Zabavno, ali nezdravo

Smije li se jesti snijeg? Bolje nemojte ako ne želite unositi zagađivače, klice i mikroplastiku

Šarlota Brnčić

Foto iStock

Foto iStock

Niz znanstvenih istraživanja objašnjava da to valja izbjegavati

Zima je vrijeme za snijeg i bijele tjedne (za one koji si to mogu priuštiti). Čak i ako djecu možete odvesti samo na jedan dan na sanjkanje, grudanje ili izradu snjegovića, važno je znati osnovno pravilo koje se može činiti očiglednim, ali nije: snijeg se ne jede.


Pogotovo su mlađa djeca ona koja sve trpaju u usta, ali u slučaju snijega problem nastaje i kod starije djece koja, možda žedna ili iz znatiželje, mogu polizati ili sisati snijeg.


Ako je snijeg prljav, očito ga ne treba jesti. Ali vrijedi li to i za svježe pahuljice koje se možda talože na granama?


Odgovor je da, snijeg se nikada ne smije jesti.


Svježi snijeg može apsorbirati čestice i druge zagađivače


Poput kiše, snijeg može apsorbirati zagađivače iz zraka. U teoriji, u planinama problem ne nastaje, ali ne možemo znati jesu li vrijednosti finih čestica u području koje posjećujemo visoke ili ne.


Snijeg bi također mogao biti zaražen klicama.


Čak i ako ne sadrži sitne čestice, snijeg još uvijek nije tako blagotvoran kao voda za piće, već je po sastavu sličniji destiliranoj vodi, dakle ne sadrži minerale ni elektrolite.


Snijeg također može sadržavati sol, pijesak i životinjski izmet. Zapravo, kad jednom padne na tlo, sve se više prlja svime s čim dođe u dodir.


Na kraju, tu je i pitanje mikroplastike. Istraživanje provedeno u Sibiru otkrilo je da je i snijeg zagađen mikroplastikom, a to svakako ne čudi s obzirom da je sada posvuda.


Očito, ako okusite samo malu količinu snijega, ništa se ozbiljno ne događa, ali, ako možete, bolje je izbjegavati čak i male količine, pogotovo kako mališane ne bismo naviknuli na ovu praksu koja, iako je zabavna, svakako nije zdrava.