Foto: iStocki
Sudionici istraživanja koji su šetali zelenim površinama pokazali su poboljšanja u testovima mozga
povezane vijesti
- Postavio metalnu žicu, razvukavši je između dva stabla preko šumske staze. 45-godišnjak zapeo u nju vozeći se četverociklom
- U šumi naletjeli na protupješačku rasprskavajuću minu bez upaljača zaostalu iz Domovinskog rata
- Građani u šumama pronašli tromblonsku kumulativnu minu i ručni bacač raketa pa uzbunili policiju
Čini se da šetnja šumom bolje izoštrava um nego urbana šetnja asfaltom, pokazalo je novo istraživanje skeniranja mozga.
Ljudi koji su hodali šumovitim područjem na Sveučilištu Utah zapravo su imali bolje rezultate na testovima funkcije mozga od onih koji su hodali asfaltiranim medicinskim kampusom.
EEG podaci pokazali su da je šetnja prirodom osvijetlila područja mozga povezana s izvršnom kontrolom, koja utječe na radnu memoriju osobe, donošenje odluka, rješavanje problema i planiranje, rekli su istraživači.
David Strayer, profesor psihologije na Sveučilištu Utah, objasnio je:
“Postoji ideja koja se zove biofilija koja u biti kaže da nas je naša evolucija, tijekom stotina tisuća godina, dovela do veće povezanosti ili ljubavi prema prirodnim živim bićima. Naše moderno urbano okruženje postalo je gusta urbana džungla s mobitelima, automobilima, računalima i prometom – upravo suprotno od ove vrste restaurativnog okruženja.”
Kako bi vidjeli kako šetnja prirodom može utjecati na mozak, istraživači su regrutirali 92 sudionika i svakom od njih zabilježili EEG očitanja neposredno prije i nakon 40-minutne šetnje.
Polovica sudionika prošetala je Red Butte Gardenom, šumovitim područjem istočno od Sveučilišta Utah, a druga polovica prošetala je medicinskim kampusom i parkiralištima sveučilišta.
Obje su rute pokrivale dvije milje, sa sličnim usponom.
Prije šetnje svi su sudionici izveli mentalno izazovnu vježbu za mozak, nakon koje je uslijedio zadatak za procjenu pažnje. Istraživači su ih zapravo natjerali da broje unatrag od 1.000 do sedam, što je stvarno teško.
Koliko god bili dobri u mentalnoj aritmetici, nakon 10 minuta to postaje prilično zamorno. Sudionici su nakon šetnje ponovili test pažnje kako bi vidjeli koliko je šetnja regenerirala njihov um.
Konkretno, sudionici koji su šetali prirodom pokazali su poboljšanje pažnje na tom zadatku, dok oni koji su šetali gradom to nisu imali, tako da znamo da je to nešto jedinstveno što se odnosi na okolinu u kojoj hodamo.
