Sa sjajem u očima i zaraznim optimizmom priča o novom poslovnom poduhvatu, fotografiranju novorođenčadi i djece, pod brendom KAnewborn. Kao mlada majka, Kristina Aleksandrova dobro zna da svaka žena želi upravo u toj najranijoj djetetovoj dobi zaustaviti vrijeme. Fotografirati te prve trenutke koji će je podsjećati na najveću životnu radost.

Udobno smještene na dvosjedu u prizemlju obiteljske kuće u Svetom Martinu kod Buzeta, uređenom u profesionalni fotostudio, razgovaramo o njenom životnom putu koji ju je iz Bugarske, preko Londona, doveo u Buzet.

Rođena je u Svogeu, gradu čokolade, tridesetak kilometara sjeverno od bugarske prijestolnice Sofije. Školovala se za kuharicu, obožava kuhati i to joj je prva strast. S osamnaest godina otišla je živjeti u London. S poslovnim partnerom vodila je mali bistro.

– London mi je predivno iskustvo. Da mogu sve ponoviti, ništa ne bih mijenjala. U tih osam godina koliko sam provela u Londonu, proputovala sam cijelu Veliku Britaniju. Četiri godine zaredom ljetovala sam na Ibizi. Volim glazbu, volim putovanja, kazala je Kristina.

Sudbonosna Ibiza

Upravo za Ibizu vežu je posebne emocije. Tamo je upoznala životnog suputnika, Buzećanina Dejana Hrena. Danas su roditelji prekrasnih mališana, 4,5-godišnje Emme i 2,5-godišnjeg Janija. ​

Dejan je 2015. godine ljetovao na Ibizi. Tijekom godišnjeg odmora radio je za tamošnje klubove, promociju, fotografiju i marketing. Na jednom od party brodova upoznali su se doslovno na tri sekunde. Idućeg dana, na drugom partiju, mahnula mu je iz publike. Pozdravili su se, fotografirao ju je, rekao joj da ga doda na Facebook da joj pošalje fotografiju.

U međuvremenu se nisu čuli, osim rijetkih kontakata na društvenim mrežama, a 2017. godine »lajkala« mu je jednu fotografiju upravo kada je planirao rezervirati kartu za Ibizu. Plan mu je bio provesti na otoku pet dana. Nakon nekoliko poruka, dogovorili su se da odu zajedno. I od tada su nerazdvojni. Godinu dana kasnije otputovali su u Rim. Kristina je bacila novčić u Fontanu di Trevi, zatvorila oči i poželjela jednu malu djevojčicu. Nakon četiri mjeseca saznala je da je trudna.

Nikada nije o fotografiji razmišljala na način da će se njome baviti. Dejan se pored redovnog posla, u sklopu firme Hren d.o.o. već godinama bavi profesionalnom fotografijom, u zadnje vrijeme posebice hrane. Kristina mu je pomagala u kuhanju, pripremi hrane, stiliziranju. U obiteljskoj firmi, zadnje dvije i pol godine zaposlena je kao voditeljica društvenih mreža i fotografkinja, a nedavno su djelatnost proširili i na fotografiranje novorođenčadi i djece.

– Na ideju da bih mogla fotografirati novorođenčad došla sam kad sam bila trudna s drugim djetetom. Zbog rizične trudnoće morala sam strogo mirovati šest mjeseci. Puno sam čitala o razvoju djeteta i počela se educirati. Tu sam povezala fotoaparat, Dejana i njegova iskustva, i sve ono što znam o sigurnosti bebe i odlučila da je to nešto čime bih se željela baviti. Intenzivnije sam počela fotografirati djecu prije pola godine, a zadnjih mjesec dana fokusirana sam na novorođenčad.

U pravilu je takav tip fotografiranja najbolje odraditi prvih dvadesetak dana ako roditelji žele korištenje nekih rekvizita jer nakon toga se pojave grčići, bebe manje spavaju. Ako je sve dobro prošlo u trudnoći i nakon poroda, čak je sigurnije slikati ih u toj dobi. Treba voditi računa o svemu, no najvažnije je da se mama i beba osjećaju dobro, pojašnjava Kristina.

Kristina Aleksandrova i Dejan Hren

Kutak za bebe

Za takvo fotografiranje važno je imati puno strpljenja i pratiti bebine potrebe. Može trajati dva, tri sata, s tim da u toj situaciji najmanje fotografira. Većina toga se svede na pripremu, hranjenje, presvlačenje bebe…

Bude tu i odbijanja suradnje, ali na takve je situacije uvijek spremna. Ako je beba nemirna, dogovori se neki drugi termin. Prije nego dijete dođe, u studiju sve mora biti spremno, oprano na visokim temperaturama. Beba se stavi na vreću za poziranje, bean bag. Kristina svu opremu nabavlja od specijaliziranih firmi iz uvoza, a određene rekvizite poput suhog cvijeća ili dekoracije kao to što su to bijele zvjezdice za božićni ugođaj, izrađuje sama.

Nabavila je i profesionalnu lutku novorođenče iz Australije. Nema ih puno takvih. Teška je 3.500 grama, i svi zglobovi su joj pomični. Prvo na lutki testira položaj za fotografiranje i odjeću, osmisli snimanje i predstavi zamisao roditeljima.

– Pripremim roditelje da nije sve moguće. Ako beba ne želi imati ruke gore, ne forsiram, osluškujem njen ritam. Treba prepoznati emocije djeteta, s puno senzibiliteta za njegove potrebe. Govorimo o majkama koje su rodile prije dva tjedna, volim im reći da se i one opuste, odmore, možda im je to prvi put da su nakon poroda izišle iz kuće. Imaju na izbor rekvizite za bebe i djecu, odjeću za bebice, razne dodatke, ukrase za glavu, nabraja Kristina.

Trend je da sada none poklanjaju fotografiranje, odličan poklon za novorođenčad i njihove roditelje. Danas kada svi imamo sve, teško je naći pravi poklon, ali s time se ne može pogriješiti, uvjerena je Kristina.

Prošla je online tečajeve i edukacije i dobila certifikate za fotografiranje novorođenčadi, za sigurnost djece. Možda je među rijetkima koji u profesionalno opremljenom studiju imaju poseban kutak za novorođenčad. Kao novopečenoj fotografkinji i majci dvoje djece, sigurnost i dobrobit bebe uvijek su joj u prvom planu.

Radi samo jedno snimanje dnevno zbog čišćenja prostora i dezinfekcije. Svoja iskustva nedavno je prenijela na radionici »Fotografiranje novorođenčadi kroz oči majke« u Poduzetničkom inkubatoru Verzi u starogradskoj jezgri Buzeta gdje je bilo govora o sigurnosti beba tijekom fotografiranja, rizicima i kako ih spriječiti.

Fotografira i stariju djecu pa tako i prvi rođendan. Zabavno i neuredno »cake smash« fotografiranje mališana prekrivenog tortom i nasmijanog od uha do uha.

– Pripremim scenografiju s puno balona, malih rekvizita i onda naručim tortu koju dijete jede rukama. Djeca u tom uzrastu jako su znatiželjna, u očima im se vidi koliko su sretna. Ne želim da ni djetetu ni roditeljima to bude stresno, već iskustvo koje će pamtiti do kraja života i prepričavati ga.

Svatko može naučiti koristiti fotoaparat zato mi je emocija jako važna, prenijela je svoju životnu filozofiju naša sugovornica. U jednom dijelu fotostudija kutak je uređen kao dnevni boravak gdje se roditelji mogu opustiti, nakon snimanja prokomentirati rezultate. Majčinski instinkt prednost je u tom poslu, a Kristina je od toga napravila cijelu priču.