Kada se odlučimo na kupovinu biljaka koje će krasiti naš dom, balkon ili vrt, nerijetko tek nakon kupovine istražimo pojedinosti o biljci, a potom shvatimo da nam za njezin uzgoj treba određeno znanje, strpljenje i – prikladna tegla u kojoj će rasti.

O važnosti adekvatne posude za biljke, njezinom umjetničkom rasadniku  “Diši na nos” i jednostavnim biljkama za one kojima propadaju sukulenti, razgovarali smo s biologinjom Lanom Đud koja je osmislila posude za podržavanje rasta biljaka.

Iza naše sugovornice stoji desetljeće iskustva u području zaštite prirode tijekom kojeg je radila na zaštiti krškog podzemlja, najznačajnijeg prirodnog fenomena Hrvatske. Biljke ne rastu u podzemlju pa joj tako nisu bile uža specijalnost, ali interes prema njima, osobito vanjskom ukrasnom bilju, dolazi iz njezina djetinjstva provedenog u kući s velikim vrtom.

Njezin umjetnički rasadnik spaja ljubav prema keramici i biljkama, ali i generalno prema stvaralaštvu.

U izrazu “umjetnički rasadnik”, pojašnjava da riječ rasadnik u klasičnom smislu utjelovljuje biljke, ali ujedno predstavlja i rasadnik kreative te stvaralaštva, ali i odmak od megalomanske uvozne ponude posuda za biljke.

Ideja joj je bila ponuditi nešto jedinstveno, unikatno i nešto nastalo u Hrvatskoj uz poticanje kreativaca jer smatra da je njihov rad generalno marginaliziran i teško dolazi do publike.

Zato surađuje s nekoliko keramičara odnosno keramičarki od kojih su neki profesionalni umjetnici, a neki su izuzetno talentirani, iako im keramička struka nije obrazovanje.

U planu joj je i stalno širenje suradnje, a voljela bi da njezin umjetnički rasadnik postane mjesto gdje se koncentrira stvaralaštvo i gdje ljudi mogu pronaći unikatne predmete po pristupačnim cijenama.

Rađamo li se sa “zelenim palcem?”

Ljude u svijetu biljaka dijelimo na one s “zelenim palcem” i one kojima ne smijemo na čuvanje ostaviti niti sukulent. Da bi nam biljke uspijevale, je li se potrebno “roditi sa zelenim palcem” ili pak ima nade da naučimo vještinu?

“Mislim da se ovdje ne radi o vještini jer se razne vještine mogu savladati, osobito ona o brizi zelenih ljubimaca. Briga za biljke nije komplicirana, ali traži posvećenost. Ključna stvar je interes. Interes uključuje i emocije koje biljke u nama stvaraju.

Veselje, uzbuđenje, briga i nagrada za uloženi trud. Vjerujem da se ‘klik’ može dogoditi u bilo kojoj dobi. Ključ je u tome može li neka biljka izazvati emocije koje spominjem.

Neki su prema njima potpuno indiferentni, neki su njima opsjednuti, a treći ih vole, ali nemaju vremena baviti se biljkama. Čini mi se da je zadnjih godina postalo moderno biti biljkoljubac, razumjeti potrebe biljaka, a ponajviše imati rijetke i egzotične primjerke izazovne za uzgoj.”

Kakav je koncept “umjetničkog rasadnika”? Po čemu se razlikuje od klasičnog rasadnika i na koji se način spajaju umjetnost i zelenilo?

“Umjetnički rasadnik spaja ljubav prema keramici i biljkama, ali i generalno prema stvaralaštvu. U izrazu ‘umjetnički rasadnik’, riječ rasadnik u klasičnom smislu utjelovljuje biljke, ali ujedno je to rasadnik kreative i stvaralaštva te odmak od megalomanske uvozne ponude posuda za biljke.

Ideja je ponuditi nešto jedinstveno, unikatno i nešto što je nastalo u Hrvatskoj te pritom poticati kreativce jer je njihov rad generalno marginaliziran i teško dolazi do publike.

Surađujem s nekoliko keramičara i keramičarki od kojih su neki profesionalni umjetnici, a neki su izuzetno talentirani, iako im keramička struka nije obrazovanje.

Planiram stalno širiti suradnju i voljela bih da u budućnosti ovo bude mjesto gdje se koncentrira stvaralaštvo i gdje ljudi mogu pronaći unikatne predmete po pristupačnim cijenama. U ponudi našeg rasadnika su i usluge greendesigna, odnosno zelenog uređenja poslovnih i privatnih prostora, od ideje do realizacije.

Također, moguć je i najam biljaka i ukrasnih posuda za različite vrste evenata.”

Raspolaganje vlastitim vremenom

Po struci ste biologinja, a u vama je oduvijek postojala ljubav prema biljkama. Kako ste se odlučila na otvaranje umjetničkog rasadnika?

“Prije otvaranja umjetničkog rasadnika ‘Diši na nos’ radila sam u Zavodu za zaštitu okoliša i prirode i zapravo imala divan posao i kolege. No, takav način rada mi dugoročno nije odgovarao. Godinama sam maštala o vlastitoj trgovini kreativnih radova, no kad sam malo intenzivnije počela o tome razmišljati, bilo mi je jasno da takav tip trgovine nije konkurentan.

Razmišljala sam o svojim znanjima i kako ih mogu uklopiti u koncept održivosti, lokalne ekonomije i onoga što me veseli, i odgovor se brzo nametnuo. Uz to, majka sam troje djece i prioritet u drastičnom zaokretu karijere bio je da sama raspolažem s vlastitim vremenom.

Spaja se tu i ljubav prema keramici… kako je ona započela?

“Keramika i kiparstvo prate me od rane dobi jer je brat završio srednju školu za dizajnera keramike, a kasnije povijest umjetnosti i muzeologiju. Nekako sam kroz njega razvila taj osjećaj za keramiku, oduvijek me privlačila. Sama se nisam bavila keramikom, ali to će sigurno doći s vremenom kada djeca još malo narastu.”

Zapravo, moćna je ta veza između keramike i biljaka s obzirom na to da nudite posude koje pružaju idilično okruženje za rast biljaka. Možete li nam reći malo više o tome?

“Biljke nisu izbirljive po izboru materijala posude, njima je važno da supstrat (zemlja) u koju su posađene odgovara njihovim potrebama. Više je idilično za nas koji volimo keramiku i koji se želimo odmaknuti od masovne proizvodnje.

Ali ono po čemu su ‘Diši na nos’ tegle drugačije je drenažna rupa na dnu posude. Naime, biljke sadim direktno u keramiku (osim kada se radi o većim dimenzijama sobnih biljaka i posuda). Mnogi me pitaju ide li tanjurić uz posudu kad ona ima rupu, no to jako ovisi o dizajnu same posude.

Npr., puno posuda ima nožice i uz njih nikako ne bi odgovarao tanjurić, dok su druge pak dizajnirane tako da je tanjurić neraskidiva cjelina s posudom. Također, kod tih manjih posuda, tanjurići značajno podižu cijenu proizvoda, što se kupcima ne sviđa.”

Biljkama je svejedno u kakvoj posudi rastu

Na koji način keramička posuda može zadržavati vlagu i osiguravati biljci ono što joj je potrebno?

“Keramičke posude ili tegle imaju glazuru i zapravo sama posuda ne zadržava vlagu. Vlagu zadržava supstrat koji mora biti kvalitetan i odgovarati svakoj biljnoj vrsti ovisno o njenim potrebama. Neke biljke izrazito ne vole vlagu (npr. sukulenti), dok neke preferiraju uvijek lagano vlažan supstrat (npr. paprati). Pečena glina (terakota) koja nema glazuru, zadržava više vlage.

Postoje li različite tegle za različite vrste biljaka i, ako postoje, možete li nam pojasniti kategorije?

“Razlika je u materijalu izrade i veličini posude. No, kao što sam rekla, biljkama je svejedno u kakvoj posudi rastu. Njima je važno da im uvjeti za rast odgovaraju i da ih se svakih nekoliko godina presadi. Kada korijen preraste posudu u kojoj se nalazi, odnosno počinje kroz drenažne rupice izbijati van, vrijeme je za presađivanje. Ono čega često ljudi nisu svjesni jest da svaka biljka mora biti posađena u posudu s rupom da se višak vode može ocijediti. Ako nema rupe korijen trune, a biljka naposljetku umire. Ako je ukrasna posuda veća, ona nema rupu zbog jednostavnosti rukovanja, ali zato je biljka posađena u unutarnju teglu s rupicama.”

Kako određena tegla postaje savršeno eko stanište za pojedinu biljku?

“Savršeno stanište za biljku je jedino njeno prirodno stanište, a mi koji ih volimo i udomljavamo nastojimo što bolje odglumiti uvjete koji vladaju u prirodnom staništu. Prvenstveno mislim na količinu svjetlosti, vlažnost, kvalitetu supstrata i dohranu.

Kod biljaka koje su zahtjevne za uzgoj, najzahtjevnije je omogućiti kontinuiranu vlažnost zraka koja im je potrebna.”

Kreativnost s keramikom

Tko izrađuje i oslikava posude?

“Trenutno surađujem s osmero kreativaca: Rudi Čabrijan iz Kostrene čija koloristička keramika i rukom oblikovane posude imaju trenutno najbolji odaziv među publikom, Branimir Boban, mladi kipar i keramičar koji za Diši na nos izrađuje ljudski torzo u koji sadim biljke, a dizajnirao je i fantastične lebdeće vaze koje kao da lebde na svom tanjuriću.

Lana Ožbolt koja potpisuje brend Koshmar design iza kojeg se kriju precizno modelirane posude na lončarskom kolu, a opet vesele i zaigrane, mlada kiparica Ana Maria Maravić iz brenda Lako tako izrađuje fantastične vaze i još četvero talentiranih ljudi koji izrađuju predmete od betona i papira.

Kut na kvadrat je renomirani hrvatski brend funkcionalnih betonskih formi iza kojeg stoji duo Krešimir Tušak i Tonći Urošević, Maja Grkinić iz Marpital studia potpisuje celbet (cement + celuloza) posude, a Adriana Tanfara iz brenda Artitude je fenomenalna papier mache umjetnica koja za Diši na nos izrađuje balone s košarom od recikliranih materijala (papir i gips), a pogodni su za sadnju sukulenata.

Možete li preporučiti pet biljaka koje su zaista idealne za početnike? 🙂

“Chlorophytum sp. (zeleni ljiljan), Spathiphyllum sp. (spatifilum), Sansevieria sp. (svekrvin jezik), Zamioculcas zamiifolia (zamija) i Aglaonema sp. (aglaonema). Sve ove biljke su ne zahtjevne i idealne za početnike, ako ih zaboravite i ne brinete previše o njima, neće vam zamjeriti, vrlo lako se oporavljaju. Svekrvin jezik, zamija i aglaonema biljke su koje ne zahtijevaju puno svjetlosti pa su idealne za pozicije u prostoru gdje nema dovoljno prirodnog svjetla.

I spomenula bih još jednu koja mi se čini atraktivna, a nije teška za uzgoj. Alocasia “Polly”. Alocasia je rod s vrlo raširenim brojem vrsta i varijeteta koja je u zadnje vrijeme izrazito popularna zbog svojih dramatičnih listova.

Neke su vrste spororastuće i teške za uzgoj pa su ujedno i izazov za biljkoljupce. Možda najpoznatija Alocasia koje su uzgajale naše bake i mame je adam, Alocasia odora, popularna radi velikih listova.