Foto: Vedran Karuza
"Fitness se nekad smatrao luksuzom, a danas je potreba", kazao je
povezane vijesti
Ove godine Studio S, odnosno njegov vlasnik Sergio de Privitellio, slavi dva jubileja, 60 godina života i 35 godina otkako je započeo samostalnu sportsku djelatnost u opatijskom hotelu Opatija.
Sergio de Privitellio prije 35 godina bio je novopečeni profesor s netom stečenom diplomom Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.
Počeo je raditi kao nastavnik tjelesnog u školi, ali nemiran vizionarski duh nije ga dugo zadržao školi. Ugledavši se na tadašnje svjetske trendove, i sam je odlučio otvoriti svoj fitness centar.
Bio je to ujedno i prvi fitness u bivšoj Jugoslaviji. Iziskivalo je to puno truda prije nego što je fitness otvorio vrata. Ispunivši sve formalne, administrativne, ali i mnoge druge okolnosti, u lipnju 1988. godine Studio S je otvorio svoja vrata prvim vježbačima.
Danas se fitness Studio S nalazi na dvije gradske lokacije, na Zametu u sklopu Sportsko rekreacijskog centra Zamet i u Dvorani mladosti na Trsatu.
Uz veliko iskustvo i znanje danas doktora znanosti i sveučilišnog profesora, u oba fitnessa priključio mu se i stručni tim obučenih trenera s diplomom kineziološkog fakulteta.
Sergio de Privitellio je jedini vlasnik u samostalnoj djelatnosti s doktorskom disertacijom kojom je pred dvije godine zaokružio svoju vertikalu znanja i pedesetogodišnje iskustvo u sportu.
S gimnastikom se je počeo baviti kao sedmogodišnjak. Nakon završenog fakulteta i otvaranja svog fitnesa počinje se zanimati za rad s najmlađim uzrastima te uvodi sportske programe u više gradskih vrtića.
Kasnije je radio i kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnim i srednjim školama, a posljednjih nekoliko godina radi kao profesor na riječkom Sveučilištu.
U svojoj karijeri obnašao je niz funkcija u sportu, a danas je član izvršnog odbora Hrvatskog fitness saveza, koordinator Olimpijskog festivala dječjih vrtića Hrvatske za grad Rijeku i Primorsko-goransku županiju, dopredsjednik Gimnastičkog kluba Rijeka, član Savjeta za sport i mladež HOO-a, dopredsjednik, član izvršnog odbora Zajednice sportova.
Spomenimo i da je kao kondicijski trener radio s vrhunskim sportašima i brojnim riječkim klubovima od rukometaša, rukometašica, košarkaša, odbojkašica.
Kroz razgovor s Privitelliom saznajemo u kakvoj je poziciji danas sport u gradu, te koliko je važna cjeloživotna tjelesna aktivnost za zdravo i, da, nasmijano društvo.
Ubrzani ritam života
Ove godine slavite 35 godina samostalnog rada otkako ste otvorili svoj prvi fitness u hotelu Opatija, koji je ujedno bio i prvi u bivšoj Jugoslaviji. Kako ste došli na tu, gledano iz današnje perspektive, vizionarsku ideju?
“Moram naglasiti da u to vrijeme niste mogli imati privatnu sportsku djelatnost. Početkom 1988. godine usvojen je zakon kojim se odobravalo osobama sa završenim Fakultetom za fizičku kulturu obavljanje samostalne sportske djelatnosti.
Kako sam u to vrijeme radio kao profesor u osnovnoj školi, morao sam potpisati sporazumni raskid radnog odnosa jer zakon nije dopuštao paralelan rad u školi i vođenje vlastitog fitness centra.
Istina, prije 35 godina to je zaista bila vizionarska ideja i trebala je velika hrabrost napustiti siguran posao i krenuti u djelatnost koja se tek počela razvijati u suvremenim zemljama.
Današnjim generacijama puno je lakše otvoriti sportsku djelatnost kroz razne oblike obrta, otvaranje tvrtki i slično, ali je i puno veća konkurencija”.
Sjećam se da ste neke sprave morali čak sami izraditi, jer ih tada još nije ni bilo za kupiti?
“Kada govorimo o sportskoj opremi, u to vrijeme nije bilo ni jednog proizvođača na području Jugoslavije, a na europskom tržištu ih je bilo tek dvoje, troje.
Suvremena oprema za fitness centar kao što su trake za trčanje, steperi i razni trenažeri, jednostavno su bili nedostupni najprije financijski, a onda i zbog problema s uvozom, carinom i ostalih zakonskih propisa.
Dobro se sjećam da smo zbog prve opreme brat Nenad i ja otišli u Salzburg gdje je tada nogomet igrao naš sugrađanin i reprezentativac Mladen Mladenović.
Odveo nas je u fitness centar koji je koristio njegov klub te smo fotografirali kako bismo napravili repliku pojedinih sprava“.
Danas ste vlasnik i voditelj dva fitness centra u gradu, jedan u dvorani na Zametu, a drugi u Dvorani mladosti na Trsatu, vjerujem kako je zaljubljenika u sport uvijek bilo, ali jeste li primijetili neko razdoblje s više ili manje interesa u ovih 35 godina?
“U ovih 35 godina puno se toga promijenilo u načinu života. Nove tehnologije i ubrzani ritam života nameću nam najveće probleme današnjice, a to su hipokinezija i pretilost.
Prije se fitness centar smatrao luksuzom, dok su danas takvi centri jednostavno potrebni kako bi građani zadovoljili svoje potrebe za tjelesnom aktivnošću.
Nažalost, pandemija nam je pokazala i naučila nas da je kretanje, odnosno tjelesna aktivnost osnova koja utječe na našu kvalitetu života.
Mnoga su istraživanja pokazala da je velik broj mladih za vrijeme pandemije, a i nakon, imao velikih psihičkih problema poput depresije i anksioznosti. Na kraju se potvrdila stara krilatica »U zdravom tijelu, zdrav duh«“.
Stručni kadrovi
Od onda do danas izgradili ste i impresivnu znanstvenu karijeru, prije dvije godine ste doktorirali, čime ste zaokružili kompletnu vertikalu svih znanja vezanih uz ljudski pokret, od najmlađe pa sve do zrele dobi. Kakav utjecaj tjelesna aktivnost ima na tijelo s obzirom na dob i u kojoj je najznačajnija?
“Kada govorimo sa znanstvenog stajališta, najveći utjecaj na zdravlje i razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti događa se u predškolskoj i ranoj školskoj dobi.
U toj dobi postoje senzitivne faze rasta i razvoja i da bi dijete ostvarilo svoj puni potencijal, treba određenim sportskim sadržajem i tjelesnom aktivnošću poticati taj razvoj.
Zbog toga pozdravljam i novu najavu zakona po kojem bi u nižim razredima nastavu tjelesno-zdravstvene kulture provodili profesori kineziologije.
Godinama je naša struka upozoravala da u tom bitnom razdoblju rasta i razvoja djeteta nastavu TZK-a trebaju provoditi profesori kineziologije”.
Volio bih da riječki sport ponovi dane stare slaveVolio bih da je sport u Rijeci barem na razini prije pet ili 10 godina. Sjetimo se samo odbojkašica Rijeke, redovnih prvakinja države i kupa te nastupa na međunarodnoj sceni. Vaterpolisti Primorja također, mogu naglasiti da su skoro svi sportovi s loptom bili na visokoj razini i predstavljali veliku ulogu na hrvatskoj sportskoj sceni. Danas se nažalost većina tih klubova bori za opstanak u višem rangu natjecanja. Znam da su vremena danas drukčija i sve manje djece se uključuje u sport. Djeca su više zainteresirana za nove tehnologije koje ne iziskuju trud, upornost i znoj. Naravno, i pandemija je ostavila dubok trag, ali još uvijek mislim da Grad Rijeka može i mora utrošiti svu svoju energiju i sredstva da riječki sport ponovi dane stare slave. Također mi je žao što veliki gospodarski subjekti koji svoju dobit ostvaruju u ovom gradu ne participiraju malo više kroz sponzorstva i reklamiranje svojih brendova kroz sport. |
Kad govorimo o zdravim navikama, komentirali ste i premali broj sati tjelesne kulture od osnovnoškolaca do studenata, koji bi bio vaš prijedlog?
“Moje je mišljenje da je dva sata nastave TZK-a tjedno premalo za to razdoblje odrastanja. Znam da već sada postoji problem, jer za pokriti i ovaj minimum nastavnog plana i programa Ministarstvo prosvjete nema potrebne stručne kadrove“.
Kakav je odaziv na besplatni tečaj plivanja za djecu od 4 do 12 godine?
“Ministarstvo turizma i sporta pokrenulo je projekt »Hrvatska pliva« namijenjen neplivačima i slabim plivačima starosti od 4 do 12 godina koje je organizirao i proveo PK Primorje.
Program je bio besplatan za svu djecu. Više od 200 djece uspješno je prošlo obuku i usvojilo osnovne vještine plutanja, plivanja, disanja i snalaženja u vodenom mediju”.
Copy-paste treninzi
Vaš je doktorat bio na temu prehrane studenata, a istraživanje koje ste proveli otkrilo je razočaravajuće podatke. Kako objašnjavate tako loše navike populacije koja je na vrhuncu tjelesnih i intelektualnih sposobnosti?
“Kada govorimo o studenskoj populaciji, rezultati mog istraživanja koje je provedeno prije pandemije pokazali su da se više od 30 posto studenata ne bavi niti jednom tjelesnom aktivnošću.
Kod odabira hrane svim studentima je zajednička karakteristika što biraju hranu koja im je jeftinija i dostupnija, dok im je primjerice nutritivna vrijednost hrane manje važna.
Smatram kako studenti, kao budući akademski građani i nositelji odluka, koji će svojim znanjem i sposobnostima utjecati na buduće generacije, moraju svojim primjerom pokazati da brinu o vlastitom zdravlju”.
Vježbanje kao cjeloživotna mogućnostBavljenje tjelesnom aktivnošću načelno ne poznaje dobne granice i ograničenja. Svoje tjelesne aktivnosti možete uvijek prilagoditi svojoj dobi i trenutačnom zdravstvenom stanju. Jednom sam čitao intervju osobe koja je od rođenja vezana za kolica i koja me je oduševila. Njezine riječi su bile poticajne za sve osobe i sve dobne skupine, a glasile su: nikada ne razmišljam što ne mogu raditi, nego uvijek na ono što mogu raditi. Kada ste mladi, redovnim tjelesnim vježbanjem najčešće želite postići da izgledate lijepo sebi i drugima, a zdravlje vam je u drugom planu. Kada dođete u srednju ili stariju dob, fokus vježbanja je baziran više na prevenciji i očuvanju zdravlja. Zadnjih nekoliko godina imam suradnju s Maticom umirovljenika Rijeka gdje njihovi članovi organizirano vježbaju dva puta tjedno u oba fitnessa. Mogu potvrditi iz dosadašnjeg iskustva da je to populacija koja je najredovitija i najaktivnija kroz cijelu godinu. |
Ipak, ima toliko puno fitness dvorana koje, osim što nude treninge, promoviraju i zdrav život?
“Prije sam naveo da je danas puno lakše otvoriti fitness centar nego prije 35 godina. Ta činjenica donosi svoje dobre, ali i loše posljedice.
Velik broj fitness centara otvorenih na razne načine ne zapošljava stručne kadrove, nego programe provode priučeni treneri koji su dobili svoja znanja kroz vikend-edukacije, ili još gore, kroz YouTube uratke.
Smatram da zakonski okviri moraju biti puno jasniji i točno definirani koji stupanj obrazovanja treba posjedovati da bi se radilo s ljudima i svojim znanjem utjecalo na zdravlje svojih korisnika.
Koliko su štetni trendovi koje mladi prate putem društvenih mreža, primjerice »in« je žensko tijelo s velikom stražnjicom ili pak iznimno vitko, muškarci njeguju bicepse i pločice…
“Protivnik sam korištenja Googlea kao edukativnog sadržaja. Znamo da svaki pojedinac tijekom rasta i razvoja različito razvija motoričke i funkcionalne sposobnosti pa tako ni jedan trening ne može biti copy-paste.
U mnoštvu informacija na Googelu neke informacije mogu biti poticajne, ali ima i velik broj informacija koje su u suprotnosti s kineziološkom znanosti”.
Što zapravo znači zdravo živjeti i bi li društvo trebalo biti zainteresirano za podizanje svijesti i kvalitete života?
“Kada govorimo o zdravom životu, mislimo na kvalitetu života koja najviše ovisi o dva čimbenika, a to su umjerena prehrana i redovna tjelesna aktivnost.
Sve ostale socijalne, društvene, vjerske i financijske potrebe su samo nadogradnja kvaliteti i načinu života. Usvajanjem zdravih navika postajemo zadovoljniji i produktivniji, utječemo na gojaznost i smanjeno korištenje farmakoloških preparata, što je interes svakog suvremenog društva”.
Nedozvoljena sredstva
Imate i certifikat za dopinšku kontrolu HOO-a, kako komentirate suplemente koji su također postali vrlo popularni? Naime, u svijetu se sve više govori i o hormonskoj nadomjesnoj terapiji, hormonu rasta. Kako gledate na to? Može li se redovitom tjelovježbom i zdravom prehranom na prirodan način utjecati na pozitivnu kemiju tijela kako bi ostalo što dulje vitalno i zdravo?
“Danas velik broj rekreativaca koristi zabranjene lijekove kako bi utjecali na ubrzani učinak treninga povećanjem mišićne mase (hipertrofija), ubrzali redukciju potkožnog masnog tkiva i slično. Samo u Njemačkoj gotovo milijun rekreativaca koristi nedozvoljena sredstva.
U ponudi je gotovo sve: anabolički steroidi, hormoni rasta, razni gelovi, tablete, ampule, injekcije. O štetnosti uzimanja zabranjenih lijekova već je sve napisano, ali nažalost, pojedincima je važniji trenutačni izgled od zdravlja.
U Americi su za ilegalnu trgovinu steroidima predviđene zatvorske kazne, dok je kod nas to još uvijek siva zona. Smatram da kod nas na tržištu ima dovoljan broj zakonskih suplemenata kojima se može kvalitetno regenerirati za vrijeme i poslije treninga te pravilnom i kvalitetnom ishranom postići zadovoljavajuće učinke treninga“.
Za kraj, koji dio vaše duge karijere vas je najviše ispunjavao, s kim vam je bilo najljepše raditi?
“Rad s predškolskom djecom veseli kad vidite njihovu iskrenu sreću i veselje kod svakog treninga i brzi napredak prilikom usvajanja osnovnih biotičkih znanja i vještina.
Rad u školi ima svoje ograničavajuće faktore jer se morate držati nastavnog plana i programa, a koji put vam uvjeti u kojima radite to onemogućavaju.
Rad s vrhunskim sportašima sigurno je jedan od najljepših razdoblja u mojoj karijeri. Svim vrhunskim sportašima zajednički je cilj postići visoku sportsku formu koja im omogućava postizanje vrhunskog rezultata, a njihova predanost treningu je specifična i fascinantna.
Radio sam s velikim brojem naših vrhunskih ekipa: ŽOK Rijeka, RK Zamet, ŽRK Zamet, VK Primorje, KK Kvarner, PK Primorje. Svaki njihov uspjeh u to vrijeme bio je dokaz kvalitetnog timskog rada i motivacija da u svakom idućem treningu date svoj maksimum”.
Sveučilišna utrka UNIRI trailZa 50 godina Sveučilišta pripremate zanimljiv sportski program i utrku UNIRI trail?“Uz podršku rektorice Snježane Prijić Samaržija, Ureda za sport i Sveučilišnog sportskog saveza, a u povodu 50 godina Sveučilišta u Rijeci, uz niz događanja koje je Sveučilište organiziralo, jedan događaj bi se posvetio sportu i rekreaciji studenata, nastavnika i djelatnika Sveučilišta. Početkom lipnja organizirala bi se sveučilišna utrka UNIRI trail za sve aktivne sportaše Sveučilišta u Rijeci, kao i za sve studente ostalih sveučilišta u Hrvatskoj. Također za sve ostale studente, nastavnike i djelatnike Sveučilišta organizirala bi se pješačka tura. Start bi bio od Hartere, a cilj Martinovo selo, dakle 9,5 kilometara uz prigodan zabavni program. Ovom akcijom Sveučilište želi poticati tjelesnu aktivnost svih dionika Sveučilišta, te promovirati našu Rječinu i našu krilaticu »Volim grad koji teče«“. |
