Šaka sreće, vreća znanja i more truda tvore standardnu formulu za uspješnog poduzetnika. U nekim slučajevima doze sastojaka su izmijenjene, ali je uglavnom tako – posebice u našoj zemlji u kojoj godinama suvereno vlada, rekli bismo, antipoduzetnička klima.

Jelena Šimić Valentić na svoj se poduzetnički put osmjelila prije kakvih osam godina, napustivši mirnu luku sigurnog posla i tako je, na njenu, ali i našu radost, nastala jedna od zagrebačkih vinskih oaza – Pupitres.

– Baš mi je, na današnji dan, na Facebooku izletjela uspomena koja kaže da sam, prije deset godina, održala svoju prvu vinsku školu i prvu radionicu u restoranu Apetit City, i to uz ohrabrenje moje tadašnje šefice Sanje Gregorius.

Ideja je, zapravo, nastala spontano – gosti su stalno ispitivali ponešto o vinima, o čašama, načinu posluživanja, o ukusima i tako sam krenula s njima u komunikaciju i shvatila da imam potrebu sve objasniti, a zapravo s jednim ciljem – da oni što bolje dožive to vino i da ga što bolje razumiju.

Moja mi je tadašnja šefica pružila priliku i dozvolila da organiziram vinsku školicu kroz koju smo krenuli educirati naše goste. Onda sam ja, ubrzo nakon toga, zatrudnjela.

Tako se poklopilo, otišla sam na čuvanje trudnoće i kada mi se rodio sin Luka razmišljala sam čime bih se voljela baviti cijeli život, odnosno što bih mogla raditi, pa da me i nitko ne plati, koji bi me posao činio ispunjenom i sretnom te sam tada shvatila kako volim educirati i pričati o vinu jer to i goste čini sretnima i tako se rodila ideja.

Šest mjeseci nakon sinovljevog rođenja osnovala sam tvrtku, to čak nisam rekla niti suprugu jer bi me on odgovorio od toga, prepričava sommelierka, konzultantica i vlasnica prvog boutiquea vinske kulture u Hrvatskoj, dodajući kako nije dobro slušati tuđe savjete jer oni, ustvari, najčešće skrivaju tuđe strahove.

Kada nešto odlučiš, tvrdi Šimić Valentić, treba slušati sebe, pogotovo ako osjetiš da je riječ o dobrom i iskrenom putu.

Trud i ustrajnost

Ona je tako imala svoj cilj i doista se, iz priče, može vidjeti kako je na putu k ostvarenju tog cilja i uživala.

– Osnovala sam tvrtku i trebala sam se vratiti na posao, ali sam šefici rekla da više neću raditi. Ona je tu moju odluku blagoslovila i to na način da sam dovela između dvije i tri stotine ljudi u Apetit City, što prijatelja, što obitelji, što predstavnika medija te sam upriličila službeno otvorenje tvrtke za medije i goste.

Idući sam dan došla platiti račun za konzumaciju hrane i vina, a moja draga šefica mi je rekla: »Jelena, kada zaradiš svoj prvi milijun, onda ćeš mi doći platiti račun«.

Izvanredna žena, ističe Šimić Valentić.

I sve je ostalo, kako ono kažu u filmovima – povijest. Šimić Valentić o uspjehu koji je postigla niti ne razmišlja jer, kaže, samo radi svoj posao, živi, ide naprijed i svakodnevno od sebe daje najbolje što može.

Važno je, poručuje, da čovjek radi ono što voli, što ga ispunjava i čini sretnim, a upravo u tome leži i ljepota rada s ljudima jer se odmah dobije povratna informacija koja motivira, daje snagu, koja pokazuje da čovjek obavlja dobar posao, ali i daje smjernice za poboljšanje.

– Trud, ustrajnost, upornost – nazovite to kako hoćete, ali to su bitne stvari za uspjeh, ako se to uspjehom uopće može nazvati, jer nemam osjećaj da sam po nečemu uspješna. Živim svoj život i radim svoj posao najbolje što znam, samo što je moj posao nešto što voli devedeset posto našeg naroda.

Najmanje se, tvrdi, bavi vinom, već zapravo vodi posao u Pupitresu u kojem, osim nje, ima još dvoje zaposlenih, a u Frankopanskoj su ulici već pet i pol godina. Bitno je da čovjek ništa ne gleda kroz prizmu novca jer kada radiš posao koji voliš, vraća ti se sve stostruko na više frontova.

– Nemam čistu matematiku, nego se jednostavno prepuštam kreativnosti, ljubavi, okružena sam predivnim ljudima i sve je doista dobro. Jedino što puno radim – to bih voljela promijeniti, hahaha.

Keksići za teran

Rakija od vina

Vino je, kao tematika, neiscrpno vrelo te se svakoga dana o tom drevnom piću može naučiti ponešto novoga. Tako je i naša sugovornica sommelierka s diplomom Hrvatskog sommelier kluba treće razine po programu Association de la Sommeliere Internationale te je polaznica treće razine WSET-a (stručnog obrazovnog programa Wine and Spirits Education Trust), najprestižnije svjetske institucije za edukaciju o vinu i žestokim alkoholnim pićima, a ni tu nije stala.

Ove je godine na zagrebačkom Agronomskom fakultetu upisala jednogodišnji program osposobljavanja za poslove vinogradara i vinara.

– Posljednje smo naučili kako se proizvodi rakija od vina, odnosno lozovača, komovica i vinjak. Vina su kompleksna materija o kojoj se doista svakodnevno nešto može naučiti jer nije riječ samo o tekućini koja je pala s Marsa, iza vina stoji puno truda – od enologa, vinara, vinogradara, podrumara, a nekad, u Hrvatskoj, to sve radi samo jedna osoba.

Puno faktora utječe na kvalitetu vina, a uvijek ističem kako je vino važno kombinirati s dobrim društvom i to i najiskrenije mislim. Nekada je potrebno popiti i sam čašu-dvije, ali kada vino dijelimo ono postaje posebnije i bolje, odgovara Šimić Valentić.

Šest keksića za šest hrvatskih vina

Mi je pitamo s kojom je hranom dobro kombinirati vina.

– Svako vino ima svoju hranu. Mi imamo i radionicu koja se zove Hrana i vina i u kojoj naše goste, polaznike vinske škole i ljubitelje vina upoznajemo kojim se sve metodama i tehnikama mogu koristiti, a da im iste mogu pomoći prilikom odabira idealnog spoja hrane i vina.

A kada već govorimo o toj kombinaciji, nedavno je Pupitres na hrvatsku vinsku scenu donio slatke zalogajčiće u obliku keksića koji su posebno kreirani za sljubljivanje s najpoznatijim sortama vina kao što su malvazija, graševina, teran, plavac mali, zinfandel i pošip.

Iza Pupitresa je preko tisuću održanih radionica koje promoviraju ljubav prema vinu, osobito prema hrvatskim autohtonim sortama, stoga ne čudi što je Jelena prepoznala potencijal mlade slastičarke Mirte Atlija koja stoji iza brenda Miscotti i što je s njom kreirala slatke keksiće koji se perfektno slažu uz odabrane vinske sorte.

– Sve je započelo u trenutku kada se Mirta pojavila na vratima Pupitresa i predložila suradnju. Kako sam i sama poduzetnica, uvijek imam potrebu podržati mlade, talentirane i proaktivne ljude te im na taj način biti nekakav vjetar u leđa.

Tako je i započela ova slatka vinska priča koja zasad donosi šest limitiranih izdanja Pupitres keksića uz vino, nazvanih po različitim sortama kojima je hrvatska bogata i prepoznata diljem svijet.

Tako je, na primjer, za teran karakterističan okus višnje koji je glavni sastojak Pupitres keksića koji se odlično slažu uz to vino, dok je za graševinu karakterističan okus meda koji se može pronaći u keksićima namijenjenima baš toj sorti vina.

Zalogajčići uz malvaziju

Dokaz da nas Bog voli

Priču još posebnijom čini i to što na svakoj kutiji Pupitres keksića uz vino dolazi i kratki opis te sorte ispisan od strane Šimić Valentić koja je, zbog znanja i zavidne karijere, stekla titulu jedne od ponajboljih hrvatskih sommelierki. Tako nas njeni doživljaji pojedine sorte uvode u vinski svijet istovremeno nagovještavajući jedinstvenost i posebnost okusa.

– Htjela sam da trenutak konzumacije keksića i vina bude ne samo užitak, već i da ima taj jedan edukacijski trenutak, da se sazna kako je, npr. malvazija druga po redu po zastupljenosti sorta grožđa u Hrvatskoj i da je to naša autohtona sorta. U toj jednoj rečenici osoba će dobiti oboje, i ugodno i korisno.

Cilj je zapravo demistificirati vino jer imam osjećaj kao da se često misli da je vino luksuz ili da je samo za ‘snobove’. Vino je prekrasan dar, ono uljepšava dan, ono nas povezuje za stolom i o njemu rado pričamo. Uvijek sam imala potrebu podržavati konzumaciju hrvatskih vina.

Održavamo i radionice prezentiranja hrvatskih autohtonih sorti i to nam posao čini još svrhovitijim. Ne da samo učite, nego ljudima osvještavate bogatstvo i raznolikost, posebnost i jedinstveno naše zemlje koja ima štošta za ponuditi.

Onda je nama, kao žiteljima te zemlje, konzumacija domaćeg vina još draža. Imamo doista predivne vinske priče, objašnjava Šimić Valentić, koja je i autorica knjige »Bilješke o vinu«, namijenjene svakom pasioniranom ljubitelju vina, ali i onom koji će to tek postati.

Osim edukacija koje se protežu tijekom svih osam godina poslovanja Pupitresa, u tom simpatičnom lokalu vrijedna ekipa ugošćuje profesore s Agronomskog fakulteta, dionici su raznih projekata, a sve s jednim ciljem – stavljanje fokusa na hrvatske autohtone sorte grožđa.

Bilo da o vinu ništa ne znate, bilo da ste pravi vinski znalac, složit ćemo se s onom poznatom Benjamina Franklina, koji je kazao kako je ‘vino dokaz da nas Bog voli i da želi da nas vidi sretne’. Ako je to tako, zagrebački Pupitres pravi je mali vinski hram na koji možemo biti ponosni.

Slatko uz zinfandel