Unikatne torbice od recikliranog trapera, kožni remeni koji stižu u neodoljivim ručno rađenim torbicama i mnoštvo modnih dodataka uz koje nećete proći neopaženo, djelo su vrijednih ruku riječke dizajnerice Patrizie Sertić i njezina brenda My Leather Story.

Njezina je ponuda vrlo šarolika, a može se zatražiti i izvedba neke želje i ideje što će rado izraditi ako je u mogućnosti. U lepezi njezinih proizvoda, pronaći ćete i kožno cvijeće, najčešće ruže, koje su kroz godine postale njezino obilježje iz razloga što smatra da su ruže samostalan i personaliziran poklon.

Mame ponekad naruče pregače za odgajateljice u vrtiću, kožnu pernicu za učiteljicu, kožni etui za ključeve ili torbu za glazbene instrumente, a svi ovi pokloni mogu se dodatno i personalizirati.

Dizajnerica Patrizia Sertić

U nove pobjede sa 44 godine

Njezina je priča vrlo inspirativna i šalje poruku da zaista nikada nije kasno za ostvarivanje vlastitih snova. Naime, Patrizia je završila Hotelijersko turističku školu i nije nastavila s radom u struci već je početkom 2019. godine završila Srednju strukovnu školu u Varaždinu koju je pohađala dvije godine.

Na predavanja je putovala iz Rijeke i polagala ispite u različitim razmacima i u veljači 2019. dobila zvanje Galanterist (kožar). Tada je imala 44 godine i njezina je želja vlastitim primjerom poručiti da nikada nije kasno za ono što želimo.

“Na tom sam putu upoznala mnoge dobre ljude koji su bili spremni pomoći i učiti me poslu (primjerice u Karlovcu) i koji su i dan danas tu spremni pomoći ako je potrebno”, kaže Patrizia, danas majka troje djece u dobi od 18, 16 i 14 godina koja sa suprugom živi u Škrljevu.

“Kada se osvrnete, vidite koliko su životni putevi čudni. Nakon završene srednje turističke odmah sam se zaposlila na poslu koji nije imao veze s tom školom, u velikoj telekomunikacijskoj tvrtki.

Nakon 18 godina odlazim s tog posla te se nakon nekog vremena pridružujem tati i radim poslove vezane za kožu unutar jednog malog deficitarnog obrta.

Obrt se zatvorio 2019. godine nakon čega odlazim te u svom prostoru dvije godine kasnije otvaram vlastiti obrt”, objašnjava Patrizia te dodaje da joj se radeći uz oca i otkrivajući svijet šivanja, krojenja i popravaka, rodila ljubav prema stvaranju i oblikovanju kože te već korištenih materijala.

Kaže da nije postojao presudni trenutak koji ju je potaknuo na biznis, ali gomilale su se mnoge ideje rođene u želji za stvaranjem i oblikovanjem. “Možda će zvučati čudno, ali miris kože i radiona koja odiše tim mirisom za mene je svakidašnji trenutak pokretanja”, komentira.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli My Leather Story (@myleather_story)

Torbe od recikliranog trapera

Svestrana majka i poduzetnica, za sebe kaže da je “sve u jedan”. Od samog osmišljavanja, crtanja, slaganja, rezanja, krojenja i u konačnici šivanja, sve radi sama, a pomagače ima u nekim drugim segmentima poslovanja.

Njezina glavna motivacija, prva pomisao i pokretač rada su ljudi te njihovo zadovoljstvo i oduševljenje njezinim radom koje je uvijek iznova dodatno motivira.

“Inspirira me sve… može me inspirirati slika, trenutak, najčešće boje. Jako volim boje i njihove kombinacije”, kaže Patrizia o inspiraciji te objašnjava da najviše pokušava raditi u jutarnjim satima.

“Međutim, kada imate radionu u vlastitoj kući, a u toj kući troje djece, onda to često i ne ide po planu… Često mi posao protegne i do kasnih večernjih sati”, otkriva.

Core biznis su joj torbe od recikliranih trapera od kojih je najpopularnija malena traper torba, pa nas je zanimalo kako se stvorila ta ideja.

“Još sam radeći s ocem često dobivala upite prenamjene starog kožnog kaputa ili trapera u torbu. Iako je to poprilično zahtjevan posao jer se morate prilagoditi materijalu kojeg imate, ta ideja mi se jako svidjela.

Radila sam to dobro, reakcije mojih klijenata bile su uvijek jako pozitivne te se prva godina obrta My Leather Story bazirala upravo na tome. Šteta je bacati dobar i iskoristiv materijal kada ga mašta i ruke mogu prenamijeniti u nešto potpuno novo”, objašnjava.

Njezine trapper torbe stižu u različitim oblicima i dizajnu pa ih nije teško uklopiti u vlastiti outfit, ali svejedno upitašmo Patriziju uz kakve modne kombinacije se njezine torbe najviše slažu?

“Mislim da se aktualna kolekcija mojih traper torbi koje izgledaju vrlo moderno može uklopiti uz razne kombinacije, ovisi koliko je vlasnica maštovita. Vidim ih uz sportsku varijantu te jednako tako i uz žensko odijelo, tenisice i dobar kaput. Apsolutno sve je u trendu”, zaključuje.

S obzirom na to da izrađuje torbe od recikliranog trapera, shvaćamo da ima specifičan pogled na modu i ekologiju te da joj je riječ “održivost”, na prvom mjestu.

“Da, naravno. Recikliranje je u današnje vrijeme bitno, stvaranje novog iz nečeg zaboravljenog i nošenog. Traper je tu pravi primjer. Kako volim koristiti prirodnu kožu u svom radu, tako dajem konačnom proizvodu dugovječnost jer znam da će trajati, a ne biti bačen u otpad ili kakav zabačeni kutak nakon kratkog vremena.  Moramo se brinuti za našu prirodu za generacije koje stižu”, kaže.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli My Leather Story (@myleather_story)

Ručni rad je uvijek proces koji traje satima

A koliko joj treba vremena za izradu jedne traper torbe?

“Bez obzira radim li sportsku, veliku torbu ili manju koje često radim u zadnje vrijeme, trebaju mi minimalno dva dana. Postoje etape u radu te svaka iziskuje vrijeme. To se produžuje za jedan dan više ako radim kožnu torbu po narudžbi”, otkriva.

Objašnjava da joj je za bilo kakav proces bitno da se osjeća kreativno i inspirirano.

“Svaka torba, kožna ili traper, slažući ju, u mojim očima mora biti baš ono šta sam zamislila. Inače, sve stane… Dakle, nakon izabranog trapera (naravno, ne trebam naglašavati da se svaki komad pere i pegla prije upotrebe), režem i odšivam (zbog rubova) baš one dijelove za koje znam da će lijepo izgledati na prednjem, zadnjem dijelu te poklopcu.

Kada se dijelovi poslože, prelijepe te zatim i prošiju, dodajem metalne dijelove, šivam kožni remen i na kraju dodajem već sašivenu podstavu i patent. Iako to zvuči jednostavno i brzo, vjerujte mi – nije. Ručni rad je uvijek proces koji traje satima”, objašnjava.

Osim što radi s traperom, izrađuje i brojne modne detalje od kože. Pitamo je li jednostavnije raditi s traperom ili kožom?

“Dugi niz godina koristim i radim s kožom. Imam puno uradaka iza sebe te zadovoljnih klijentica u tom segmentu. Koža mi je definitivno teži materijal za oblikovanje.

Njezina struktura, debljina i savitljivost diktiraju što ću od nje napraviti dok je traper ipak malo lakši tip materijala. Kod trapera treba paziti na njegove debelo prošivene dijelove prilikom spajanja i ponovnog šivanja, ako želite sačuvati mašinu…”, objašnjava.

Jedinstvene torbice namijenjene su njezinim najvjernijim i najčešćim kupcima, ženama, koje ih vole pokloniti sebi, ali i drugima. My Leather Story proizvodi stižu u platnenim vrećicama koje sama šiva, a svaka od njih ima prepoznatljiv 3D cvijet u raznim bojama za koje kaže da uvijek dobiva pozitivne reakcije.

Više o brendu i ponudi možete doznati putem Facebook i Instagram profila.