Riječka influencerica Zara Hrvatin, koju na Instagramu prati više od jedanaest tisuća obožavatelja, zamijenila je asfalt prirodom i s Lukom Radikovićem pokrenula projekt Sun&Moon Garden. Riječ je o videoprojektu koji prati njihov napredak i usput pruža savjete u uzgoju biljaka u vrtu prema načelima permakulture.

Ideja za projekt rodila se po povratku u Rijeku, tijekom prvotnih šuškanja o lockdownu, kada su shvatili koliko će im biti teško provesti vrijeme u stanu, bez balkona i prirode.

– Prošle godine početkom pandemije zatekli smo se u Indiji. Tad smo se odlučili prije planiranog vratiti kući, u Hrvatsku. Vratili smo se u Rijeku, baš u vrijeme kad je planiran lockdown i shvatili da bismo, ako ostanemo u Rijeci, bili zatvoreni u stanu bez balkona ili livade na koju možemo otići kad poželimo.

Otišli smo na selo i tu proveli više mjeseci radeći u vrtu i boraveći u šumi. Projekt Sun&Moon Garden rodio se dosta prije nego li je zaživio na društvenim mrežama, u želji da ‘staru’ sadnju vrtova pretvorimo u nešto drukčije, zanimljivije, zdravije i što zelenije. Svidjela nam se ideja mandala i tako smo svi skupa počeli kopati dok na kraju ljeta nismo shvatili koliko smo uspješnu sezonu imali za jedne amatere, govori Zara.

Vrtni veterani

Od ideje do realizacije proteklo je tek nekoliko dana jer su Zara i Luka ubrzo nacrtali, odnosno dizajnirali vrt pa sparili dobre i loše susjede povrtnica i voćaka jedne s drugima i počeli saditi. Zara otkriva da su sami izgradili čak i plastenik te da bi sve ponovili. Njihov je ovogodišnji vrt zapravo onaj stari, samo malo poboljšana verzija, s povišenim gredicama i nešto drukčijim asortimanom i rasporedom povrtnica, a početkom proljeća su započeli i sadnju šumskog vrta.

Uz Zaru i Luku, u projekt su uključeni »vrtni veterani«, kako od milja zovu Sandija, Vericu, a tu su i »tri njuške« Zena, Keti i Snow. Dobrodošli su i svi prijatelji ili oni koji žele ili budu željeli pomoći oko povrtnjaka ili šumskog vrta.
Upitali smo Zaru kakav je odjek kod publike i primjećuje li da se sve više ljudi okreće održivoj modi, prirodi i ekološkom pristupu prema svakodnevnom životu.

– Sve se vrti u krug, tako i fokus na prirodno. Drago nam je da drugi ljudi uživaju u onome što stvaramo i da mnogi uz nas »vrtlare« i na svojim balkonima, prozorima i u vrtovima. Stvarno uživamo primati fotografije i poruke kada se netko inspirira onim što radimo, to je odličan znak da smo na pravom putu, odgovara nam Zara.

Slaže se s nama da je utjecaj na ovo imala i pandemija koronavirusa koja nas je doslovce zatvorila u četiri zida i natjerala da preispitujemo sve – od samih sebe do načina na koji živimo.

– Pandemija je pokazala koliko je ‘slobodnije’ živjeti na selu, imati taj svoj kutak i ne biti osuđen na red u dućanu ili na tržnici. Također, koliko je udobnije živjeti u odjeći od prirodnih materijala i koliko se bolje osjećamo okruženi ljepotom i zdravljem, što ponekad zaboravimo u užurbanom svijetu, potvrđuje nam Zara.

Promjene i izazovi

Svaka je promjena u životu izazovna, čak i kada idemo dobrim smjerom i krećemo se putem za koji znamo da je ispravan za nas. Zato smo upitali Zaru kako je tekla prilagodba zamjene asfalta šumskim putem.

– Čini nam se, barem što se protekle godine tiče, da je zamjena asfalta prirodom – prirodna, i nije to bila velika promjena. Oduvijek smo uživali boraviti u prirodi. Uostalom, danas je svijet ionako previše povezan pa život na selu ustvari nije onako stereotipno odvojen od ostatka svijeta. Osim toga, ‘kod kuće’ se osjećamo gdje god da jesmo, pa nam promjena lokacija ne stvara dojam neke velike životne promjene, otkriva nam Zara.

Kaže da sad uživaju – sto posto.

– Što više razmišljamo o životu, to nam je jasnije da je život u gradu apsolutno konzumeristički i okrenut u smjeru stvaranja što boljih pojedinaca koji su dosegnuli vrhunac modernog društva, ali pod koju cijenu? Za nas je život življi kad ga dijelimo, ne samo s drugim ljudima, već i s prirodom koju smo nekako zaboravili. Osjećaj odvojenosti od prirodnog i nemogućnost primjećivanja okoline je definitivno bio najveći okidač za promjenu, iskreno nam je odgovorila.

Svaki je početak zanimljiv i ponekad težak, a pogotovo kada je u pitanju nešto što do sada nismo radili. Za utjehu onima koji su tek počeli »vrtlariti«, Zara kaže da je svaka godina za sebe u vrtu novi početak.

– Svaka godina u vrtu je novi početak jer je ono što vas dočeka i ono što će tek uslijediti uvjetovano mnogim čimbenicima na koje, neovisno o znanju koje imaš ili nemaš, ne možeš uvijek sto posto točno reagirati. Ove godine su nas zbog velikih kiša posjetili puževi i pojeli svu salatu, te dio sadnica. Sada smo već posadili nove, no to je onaj faktor iznenađenja s kojim se u vrtu uvijek suočiš. Prve smo godine trijebili zob koja je zabunom posađena na taj dio zemlje.

Sve smo to radili ručno jer nismo htjeli špricati, što nam je oduzelo puno vremena, ali nas je i dobrano naučilo strpljenju. Mnogo toga će vas u vrtu iznenaditi i natjerati vas da se prilagodite, da budete »okej« ako neka sadnica koju ste s puno ljubavi iz sjemena uzgojili, propadne ili promrzne ili je pojede puž, objašnjava Zara uz smiješak.

Filmska inspiracija

Na Dan planeta Zemlje, na web stranici Sun&Moon, mogao se pogledati film »Kiss the Ground« koji je Zari bio dodatna inspiracija i »okidač« za projekt.

– Projekt je zaživio dosta prije, a ideja za šumski vrt nakon filma. Kada je film izašao na Netflixu, nešto se tu dogodilo. Informacije koje taj film iznosi vezano uz tlo i generalno poljoprivredu mijenja apsolutno sve što je moderno društvo smislilo. Istovremeno ‘mrzimo’ i volimo takve dokumentarce jer sadrže bitne informacije za napredak društva, no s druge strane nas podsjećaju koliko čovječanstvo može biti sebično i ignorantno, te slijedi sulude ideje koje ne koriste nikome.

U današnje vrijeme znanje, odnosno svijest o bilo čemu, u ovom slučaju o tlu i poljoprivredi, je ključ, ali društvo, kroz školstvo i ostale aktivnosti, nema kapaciteta brinuti o bitnim stvarima, već samo o tome da zadrži stari sustav koji, jasno je, ne funkcionira. Zato je ovaj dokumentarac važan, on čini ono što bi trebale raditi ustanove koje bi navodno trebale brinuti o čovjeku, no usput su zaboravile da je brinuti o čovjeku nebitno ako je čovjek mrtav, a put na koji smo krenuli razarajući prirodu sigurno nam ne donosi »vječnost«, već možda dvadesetak godina.

Možda je ovo razmišljanje pomalo fatalističko, no ponekad je bolje pretjerati i tako ljude pokrenuti, nego se pretvarati da je sve ‘okej’ i propustiti šansu za inspirirati pojedince da naprave nešto, ne samo za sebe, već za sve nas, objašnjava Zara.

Trajna poljoprivreda

Po pitanju tla i poljoprivrede, često se spominje termin »regenerativna poljoprivreda«, odnosno »permakulturno vrtlarenje«. Što to zapravo znači?

– Permakulturno vrtlarenje je zapravo takozvana ‘trajna poljoprivreda’ koja se služi prirodnim silama poput vode, vjetra, sunca i tako osigurava vrtu, biljkama i sjemenju potrebnu hranu, vodu, svjetlo i sklonište, ali ne na invazivan i eksploatirajući način, već zatvarajući krug s prirodom kroz reprodukciju i preraspodjelu viškova. Ovaj holistički pristup moguće je primijeniti na svaki kutak, pa tako i na one manje sustave kao što su balkoni.

Bit će zanimljivo raditi i takve videomaterijele, te istraživati zajedno s drugima koje su metode najefikasnije i naravno na kraju vidjeti plodove truda i ljubavi. Što se šumskog vrta tiče, to je održivi sustav s niskim održavanjem, zasnovan na šumskim ekosustavima, koji uključuju voće, orašide, grmlje, bilje, vinove loze, viša stabla, višegodišnje povrće i pokrov.

Takav vrt donosi prinose i izravno je koristan za regeneraciju tla, bioraznolikost, ali i za ljude jer je hrana dostupna dvanaest mjeseci u godini. Ovo nam je prva godina sadnje, a proces traje i po nekoliko godina, kaže Zara.

Razgovor zaključuje porukom svima onima koji tek kreću njenim putem:

– Najvažnije je u svemu ostati zaigran, pun kreativnosti i mašte. Vrt nije samo mjesto gdje raste hrana za tijelo, već i ona za duh! Uživajte!