RIJEKA – Novi Michelinov vodič je lijepo »rekao«, Rijeka nema ni jednu preporuku. Jasno, osim što je restoran Nebo chefa Denija Srdoča potvrdio jednu Michelinovu zvjezdicu, ali Nebo je priča za sebe koja nadilazi riječke okvire. Je li nula Michelinovih preporuka »alarm« za uzbunu, odraz stanja u gastroponudi ili nešto treće, sigurno je pitanje za diskusiju. Kao i treba li Rijeka još restorana sa zvjezdicama i preporukama bilo ovog, bilo drugih vodiča? Sigurno treba. Isto kao što treba goste s kruzera, posebno onih malih. U nekakvim ograničenim brojevima.

Priča o riječkoj gastronomiji ovih je dana punila novinske stupce, bilo da je riječ o Michelinu, bilo da je riječ o tome koliko ugostiteljske objekte posjećuju gosti s kruzera.

Ni crno, ni bijelo

No u priči o riječkom ugostiteljstvu nije naodmet zagrepsti malo ispod površine. Barem koliko se to ovako u nekoliko novinskih redaka može. Narodski bi se reklo, nit je sve crno, nit je sve bijelo. Činjenica je da je Rijeka proteklih godina doista napredovala po pitanju gastroponude, iako u samom centru svoju ponudu doista temelji na jednostavnijim jelima, odnosno objektima tipa konoba te onih koji su razigrali koncept street fooda. A isto je tako činjenica da su bolji restorani propadali, počevši od onog na mololongu koji je nudio ponudu steakova i računao na bogate Zagrepčane, do Municipija koji isto tako nije izdržao nakon godina rada. Dakle, mogli bi reći da je jednostavnija ponuda za većinu ipak recept i za opstanak na tržištu. Jer tih gostiju koji će trošiti samo po luksuznim restoranima i nema pretjerano, a domaćima kupovna moć iz godine u godinu opada. Da ne kažemo da će je aktualna ekonomska kriza još dodatno desetkovati. Pitanje je i kakva gastrodestinacija Rijeka ustvari želi biti. Jasno je da se s novim ulaganjima, kao što je ono u buduću ACI marinu Rijeka otvara mogućnost za ponudu više klase, a time i boljih restorana koji će pretendirati na Michelinove preporuke i zvjezdice, ali da će grad ikad imati plejadu vrhunskih restorana iluzorno je očekivati. Kako vidi trenutnu situaciju, nedavno nam je zorno dočarao jedan riječki ugostitelj.

Potrebne nove investicije

Na konstataciju da bi investicije u turizam trebale dovesti u grad i neke nove goste bolje platežne moći, iskreno je kazao kako gost s nekakve megajahte u Rijeci i nema neke adekvatne ponude. Jednu večer će otići na večeru u Nebo, ali kamo drugi dan?! Kao i da bi se Grad trebao odlučiti što želi i angažirati da potakne ulaganja koja su potrebna da se taj cilj ostvari. »Ja bih vrlo rado otvorio jedan vrhunski restoran«, kazao nam je ovaj ugostitelj, ali i dodao da je to jako teško ostvariti ako samo najam prostora plaća 20.000 kuna mjesečno kroz cijelu godinu, bez obzira na to kakav mu je promet. Da Grad smanji zakup na 5.000 kuna, imao bi kaže, mjesečno 15.000 kuna koje bi mogao preusmjeriti u plaću za vrhunskog kuhara. A njih se, kao što znamo, i traži svijećom i plaća suhim zlatom. S druge strane, ugostitelji se, uz svu plejadu problema koje im je donijela korona, a ove godine i nikad veći problem manjka ljudi, moraju nositi i sa, slobodno se može reći, bedastoćama kao što su da ne smiju postavljati cvijeće ili ogradu oko terase. Iako se svi, nakon što ugostitelj terasu konačno uredi, vole pohvaliti uređenim terasama i lokalima.

Kaotična situacija

Ono što je ove godine realnost je i to da, nakon što su preživjeli sezonu, praktički svima manjka ljudi pa se krpa kraj s krajem, uskače se kako treba kako bi posao išao naprijed. Ali i radi u jednoj smjeni, zatvara objekte, a neki se snalaze dovođenjem Nepalaca… Ljudi i u objektima koji rade cijelu godinu, odlaze usred sezone. Situacija s personalom ove je godine i u Rijeci, a koja i nije tipična ljetna destinacija, blagorečeno kaotična. Tu je i šlag na tortu sa svim ostalim cijenama u nabavi i cijenama struje, plina, nafte…

Na kraju balade, dodajmo i kako je riječka gastroscena u posljednjim godinama iznjedrila plejadu mladih ljudi koji su je razigrali i donijeli nešto novo, makar se radilo o jednostavnijoj ponudi, koji imaju ideje i kojima ako želimo pravu gastrodestinaciju, valja dati vjetar u leđa.