Poznati hrvatski dizajner Robert Sever revijom koja je nedavno održana u zagrebačkom Mozaik centru predstavio je svoju viziju nosivih modnih kombinacija sažetih u ukupno 55 total lookova. Kako ističe sam Sever, sve su kreacije nastale bez prethodnih krojeva i skica, a magičnim eksperimentiranjem iznio je sva dizajnerska i zanatska umijeća. Slavljenje kreativnosti i slobode dizajnerskog izražavanja potpisao je brojnim ručnim izvedbama, od štepanja, ukrašavanja i oslikavanja što kolekciju diže na pijedestal unikatnog.

No, ono što je sve pomalo iznenadilo je izjava kreatora da upravo ovom kolekcijom navješta odlazak s modne scene, a na kojoj je uspješno blistao gotovo punih 25 godina. Njegova radna disciplina, etika spojena s kreativnošću ne samo da je pridonosila hrvatskom dizajnu, već se kao kreator dokazao odijevajući i brojne likove u televizijskim serijama u koje je bio pozvan kao stilist. Iskustvo koje je Sever sakupio u ovih četvrt stoljeća je čarobno sažeo u novoj kolekciji koja briše sve granice od visokomodnih zahtjeva do svakodnevne nosivosti, kao i one između muške i ženske mode, a na koncu sve je zaodjenuo u brojne lepršave dezene i profinjene tkanine od prirodnih materijala, čipke do ručno pletenih vesta koje su pravi hit kolekcije.

SYMPHONY 9

Predstavili ste kolekciju Symphony 9 koja, kako ste najavili, označava ulazak u posljednje dvije godine vašeg dizajnerskog rada, znači li to kako napuštate dizajn, modu ili …?

– Sljedeće godine brend puni 25 godina kontinuiranog postojanja i time ću završiti kreativnu priču kroz prizmu modnog dizajna. Time brend prestaje s radom i djelovanjem. Vjerujem kako je toliko uspješnih godina u jednoj branši sasvim dovoljno i želim svoju kreativnu priču završiti na način kao što sam i stvarao – samostalno, individualno i outsiderski.

Kolekciju ste nazvali Symphony 9, jasno je kako ste time saželi svoj rad simfonijom boja, krojeva, dizajna… ali zbog čega 9?

– Deveta simfonija je ona koja označava ili finalni rad kompozitora, ili onaj ultimativni. Tako je ova kolekcija za mene sada takva, kakav sam ja sada. Broj devet je numerološki broj ove godine, kao i moj osobni numerološki broj, pa je simbolika upravo u tome.

Gledajući novu kolekciju, stječe se dojam kako ste u potpunosti raširili krila, sve je opušteno i lepršavo, a istodobno vrhunski i zanatski izvedeno?

– Uvijek tragam za simbiozom slobode, kreative i discipline koja stoji iza zanata, spajajući te različitosti. Ovaj put sam dublje ušao u eksperimentalni dio, tretirajući kolekciju kao kreativni laboratorij, stvarajući dan za danom, bez skica, bez planova, potpuno prepušten intuiciji i iskustvu.

U kolekciji je 55 lookova, a koristili ste gotovo sve materijale, teksture i dezene, združili ste pruge s cvjetovima, sve izgleda kao modna igra. Koji vas je osjećaj pratio dok ste stvarali kolekciju, što ste željeli poručiti?

– Iza mog rada ne stoji nikakva poruka, već je moj zadatak stvarati odjeću koja je ugodna oku, zanimljiva, koja evocira neki osjećaj i iznad svega je nosiva. Uvijek se trudimo kroz vizualnu priču ili temu kolekcije donijeti dašak noviteta, ideju koja će našim klijentima pobuditi želju da taj komad imaju u svojoj garderobi.

VJERA U SEBE

Jednom ste spomenuli kako je vaša majka Marija ostala zauvijek vaša najveća inspiracija, pretpostavljam kako je njena prisutnost i u ovoj kolekciji?

– Kao najvažnija osoba u mom životu, njen utjecaj je uvijek više misaoni nego vizualni. Siguran sam kako bi ona vrlo rado nosila većinu mojih kreacija, kao što je to radila i za života.

Osim što ste u novu kolekciju utkali sve znanje, zrelost i dizajnerski otisak, posvetili ste se modelima i tako što ste su ručno dovršene, štepane, oslikane… Zvuči kao golem posao, koliko dugo su nastajale kreacije?

– Svaka velika kolekcija se stvara tijekom šest mjeseci. Mi smo vrlo mali tim, s malom proizvodnjom i stvaramo unikatne komade ili vrlo male serije. Zbog toga se ponekad možemo zabavljati s vrlo profinjenim detaljima koje samo krajnji konzument vidi, a koji možda nisu vidljivi kameri ili na pisti. U svakoj kolekciji imamo pregršt takvih momenta i upravo su detalji ono čemu pridajemo toliko puno pažnje.

Posebno se ističu ručno rađene veste od reciklirane vune, što vas je odvelo u tom smjeru?

– Imao sam ideju o tome kako ostatke vune koje smo imali iz prošlih kolekcija kombinirati s vunom koju smo dobili doslovnim paranjem već postojećih vesti, doslovno spontano spajajući boje i niti, ne znajući što će se dogoditi u samom procesu pletenja. Sve veste su nakon toga ručno pletene, jednostavnih su nosivih oblika s vrlo posebnim likovnim efektom.

Kao što ste spomenuli, radili ste bez skica i crteža, zvuči kao hrabra odluka?

– Za mene to nije bila odluka, već dio ideje o stvaranju iz spontanosti i vjere u sebe i svoje sposobnosti. Inače sam poznat po vrlo studioznoj pripremi u svemu, ali ovaj put želio sam istražiti svoje mogućnosti kroz drugačije načine.

DINASTIJA KAO INSPIRACIJA

Već u školskoj klupi odlučili ste postati dizajnerom, a najveća inspiracija bila vam je jedna od prvih tv sapunica »Dinastija«. Čiji lik vas je posebno impresionirao?

– Volio sam tu ideju da ljudi uvijek izgledaju lijepo, dotjerano i da odjeća izražava karakter. Posebno je bilo impresivno jer sam iz radničke obitelji i takav način života, koji je prikazan u seriji nije imao baš puno veze s mojom realnosti. Tada sam možda zavolio ideju o modi koja je ponekad i nada, ponekad san ili čak iluzija.

Kasnije ste i sami surađivali kao stilist u projektima domaćih serija, primjerice oblačili ste likove u »Larinom izboru«, »Steli«… To je neposredno utjecalo i na vaš rad time što ste počeli razmišljati o nosivoj modi, svakodnevnoj ženi izvan idealnih mjera modela. U čemu vidite glavnu razliku između svakodnevnog imidža i izrazito modnog?

– Na serijama sam radio kao glavni kostimograf, i to punih osam godina. Postoji jasna razlika između stilista i kostimografa. Potrebna je ogromna disciplina raditi svaki dan na seriji po osam sati i paralelno voditi vlastiti brend i biti kreativan na oba polja. Ono čemu me je to naučilo je ispred svega znanje o ženskom i muškom tijelu, o proporcijama i kako još bolje primijeniti dizajn vlastitog brenda. Bilo je to zaista zahtjevno iskustvo. Osim toga rad na TV produkciji naučio me i timskom radu, kako biti vođa i na koji način stvarati u timu.

Vaš modni idol bila je i pjevačica Annie Lenox, čime vas je očarala? Za Lenox bi se moglo kazati kako ima uvijek istu potrebu za isticanjem svoje osobnosti, a manje selektiranjem mode na svakodnevnu i neku drugu?

– Kao i sve moje glazbene muze, a glazba je za moj život i stvaranje izrazito važna. Annie je, naravno uz najveću Madonnu, na mene utjecala upravo kroz korištenje jasnih vizuala u svrhu izražavanja osobnosti. Jake žene su mi uvijek bile fascinantne, inspirativne, a njihova vibracija je uvijek nešto posebno.

PONOSAN NA DISCIPLINU

Osim urođene kreativnosti, posjedujete visoku razinu radne energije, veliki ste radnik, perfekcionist, a volite naglasiti kako vam je važna i disciplina. Kako birate ekipu s kojom surađujete?

– Za mene je disciplina druga strana medalje, na kojoj je sloboda. Vrlo sam ponosan na svoju životnu i radnu disciplinu jer je to alat koji mi u životu daje upravo ono što mi treba da budem kreativno slobodan. Bez discipline nema slobode. Vjerujem da ljudi dolaze u naše živote s nekom namjerom, tako je i s ekipom s kojom radim. Vjerujem da nas vežu neke stvari, ali i da smo se međusobno izabrali kako bismo napredovali, rasli i stvarali.

Sami volite fotografirati svoje modele, prošlu kolekciju snimali ste analogno i digitalno, kako ste snimali ovu kolekciju?

– Ovog puta sam snimao isključivo digitalno. Svaka kolekcija ima svoje raspoloženje i mene kao fotografa uvijek zanima kako energiju kolekcije prenijeti kroz fotografije. Kampanja nije samo to, dapače, nakon obrade slika radim i grafički prijelom i dizajn ne bi li cijeli vizual bio savršen i vrlo jasno usmjeren. Volim sam raditi na svakom segmentu iako je to jako puno dodatnog posla uz sam modni dizajn i rad na kolekciji.

Izraz hrvatska moda nastao je u posljednja dva desetljeća, vi ste jedan od aktivnih aktera priče, kako biste iz ove perspektive opisali, komentirali taj put?

– Bilo je sjajno kad je sve to počelo i kada su tjedni mode, koji su da naglasimo – bili privatni projekti koji su ulagali u dizajnere i osiguravali nam platforme za prikazivanje svojih radova i ideja. Međutim, na razini posla i stvaranja modne industrije, tu nažalost nitko od nas nije dobio priliku za daljnjim razvojem. Iako je bilo nekih pokušaja, u kojima sam i sam bio zastupljen, naprosto smo ostali na razini manjih vlastitih proizvodnji koje su veoma skupe i teško održive. Krajnji proizvod je zbog svega toga ponekad vrlo skup i nije konkurentan proizvodima na tržištu koje nude high street brendovi. Žalosno je što i Hrvati kao potrošači više naginju tim trendi potrošnim brendovima, radije nego da ulažu i podržavaju svoje. Kad se sve zbroji, u Hrvatskoj na modu i dalje gledam kao na oblik zabave, a ne kao na potencijalno široku ekonomsku mogućnost.

PRVI KROJ IZ BURDE

Prvu kreaciju izveli ste, još kao pučkoškolac, preslikavajući kroj iz Burde, visoka moda primjerice većinom nastaje na lutkama… Što vam je u procesu stvaranja bilo najdraže?

– Volim sve mogućnosti koje nudi ovaj predivan zanat koji, nažalost, sve više izumire. Volim stvaranje i volim ideju izražavanja kroz prizmu mode, a svi načini i alati su dobrodošli ako ih znamo koristiti.

BAROK ME PRIVLAČI I UZBUĐUJE

Poznato je kako vas privlači barok, zbog čega, što u njemu nalazite uzbudljivim?

– Sve, raskoš detalja, savršena arhitektura, ideja, sloboda izražavanja kroz vizualno, pretjerivanje, ideja maksimalnog kao jedinog i nužnog… jednostavno me privlači i uzbuđuje. Moje srce uvijek jako lupa kada stanem pred sliku ili skulpturu iz tog razdoblja.

ARHIVA, ALI NE IZ SENTIMENTA

Prva kolekcija nastala je u podrumu vaše obiteljske kuće, imate li još neki »komad« koji vas podsjeća na nju? Općenito ostavite li za sebe ponešto iz kolekcija, imate li sentimentalni arhiv?

– Imam neke stvari u arhivi, ali ne zbog sentimenta, već isključivo jer nisu prošle. Važnije mi je da odjeća živi i ima svoje postojanje kroz svoju svrhu nego da stoji kao primjer nečega.