kartonu na prozračnom mjestu u hladu. Podlogu u početku moramo mijenjati jer dolazi do lijepljenja sjemena za podlogu. Ako se sjeme zalijepi za podlogu treba ga pažljivo skidati, jer može doći do mehaničkog oštećenja sjemena i gubitka klijavosti.

Kod paprike postoji velika mogućnost stranooplodnje, pa je najbolje razne sorte saditi odvojeno. Sjeme paprike zrelo je kad je plod u fiziološkoj zrelosti. To je kod većine sorata kada je plod crvene boje, kod nekih sorata i narančaste boje.

Sve mahunarke su samooplodne biljke, ali je moguća stranooplodnja, posebno kod graha zrnaša. Kod odabira biljaka za sjeme važno je izabrati prosječne biljke koje ne odskaču po visini, boji cvijeta ili boji mahune.

Tikvice, krastavac, dinje, lubenice i tikve su stranooplodne biljke pa ih moramo saditi udaljene jedne od drugih. U plodu tikvenjača nalazi se velik broj sjemenki, a sjeme se bere kad su plodovi sasvim zreli. Biljke krastavaca iz kojih ćemo uzimati sjeme moramo ostaviti u povrtnjaku dok sasvim ne požute. Nakon berbe plodove ostavljamo na prozračnom mjestu u hladu još 7-10 dana da sjeme u njima dozre.