Živjeti po pravilima zero-wastea i slijediti zakonitosti održivosti u današnje doba ne čini se najlakše, ali nije nemoguće – barem tako tvrdi jedna od najpoznatijih zero-waste influencerica iz Danske, imena Gittemarie Johansen, koja je prije otprilike osam godina impulzivnu kupovinu i prekomjernu potrošnju odlučila zamijeniti održivim životom u kojem plastici nema mjesta.

Gotovo pa čitavo desetljeće kasnije, Gittemarie kroz brojna predavanja, radionice, blog, ali i vlastiti primjer inspirira mnoge da naprave pozitivnu promjenu i korak k održivom življenju.

Koliko dugo prakticirate i živite filozofiju zero-wastea? Kako je započelo to putovanje i što je za vas bila prekretnica k odluci prelaska na zero-waste način života?

– Sa zero-waste pokretom susrela sam se još 2015. te sam tada odlučila sama ga isprobati. Sve je počelo time da sam naišla na članak o onečišćenju plastikom, koji je između ostalog govorio i o tome da svaki djelić plastike ikada proizveden zapravo neće nestati – samo će postati manji, ali budući da je plastika napravljena od fosilnog materijala, nikada se neće stvarno biorazgraditi.

Tako sam započela eksperiment u kojem sam pokušala ne stvarati nikakav otpad 30 dana, a čitav sam proces dokumentirala online.

Stotine malih problema

Koji su bili neki od izazova s kojima ste se suočavali na vašem putu prema održivom životu i kako ste ih prevladali?

– Očekivano, na tom putu postoje stotine malih problema koje morate riješiti: od toga gdje pronaći opcije bez plastike, do učenja o utjecaju proizvodnje stvari koje koristimo.

Živjeti na održiv način predstavlja stalno učenje i nitko nije savršen u tome. Naučiti se osloboditi perfekcionističkih očekivanja bio je izazov, ali to je stvarno neophodno za živjeti ovakvim stilom života. Također, morate prihvatiti da ne znate i ne možete znati sve odmah, pa se morate prilagoditi novim informacijama. S vremenom naučite na neki način sortirati informacije i koristiti ono što je primjenjivo u vašem svakodnevnom životu.

Na kojim projektima/inicijativama trenutno radite i kakav se učinak nadate postići s njima?

– Trenutno pišem još jednu knjigu, a radi se o gurmanskoj kuharici čiji je naglasak na fine diningu biljnog porijekla. Ono što želim postići, jest olakšati odabir održivih opcija hrane, posebice za zabave, praznike i posebne prigode.

Postoji mnogo opcija za veganske recepte za svakodnevna jela, i dok je još dug put pred nama do normalizacije izbora i višestrukih opcija namirnica na biljnoj bazi, imamo vrlo malo opcija kada su u pitanju prigodna jela. Također želim promijeniti i percepciju o tome što luksuz može biti i kako održivost i luksuz mogu koegzistirati bez utjecaja na planet.

Na Instagramu vas prati više od 70 tisuća ljudi. Kakav je osjećaj imati toliko pratitelja koje svakodnevno inspirirate?

– Jako sam zahvalna na svojoj zajednici, te su mi velika inspiracija i jako sam sretna što imam priliku komunicirati s njima.

Na koje načine educirate i inspirirate svoje pratitelje i publiku te kako društvene mreže koristite za svoje ciljeve?

– Na društvenim mrežama prikazujem kombinaciju djelića iz vlastitog svakodnevnog života te izvješća i rezultata raznih istraživanja. Volim pokazati kako radim stvari iz praktičnijeg pristupa, dok također govorim o znanosti povezanoj s klimatskim promjenama.

Koliko se redovito suočavate s mržnjom na društvenim mrežama? Kako se nosite s tim?

– Srećom, ne moram se nositi s puno negativnosti. Ona dolazi u valovima, pa je ponekad bude više, a ponekad manje, no rijetko kad je shvaćam osobno. Moram priznati da na moj život vrlo malo utječe to što se nekome negdje u svijetu ne sviđam ja, moj rad, moj izgled, moj glas – ili što god im već smeta. Ja samo radim svoj posao i fokusiram se na to.

Po vašem mišljenju i iskustvu, krećemo li se kao društvo u pozitivnijem smjeru po pitanju otpada ili nazadujemo?

– Teško je reći. U nekim aspektima zasigurno idemo naprijed, dok u drugim pak aspektima nazadujemo. Ono na što mislim kada kažem ‘mi’ može zvučati apstraktno.

Naime, mnoge korporacije i tvrtke tek trebaju shvatiti veoma stvarne posljedice klimatskih promjena te odlučiti hoće li nastaviti po tom pitanju ne činiti ništa i nastaviti povećavati proizvodnju ili pak aktivno lobirati protiv bilo kakve štetne klimatske akcije.

Ono što je vidljivo, je da mnogi potrošači imaju želju biti održivi, ali isto tako mnogi potrošači ne žele ili nisu u mogućnosti promijeniti sve u svom životu u potrazi za održivošću, što zapravo ne bi niti trebali. Dakle, potrošački mentaliteti napreduju, ali nedostaju akcije političara i korporacija, pa postoji nesklad između želje, akcije i mogućnosti.

Potrošači ne mogu sve sami, možemo djelovati samo unutar sustava u kojem smo prisutni, stoga trebamo tražiti odgovornost za stvaranje održivih prehrambenih sustava, održive infrastrukture, održive električne mreže itd. Sustav je u konačnici onoliko progresivan koliko potrošači žele djelovati.

Često putujete i držite govore i predavanja o raznim temama vezanim uz zero waste i održivost. Možete li nam reći nešto više o tome?

– Do sada sam održala više od 100 predavanja i govora o održivosti i to mi je jedna od najdražih stvari u mom poslu!

Održiva moda

Na svojoj web stranici govorite o raznim temama koje pokrivaju zero waste. Jedna velika tema je definitivno moda. Koji su najveći problemi koje uočavate kada je u pitanju (brza) moda?

– Prekomjerna proizvodnja i kršenje ljudskih prava najveći su problemi koji su danas prisutni u modnoj industriji te su u velikoj mjeri međusobno povezani. Modna industrija proizvede oko 100 milijardi komada odjeće svake godine. Ne postoji način da se proizvede tako velika količina, po tako jeftinim cijenama, tako brzo, a da netko ne plati cijenu.

Ti ljudi su radnici u sweat shopovima diljem svijeta koji rade u nehumanim uvjetima i za izuzetno niske plaće, da se to kategorizira kao moderno ropstvo. U međuvremenu, korporacije odgovorne za ovu prekomjernu proizvodnju ne iskorištavaju samo ljude, već i prirodne resurse za proizvodnju te odjeće. Posljedice su degradacija tla i iscrpljivanje vode zbog prekomjerne proizvodnje tekstila, posebice pamuka.

Što je za vas održiva moda? Je li danas teško odijevati se održivo?

– Najbolje je koristiti ono što već imate. Održivo odijevanje znači ponovno nošenje, popravljanje i zamjenu. Kupnja samo onoga što vam stvarno treba i odabir second handa, vintagea ili možda podržavanje brendova koji rade stvari drukčije od brendova brze mode također su dobre opcije. Ali ne bih rekla da je održivo odijevanje teško, već se jednostavno ne radi o kupnji i (prekomjernoj) konzumaciji više nego što je potrebno.

Kako potrošači mogu donositi informiranije odluke o odjeći koju kupuju, uzimajući u obzir etičke i ekološke aspekte? Gdje i kako uopće početi?

– Jednostavno: umjesto da kupujemo novu odjeću za svaku priliku, možemo popraviti ono što imamo i nositi ono što već posjedujemo te tako činimo mnogo u borbi protiv prekomjerne potrošnje. Dobar je korak i ostati kritičan prema tvrdnjama brendova i postavljati pitanja u vezi s njihovim praksama održivosti.

Preporučujem da pratite organizacije i platforme kao što su Clean Clothes Fair Pay, Who Made My Clothes i Fashion Revolution, a možete gledati i dokumentarce poput »River Blue« ili »The True Cost«, nevjerojatno su edukativni!

Također, industrija ljepote brzorastuće je tržište. Kako odabrati brend koji je održiv i uživati u svim blagodatima proizvoda za uljepšavanje i njegu kože, a pritom slijediti filozofiju bez otpada?

– Osobno tražim kombinaciju pakiranja sa smanjenim negativnim utjecajem na planet, proizvoda u rinfuzi te onih koji su veganski i koji nisu testirani na životinjama. Korištenje svestranih proizvoda s više funkcija također je dobra ideja, a savjetujem i da potražite tvrtke koje prihvaćaju povrat ambalaže.

Kao zagovornica održivog načina života, što mislite o ulozi korporacija i robnih marki u stvaranju održivije budućnosti?

– Oni zapravo igraju vitalnu ulogu u održivosti. Odgovornost nije samo na potrošačima, iako mnoge tvrtke vole svaliti svu odgovornost na nas, a cijelu ideju o »individualnom ugljičnom otisku« zapravo je stvorio BP, tvrtka za fosilna goriva, kao PR trik za uklanjanje fokusa s korporacija. One zapravo igraju ogromnu ulogu i treba ih smatrati odgovornima, čak i prema mnogo višim standardima od potrošača.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli GITTEMARIE JOHANSEN ♻️ (@gittemary)

Važnost rutine

Kako komentirate popularni mit koji govori da život bez otpada oduzima puno vremena?

– Rekla bih da oduzima onoliko vremena koliko vi to želite. Ne mora se raditi o savršenom zero wasteu kako biste napravili razliku, postoji mnogo zero waste radnji koje se mogu besprijekorno uklopiti u normalan dan bez ikakvih problema, kao što su ponijeti šalicu kave za višekratnu uporabu, odabir proizvoda bez pakiranja kad god je to moguće, popravak predmeta kod kuće, recikliranje itd. Predlažem da počnete mijenjanjem jedne stvari, pa druge, a zatim vidite kamo će vas to odvesti.

Koji su najveći stereotipi o ljudima koji prakticiraju zero waste?

– Mislim da mnogi ljudi pretpostavljaju da je sve to puno kompliciranije nego što zapravo jest. Naravno, biti 100 posto savršen zero waste je, iako tehnički moguće, teško, no jednostavno biti svjestan ne zahtijeva puno dodatnog rada nakon što navike uvedete u svoju rutinu.

Reći ne stvarima koje vam ne trebaju i jednostavno tražiti alternative proizvodima za jednokratnu upotrebu, pronalaženje rješenja jedno po jedno nešto je u čemu se svatko može pridružiti.

Naravno da imamo različite mogućnosti, izbora hrane, trgovine i prilike koje su nam dostupne, ali svi možemo dati sve od sebe i pokušati, a taj trud je zapravo dovoljno dobar.

Koje su tri stvari, tj. alternative bez otpada, bez kojih se danas ne možete zamisliti?

-Prva je višekratna boca za vodu. Pijem vodu iz slavine radije nego flaširanu vodu i nikad se ne bih vratila plastičnim bocama. Druga je silikonska menstrualna čašica, koja je alternativa tamponima i ulošcima, i koja je pravi spas i čuvar od smeća. I na kraju, dodala bih troslojnu kutiju za ručak od nehrđajućeg čelika, koju uvijek koristim za hranu kada sam u pokretu, za spremanje ostataka hrane i koju uvijek imam sa sobom dok putujem.

Koja je, po vama, najčešća pogreška koju ljudi svakodnevno rade, a da uopće ne znaju da to ima velik negativan utjecaj na otpad i okoliš? Što vidite kao najveći problem na dnevnoj bazi?

– Pretjerana konzumacija mesa i mliječnih proizvoda. Mislim da mnogi ljudi ne shvaćaju da uzgoj u tvornicama ima ogroman razoran utjecaj na naš okoliš, a mi zapravo možemo smanjiti naš osobni utjecaj za 50 do 70 posto jednostavnim izbacivanjem mesa i mliječnih proizvoda.

Koji je glavni savjet koji biste dali ljudima koji žele započeti sa zero-wasteom?

– Pokušajte, učinite ono što mislite da je najbolje, zatim naučite više, prilagodite se i pokušajte ponovo. Nitko ne dobije sve kako treba iz prvog puta, ali jednostavno donošenje svjesne i informirane odluke na temelju znanja koje imate, umjesto dopuštanja navikama ili pogodnostima da diktiraju vaše dnevne navike, nevjerojatan je prvi korak.

I zapamtite da, iako je smanjenje otpada dobro, otpad nije sve, a održivost je puno više od onoga što završi u smeću.