Htio bih u svom vrtu uzgojiti kaki, ali ne znam koji su mu uvjeti potrebni i bi li preživio niske temperature?, pita naš čitatelj iz Klane.

Postoje i sorte otporne na niske temperature, no kaki se svakako može uspješno uzgajati i u našim krajevima. Imenom japanska jabuka, zlatna jabuka, persimon ili kaki, ova voćna vrsta posljednjih godina postaje sve popularnija u okućnicama. U hladnijim područjima preporučuje se uzgoj tipa virdžinija, otpornog na niske temperature.

Njima zimi odgovara temperatura ispod 10°C, a može podnijeti do -20°C. Voli blago kiselo, dobro drenirano tlo, baš onakvo kakvo je u Primorju. Preferira osunčano mjesto, ali uspijeva i u polusjeni, zaštićen od jakog vjetra. Treba ga dobro pognojiti, najbolje stajskim gnojivom. Ima dubok korijen, pa ga ne treba saditi blizu kuće. Najmanji razmak do sljedećeg drveta je 2,5 m.

Kaki voli i dosta kiše, pa mu je naše vrijeme idealno, a u toplije doba godine ga, slično kiviju, treba zalijevati. Ipak, ne treba biti u vodi koja stoji na tlu. Rađa već u drugoj ili trećoj godini, a plodovi se beru krajem listopada i u studenom. Kao i kod kivija, i kaki ima muške i ženske biljke koje cvjetaju tijekom svibnja i lipnja.

Neke sorte su samooplodne, i to možemo vidjeti po plodovima koji nemaju sjemenke ili su one rudimentirane. Kod orijentalnih vrsta na istom drvetu se mogu razviti ženski i muški cvjetovi. Grane kakija su krhke, pa treba pripaziti da ih se ne polomi kod branja plodova. Oni se pohranjuju u kašete i ostave do prosinca, kada dozrijevaju i postaju jestivi.

Plodovi su vrlo ljekoviti, jačaju krvne žile, snižavaju krvni tlak, jačaju imunitet, djeluju protuupalno i preporučuju se osobama koje imaju problema s venama. Pomažu kod problema sa želucem i crijevima i djeluju antistresno. Dobra su prevencija kardiovaskularnih bolesti, slabokrvnosti te slabog rada jetre i žuči. Bogati su vitaminima, posebno C i A te mineralima, kalijem, kalcijem i željezom, fosforom, jodom, magnezijem, karotenom i taninom. Ne bi ih trebalo jesti na prazan želudac.

Kaki je vrlo rodan, po stablu daje i do 200 kilograma ploda, na tržištu vrlo cijenjenog. Cvjeta kasnije od ostalih voćnih vrsta pa mu kasni mrazevi ne mogu naštetiti. Njegova gusta krošnja ne dopušta drugim biljkama da rastu u njegovoj blizini.

Podvezuje se u proljeće, najbolje za vrijeme padajućeg mjeseca, do grana takozvanog drugog reda. Na mjestu reza stvara se puno mladih izdanaka, pa velike grane ne treba rezati. Što se više reže, to se stvara više šiba, što nije dobro za voćku. Također se ne smije orezivati za vlažnog i kišnog vremena, niti nesteriliziranim škarama.

Kivi se sadi zimi, dok je stablo još uspavano, pazeći da mu se ne ošteti korijen jer je vrlo krhak. Biljku možete uzgojiti i iz sjemena, koje ćete prethodno držati u vodi tri dana. Zatim s njega uklonite svo zaostalo meso voća, umotajte ga u vlažni kuhinjski papir i pohranite ga na tri mjeseca u hladnjak u kakvu staklenku.

Redovito orošavajte papir, kako se sjemenka ne bi osušila. Nakon toga je možete posaditi u visoku posudu, gdje će ubrzo dobiti korijenje. Za oko dva mjeseca ćete ugledati prve listiće. Tada biljku možete iznijeti u vrt da se privikne na vanjske uvjete, a vani je možete presaditi za oko godinu dana.