Life je bio zamišljen za sve, obraćao se svima, malima, velikima, mladima i starijima
povezane vijesti
Danas vas u Novom listu čeka jubilarni 1.000. broj priloga Life.
Prvi broj priloga, koji već gotovo dva desetljeća izlazi svake subote, svjetlo dana ugledao je u subotu, 21. lipnja 2003. godine i njegovu je naslovnicu krasila naša, i tada i sada, popularna pjevačica Severina, s kojom je intervju napravio naš prerano preminuli glumac Galiano Pahor.
SPECIJALAN ZADATAK
U povodu tisućitog broja Lifea njegovih početaka prisjetila se njegova prva urednica Edita Burburan, koja o njegovom nastanku kaže:
S Lifeom nikad nije bilo jednostavno, pa tako je bilo i sada kad je Ivana, aktualna urednica, došla s idejom o »specijalnom zadatku«.
U novinarstvu, kad ti prilaze s takvom idejom, odmah zauzmeš obrambeni stav, jer tko zna što se iza toga skriva. Ovaj put zaista je bio specijalan zadatak.
»Life slavi 20 godina«, kaže Ivana,« pa, znaš, ako bi ti kao prva urednica mogla nešto o tome«.
Omg, kad je to bilo!
Upalim svoju vremensku mašinu, ali ništa mi ne nadolazi. Sjećam se doživljaja, osjećaja, ali niti jedne teme! Ivana donosi tešku knjigu uvezenih novina iz arhive.
Listamo zajedno, komentiramo, vraćamo se…. Prisjećam se nekih veselih, ali i zaguljenih trenutaka. S vremenskim odmakom od 20 godina sve izgledaju lijepo.
Sve je krenulo od tadašnjeg izdavača, direktora Novog lista Zdenka Mancea, koji je zamislio prilog tabloid. U tom vremenu, recimo ozbiljnog novinarstva, to je zaista bio iskorak.
Posebice ako se osvrnemo na Novi list kao ozbiljni respektabilni politički dnevnik. Zaista neobična i zahtjevna zamisao. Možda se nekome čini lako, ali pronaći nišu, pored tolikih pored sebe, bio je za mene istinski izazov.
Odakle krenuti?!
Najprije sam, kao i kod svih prethodnih sličnih zadataka poput Regine i Lifeovog prethodnika priloga Trenda, otišla u Trst i na kiosku pokupovala sve tiskovine koje su se bavile tabloidnim novinarstvom, društvenim događanjima, kulturom, modom, zabavom…
Ma, sve što mi se učinilo zanimljivim. Hrpa novina stolovala je dva tjedna razasuta po stanu, po naslonjačima, podovima, stolu…
U kojem smjeru ide svijet i kako bismo to mi mogli prilagoditi našim čitateljima, kako to ostvariti? Life je bio zamišljen za sve, obraćao se svima, malima, velikima, mladima i starijima, trebao je biti subotnja razbribiga, zabava i smijeh, a može i podsmijeh.
POMAKNUTA VIBRA
Stariji kolege hvatali su se za glavu, kakva je to novotarija, to nije novinarstvo!?! Ipak, mene je vuklo napraviti štivo koje će izazvati pozornost, pridobiti zadovoljne čitatelje. Valjalo je taj osjećaj i želju prenijeti i na suradnike: energija, vibra, moraju putovati, pulsirati od početka pa sve do čitatelja.
Nakon dva tjedna crtanja napravila sam fort spiegl. Na malom formatu kockastog blokića nacrtala sam stranice i označila rubrike. Stranice su zapravo bile u mojoj glavi, ali trebalo ih je ostvariti sa suradnicima. Ime je bilo odabrano – Life – Život – što više od toga?! Radoznalo, razigrano, smjelo!
Ozbiljna novina s tabloidom u subotnjem najčitanijem izdanju, gdje većeg izazova! Kristina Ivanković kao grafička urednica, a bila je tu i Sandra Kordić uz kolege novinare mozaičnih tema i nekoliko vanjskih suradnika. I idemo! Za početak dobili smo dva arka, osam stranica, papir izdavača košta, treba opravdati i novce.
Tiskao se kasnije Life i na 12 i 16 stranica, ali trebalo je pokazati odgovornost, ukratko, valjalo se usuditi kako u životu tako i u Lifeu.
Prvi broj osvanuo je sa Severinom na naslovnici. Taman je i grad pratio tu neku dobru, pomaknutu vibru.
U kazalištu je stolovala Mani Gotovac, dovukla je Severinu kao glavnu glumicu u predstavu »Karolina Riječka«. Pa, ima li što bolje od Severine kao glumice na naslovnici?! Ondašnji ravnatelj ansambla drame, Galliano Pahor, kojeg smo odabrali za jednog od suradnika napravio je s njom razgovor. Severina se fotografirala s kosom zamotanom u ručnik i u običnom frotirnom hotelskom ogrtaču. Kazala je da će biti glumica jer ju je Mani Gotovac zvala u kazalište.
OPSTAO JE I ZABAVLJA I DANAS
Zarez, ili moment forward, događao se u gradu i Life je to pratio. Njegova tada crvena zaštitna boja, rubrike od Skandala do Trenderica, S lica mjesta, Sklizaljka Marije Štrajh, Đir Davora Jurkotića, pa Danijela Trbović s kolumnom Seks i grad i svašta nešto. Šašavi pogled na svijet koji je do tada bio u novinama obojen tek crno-bijelom ozbiljnom bojom.
Veseli me što je Life do danas opstao, što i danas zabavlja. Mi smo tada radoznalo iskoračili. Pratili smo društvena događanja, ali s one veselije, a ponekad i intrigantne strane života.
Od zanosa nismo se ni potpisali, kaže Ivana, nigdje nema impressuma?! Ma, tko je mario za impressum, važan je bio Life, iznijeti život i zabavu pred naše čitatelje.
Do danas je to razdoblje ostalo s posebnim naglaskom u mom sjećanju, ali i zahvalom prema izdavaču koji je vjerovao u nas, i otkrio što sve možemo, ekipi novinara i fotoreporetera, kao i suradnicima bez kojih ne bismo iznjedrili te brojne priče, ali i dečkima iz rotacije koji su uvijek pazili da svojim zadnjim dodirom doprinesu crvenoj i svim šarenim bojama Lifea.