Ima od toga koji tjedan, ali se još itekako pamti subota kad su u pivovari Nova runda koncertom, dobrom hranom i potocima piva obilježili svojih prvih 10 godina postojanja.

Pioniri craft pivarstva u nas odradili su obljetnicu na najbolji mogući način i to, reklo bi se, s pravom. Jer, ono što se danas čini lako, sada kada naokolo cvate tisuću, što manjih, što većih craft pivovara i pridruženih im pivara, prije samo deset godina bio je put koji je tek trebalo dobrano utabati.

Pa nas, evo, u Zaboku, usred Zagorja, ni pola sata daleko od Zagreba, tamo gdje Miroslav Šuvak i Marko Filipin i dan danas rade ono što najbolje raditi znaju – kuhaju pivska čudesa! Ali, zna ovaj dvojac i postavljati pitanja, pogotovo Marko.

– Novi list, Rijeka!? Rek’o bi da očito niste iz Rijeke – detektira po naglasku Marko.

– Očito nisam – priznaje novinar.

– Znači, isto k’o Neno Belan, svi u Rijeku idete – smije se Marko.

Nova runda danas se proizvodi u Zaboku

Brade i škembe

Valja preuzeti inicijativu. Hvata se i novinar za očito pa hvali web stranicu Nove runde, informativne tekstove što tjeraju putnika namjernika da čita i uči o kućnom pivarstvu dakako. Smješka se Miroslav. To je njegova zadaća i djelo. Miroslav brine o webu, marketingu, društvenim mrežama… Markovo je da kuha pivo.

Strast da im pivovara bude najbolja zajednička je. Prirodno je nekako do toga došlo, makar u početku bi samo želja da se pije pivo bolje od onog što se tada u nas nudilo.

– Deset godina… Kao, ne čini se puno – velimo.

– Puno je to – na to će Marko.

Bit će da je i u pravu, jer ako se pogledaju neke stare fotografije jasno je da su im kroz godine posijedile kose, narasle brade.

– Nekima su i škembe narasle – smije se Miroslav.

Vraćamo se desetak godina unatrag. Zapravo vraćamo se i dalje u prošlost, sve do Daruvara, djetinjstva.

– Bili smo susjedi, išli skupa u školu od prvog razreda osnovne – vele momci.

Što ih je vezivalo onda, koji interesi.

– Glazba i košarka! – uglas će Marko i Miroslav.

– Basket smo ljuto prašili – priznaje Marko.

I dok su njemu košarkaški uzor bili lokalni dečki koji su s terena izlazili krvavih koljena, Miroslav je u to doba pratio NBA, volio Utah pa Sacramento s Divcem i Pađom Stojakovićem.

– Ja sam još onda bio teški centar. Hahaha – kaže Miroslav.

– Ja sam bio toliko loš da ni ozbiljne uzore nisam imao – smije se Marko.

U dobrim su odnosima i kada jedan odlazi na studij u Zagreb, a drugi u Osijek, da bi ih poslovi obojicu vezali uz Zagreb. Prekretnica je, što se piva tiče, bio odlazak u Češku s ekipom.

– Tamo smo se oduševili pivom pa se vratili u Zagreb gdje je scena, što se tiče piva, bila vjerojatno najmrtvija ikad. Izuzev časnih izuzetaka, Velebitskog i Medvedgrada – priča Marko.

Nekad su ih vezivale glazba i košarka, a danas brewing

Prosvjetljenje u Češkoj

Štoviše, otvorila im je Češka oči i po pitanju cijene, jer tamo su plaćali višestruko kvalitetnije pivo dvostruko manje nego li doma u kvartovskim birtijama.

– A ono što je najbitnije je ta njihova pivska kultura. Meni su posebno zanimljive bile desetke. Poslije smo mi shvatili da su to session piva, ona koja se mogu piti kroz cijeli dan jer imaju manje alkohola. Kod nas to nije postojalo.

– Kod nas si imao pivo i imao si Tomislav. I uvjerenje da je tamno pivo jako – prisjeća se Marko.

Bila je to godina 2008. Trebalo je razbijati mitove. O pivovari, vlastitoj, onoj koja će se dogoditi 2013., nitko još, dakako, ni ne razmišlja. Ali, razmišljaju o tome da skuhaju pivo kod kuće.

– Još mi tu ne pričamo o craft pivu, mi nismo u tom trenutku ni znali za craft pivo, samo smo uvidjeli nedostatak ponude, izbora u nas – kaže Marko.

U jednom trenu Marko je, doduše, spomenuo ideju da otvore pivovaru, ali mu je Miroslav brzo kazao da se to u nas ne može. I tu je priča stala. Do sutra, odnosno prekosutra, kada Miroslav sa svog radnog mjesta šalje Marku na njegovo radno mjesto link na internetski forum o homebrewingu iliti kućnoj proizvodnji piva.

– Krenuli smo to proučavati, nabavili sirovine i skuhali prvo pivo. Prvo pivo koje sam u životu probao, a da nije industrijsko, bilo je ono koje smo mi skuhali kod mene na selu kraj Daruvara. Reakcije onih koji su ga probali bile su: »Uuuu, pa ovo je fino!« – prisjeća se Marko.

Priznaje da je tek u tom trenutku krenula njegova strast.

– Dotad je Miro više gurao, ali od tog prvog piva na dalje mene je baš uzelo. Fasciniralo me da se pivo može napraviti – veli Marko.

Povratka natrag na industrijsko pivo više nije bilo, jer, kako kažu, razotkrilo se ono skroz i svi su mu se nedostaci vidjeli. Zaredalo se zato kuhanje, Marko malo češće, Miro rjeđe, no nešto drugo je, kažu, bilo puno važnije.

– Bilo je jako puno hobista. Počelo se to okrupnjavati, pa su se počela organizirati prva druženja, a onda i prvenstva u hombrewingu. Scena je jačala i taj rast je doprinio tome da počnemo razmišljati da krenemo profesionalno. A temelj svega bilo je kuhanje piva kod kuće – ističe Miroslav.

Marko FIlipin

Pivska srijeda

Prva druženja kućnih pivara okupila bi njih četvero, petero. Svatko bi donio svoje pivo pa na parkingu isprobao što se skuhalo.

– Oni iskusniji bi mi govorili što ne valja, a ja oduševljen. Na lijep način ti kažu što da probaš. I malo-pomalo piva su bila sve bolja. I društvo je raslo – kaže Marko.

Na godišnja okupljanja počeli su dolaziti ljudi iz cijele Hrvatske. Lijepi je broj njih kasnije otvorio svoje pivovare.

– Mi i Zmajska, inače jako dobri prijatelji, bili smo tad k’o Rusija i Amerika, utrka tko će prvi što napraviti – veli Marko.

A možda se, dodaje Miroslav, ne bi napravilo ništa de ne bi jasnih indikatora; scene koja jača i medija koji to sve više prate. Reći će Miroslav kako su na sličan način nastale i craft pivovare u SAD-u, iz zajednice i iz hobija. Jednostavno se sve posložilo tako da je bilo jasno da je došlo vrijeme za ozbiljne stvari. Samo, nije tu ništa išlo preko noći. Miroslav je, primjerice, pokrenuo i »pivsku srijedu«, a sve ne bi li se sljedba širila i učilo sve više o craft pivu kao takvom.

– Ono što smo mi tad znali je da smo početnici i da sigurno ne možemo imati naklonost banaka. A znali smo da za proizvodnju treba puno novca, kojeg nema. Ali, znali smo i da nam treba jačanje brenda. Godine 2012. digao sam prvi web novarunda.com i tu su krenula opisivanja festivala na koja sam išao pa ocjenjivanja piva… Počeli smo na toj domeni raditi neku edukaciju. Onda smo napravili pivsku srijedu na Twitteru i ta Twitter zajednica nam je bila jako velika podrška – priča Miroslav.

Cilj svega bila je edukacija. Shvatili su da bi trebali stvoriti brend prije nego otvore pivovaru.

– Jer kad nemaš para, bar možeš to – smije se Miroslav.

Marko će to isto sročiti tek malo drugačije.

– Sada, s vremenskim odmakom, čudim se tim dobrim odlukama iz te rane faze. Ovo je bila jedan od tih. Miro je studirao ekonomiju i neke stvari je tamo očito dobro naučio – veli Marko.

Dakle, brend se pomalo gradi zahvaljujući Miru, dok s druge strane Marko kuha pivo i druži se s onima koji ga također doma kuhaju. Pitamo Marka sjeti li se svoga prvog uratka?

– Kako ne! Volio bi to pivo danas probat’, makar mi vjerojatno ne bi bilo dobro po današnjim kriterijima – veli Marko.

Cilj nam je kreativnost – Miro i Marko

Revitalizacija točenog

Koliko li je samo piva morao skuhati pa da dođe do APE po kojoj su znani!?

– U to vrijeme ja sam tome bio baš posvećen, k’o kakav sportaš. Kuhao sam pivo i dva puta tjedno, nakon posla. Radim do četiri, doma sam do pet, u deset navečer mi je stan pospremljen i kreće fermentacija piva. Vježbao sam kuhanje istog piva i to je super ispalo. Homebrewery vole šarati, malo ovo malo ono, a ne možeš biti dobar baš u svakom žanru, moraš se nečemu posvetiti. Mi smo American Pale Ale prepoznali kao nama najdraže pivo i kad smo počeli pričati o poslu manje-više je sve bilo spremno, jer to je bio moj omiljeni recept – priča Marko.

Miro će pak kazati da su uredno pratili tržište i znali što tržištu treba. Voljeli su, primjerice, IPA-u, ali su znali da to možda i nije najbolje pivo da se s njim krene na hrvatsko tržište, pa još prvi. I zato APA koja će se stilom ipak možda svidjeti široj masi.

– Znači, da je naći Marko tvoju crnu tekicu…- krenuli mi.

– Imam je ja! Unutra su svi recepti – k’o iz topa će Marko.

Druga bitna odluka je da su odustali od boca i fokusirali se samo na točeno pivo.

– Najbolji, najsvježiji način za plasman piva je točeno. To smo naučili već kao homebrewery – ističe Marko.

Do 2020. i prvih limenki Nova runda se samo točila. Do pojave korone, samo točeno. A onda ih je pandemija suočila s činjenicom da su ovisni o samo jednom kanalu.

– Ali, donosili smo dobre odluke cijelo vrijeme. Shvatili smo da s točenim možemo ići na veću količinu koja će imati veći obrtaj u bircevima, a tada je, ako se dobro sjećam, industrija radila sve protiv točenog piva. Gurali su boce. Mi smo točeno pivo revitalizirali – ističe Miro.

Važno je to, jer kako kaže Marko, sve nacije odnjegovane kulture pijenja piva piju točeno pivo.

– U nas se točenom nije vjerovalo, ljudi su ga izbjegavali i nisi ga imao gdje popiti. I kad smo odlučili da nećemo imati boce već samo točeno, bila nam je to velika prepreka. Ljudi nisu shvaćali jesmo li mi uopće normalni kad izlazimo na tržište s nečim što ne postoji i uz nepostojeći sustav točenja – veli Marko.

Njih dvojica su, međutim, stalno gledali dugoročno put naprijed.

– Znali smo da ako uđemo u neki birc s točenim pivom da će nas tamo i zadržati. Znali smo da ako budemo to dobro radili da će se stvoriti masa koja će piti pivo u kafićima, da će se vratiti navika pijenja točenog i da će ljudi shvatiti da je točeno najbolje – sažima Miro.

Miroslav Šuvak

Ništa bez Toyote

I bome, Novoj rundi se danas vjeruje. Prvi kafići se pamte, prvi fanovi koji bi znali sve kafiće obilaziti dok zadnju kap ne bi pronašli. A da se sve pokrene pomogla je i crowfunding kampanja, opet jedan od pionirskih u nas. Pa dok su im u jednom našem ministarstvu rekli da je crowfunding običan lanac sreće, s druge strane su im se obični smrtnici zahvaljivali što ih uvode u 21. stoljeće.

– Mi smo bili dečki koji nisu imali para. Imali smo dobre poslove, ali nismo bilo potkoženi da možemo dignuti na noge pivovaru. A kad si poduzetnik početnik u Hrvatskoj, koliko god se govori i piše da će ti omogućiti ovo i ono, nije baš tako – kaže Miro, uz dodatak da je danas ipak situacija nešto bolja.

To što nisu mogli tek tako zatvoriti financijsku konstrukciju prvo ih tjera kuhanju u tuđem pogonu, na gypsy brewing u Kućan Marofu. Proizvodnja je bila 600 litara, a veliki dio novca prikupljanih crowfundingom otišlo je u prve kegove. Za prijevoz je zaslužna Toyota Avensis, karavan iz 2001., i Punto koji je znao primiti 16 punih kegova.

-To su ta vremena. Bilo je dosta teško – priznaje Miro.

A kad je Miroslav dao otkaz u jednoj našoj povelikoj tvrtci – prvo on, a onda i Marko u banci u kojoj je radio – da bi krenuo u avanturu s pivovarom, postao je zbog te odluke medijska zvijezda.

– Joj, nemoj me sjećat’ tih intervjua – grohotom se smije Miro.

«Otišao da bi kuhao pivo«, grmili su naslovi. Danas se to čini davno neko vrijeme. Važno je da je APA osvajala pomalo grad po grad. Pomalo su se posvuda otvarali i pivski barovi, a brend Nova runda već je bio znan i zbog Twittera, i pivske srijede, i crowfunding kampanje. Uz APA-u izbacit će oni 2016. kao svoje core pivo i opjevani C4. Jer, kako kaže Miro, core drži sve. Ali, kako ističe Marko, core mora biti dobar.

– Mora biti dobar, to je ključno. I mora ga se razvijati. Imali smo i mi oscilacije u početku. Znali su se s nama šaliti i govoriti da nismo Nova runda već »svaka nova runda« – smješka se Marko.

Ta je APA jednostavno bila kvalitetna, a kad bi procijenili da nije dovoljno kvalitetna da se s njom izađe na tržište, oni na tržište ne bi ni izašli. Ničim nisu željeli uništiti brend, ne biti pouzdani, makar kruha gladni bili.

Divlje i grubo

U jednoj fazi seli Nova runda u drugu pivovaru, koja će im biti Zagrebu bliža i dati mogućnost veće proizvodnje. Nove partnere su našli u Jastrebarskom, iznajmili cijelu pivovaru i tu je, kažu, bio početak ozbiljne priče. Selidba u Jastrebarsko znači i prva zapošljavanja, makar je Markov brat Đuro došao u pomoć bratsku prije svega, pa ga, evo, i danas kako kuha pivo baš k’o Marko. Danas je tu njih sedam veličanstvenih, šest momaka i dama.

– Ta pivovara je bila prvi level up. Tu smo APA-u radili – reći će Miro.

Za Jasku je vezan i prvi izvoz, onaj u Crnu Goru. »Hvala Crnogorcima«, kazat će momci danas, jer ta ih je financijska injekcija u to vrijeme spasila s obzirom na to da je preuzimanje cijele pivovare značilo i poprilično veće troškove. Ali, novi pogon je omogućio i da krenu u pivsku širinu i da jače i s većim količinama krenu na tržišta. Prvu skuhanu APA-u u pogonu u Jaski pamti Marko po još nečemu. Pamti četvrtak pred vikend od festivala u zagrebačkoj Dubravi, pamti kako je taman dolazio pred Jasku napuniti boce za festival kad ga je trudna supruga nazvala da mu kaže kako ide u bolnicu.

– Đuro nikada nije punio pivo u životu. U minutu sam mu objasnio kako se to radi prije nego sam mu rekao zašto odlazim. Hahaha. Uspio je sve napuniti, a APA je bila hit – priča Marko.

Jastrebarsko je dalo i C4 pivo, uradak koji je u to vrijeme bio potpuno drugačiji od drugih, mutan, zahmeljen, brutalan, robustan, pitak.

– Nekom predivna, nekom najružnija, ali baš onako divlje i grubo – kaže Marko.

– Započeo je taj mutni ciklus, prije nego je to postalo popularno – dodaje Miro.

Ta prva šarža C4 piva bila je kultna. Miroslava su zvali s nepoznatih brojeva da bi ga pitali gdje ga još ima. Sluša čovjek Marka i Mira i vidi da u njih, u ovih deset godina, strast nije jenjala nimalo. Ta ih je strast tjerala i da nekako sakupe dovoljno kapitala da mogu naći prostor poput ovog u Zaboku u koji ulaze 2019. Tu se rade oni silni specijali, jer pivski geekovi stalno traže novo. Marku je to ionako čisti izazov.

– Zahmeljena piva su neka naša comfort zona. Tu smo već nešto postigli, tu imamo nekakva znanja i nije da gradimo priču od početka. Ono što me posebno veseli je da imamo i neke bitno drugačije proizvode. Krenuli smo radit’ pilsnere, lager piva koja smo u početku smatrali našim neprijateljima jer ih je industrija radila. No, u međuvremenu smo ga poželjeli piti, pa radimo svoje kreacije, serije zahmeljenih pilsnera – kazuje Marko.

Velika panika

A kako rade pilsnere, tako su krenuli raditi i kisela piva, a ta Miro voli toliko da mu teško pada činjenica da ima itko tko soure ne voli, makar priznaje da treba nešto malo vremena da se nepce na njih navikne.

– Moramo se razvijati i rasti. Kako smo Nova runda, ime nas obvezuje na rast – veli Marko.

E da, ime, ime pogođeno posve. Smislio ga je Marko kojeg je pritisnuo Miro kojem se žurilo registrirati tvrtku kada je već dao otkaz na poslu i tako usmjerio i svoju i Markovu sudbu ka pivovari. Jer, ponavlja, indikatori su bili tu i trebalo je biti prvi da bi se iskoristila velika prilika.

– I još nešto treba naglasiti, našu tvrdoglavost – ističe Miro.

Tvrdoglavost!?

– Tvrdoglavost – ponavlja.

Tko je želio u točioniku imati njihovo pivo morao je ispuniti podosta njihovih zahtjeva vezanih uz točenje piva, od hladnih komora do propisno očišćenih točionika. Od starta vizija i od starta svoji, Marko i Miro, Nova runda i njihovih prvih deset godina. Što će se kuhati sljedećih deset!?

– Cilj je raditi ono s čim smo i krenuli, dakle kreativa. Krenuli smo tako ove godine s engleskim stilovima koje ja jako volim, a u Hrvatskoj su prilično nepoznati. Stouti, bitteri, takve stvari – otkriva Miro.

– To sve radimo da Miro ima što popit’ – smije se na to Marko.