Mnoge su priče i legende utkane u priču crvenih koralja, od toga da su to cvjetovi koji se okamene čim ih se izvadi iz mora, do predaje nekih naroda kako su to božanska bića, a tu je i ona najpoznatija uramljena u grčku legendu prema kojoj je koralj nastao kada je Perzej odsjekao Meduzi glavu i bacio je u more gdje su se alge prekrivene njenom krvi okamenile i postale koralji.

Ime potječe od grčke riječi Korallion što znači Kći mora, a ta prekrasna živa bića nisu biljke kao što se to nekad smatralo, već živa bića koja se hrane planktonom. U Hrvatskoj uz koralje povezujemo otok Zlarin, poznat i kao otok koralja, čiji su stanovnici stoljećima slovili kao poznati lovci na koralje.

Njihova lovišta nisu bila samo u Jadranskom moru, već su odlazili duboko i u Mediteran, sve do Grčke i do Jonskog mora. Hrabri lovci na koralje mjesecima bi izbivali iz kuća i plovili na skromno opremljenim brodicama u potrazi za koraljima.

Služili su se tek primitivnim alatima, a pravo umijeće bilo je naći poštu koralja, jer koralji rastu u nevidljivim dubinama, a u tadašnje vrijeme nije postojala oprema za pregled morskog dna pa su u svemu prednjačili intuicija i lovačko iskustvo. Znanje se prenosilo s oca na sina.

U Hrvatskoj su, osim što je od prošle godine zabranjen izlov koralja, i ranije donesene postrožene mjere izlova, a tradicionalni načini u potpunosti su ostavljeni.

Ipak, priču o koraljarstvu i povijesti Zlarinjana danas zapisuje i priča Hrvatski centar koralja Zlarin, koji je prije nešto više od godinu dana otvorio svoja vrata svim znatiželjnim posjetiteljima. O radu muzeja i njegovom značaju u razvitku ne samo Zlarina, već i kao primjer otočnog turizma razgovarali smo s Katarinom Gregov, voditeljicom ovog zanimljivog centra.

Foto: HRVATSKI CENTAR KORALJA ZLARIN

ČUVARICE BAŠTINE

Iako je Zlarin poznat kao otok koralja, tek nedavno, prije nešto više od godinu dana, otvoren je Hrvatski centar koralja, kakva su prva iskustva, koliko ste posjetitelja do sada zabilježili?

– Centar uskoro slavi svoj drugi rođendan i jako smo ponosni na sve što smo dosad postigli. Jako važan segment našeg rada je očuvanje kulturne baštine, a ona je ovdje, u Kući Kažerma, zaista odlično prikazana uz sve multimedijalne alate koje imamo.

Reakcije posjetitelja su izvrsne, naročito djece koja uživaju u korištenju virtualne i proširene stvarnosti. To nam omogućuje da zaista čuju što pričamo i prenesemo im važne poruke o očuvanju okoliša i utjecaju koji svi mi, kao pojedinci, imamo na njega.

Također, imamo odlična iskustva s našom drugom kućom – Kućom Šare, koja je postala pravi društveni i kulturni centar otoka. Osim što nudi smještaj i mogućnost najma kuće, to je prostor u kojem se okupljaju otočani, naši suradnici, razne udruge i institucije, ali i svi oni koji se žele maknuti od gradske vreve i raditi u ugodnijem okruženju. Kuća ima i dvoranu koja je idealna za manja kulturna i društvena događanja, predavanja i radionice.

Događanja koja organiziramo, a koja su prvenstveno namijenjena lokalnoj zajednici, potpuno su besplatna. Do sada smo organizirali više od 170 različitih događanja, a posjetilo nas je više od 25.000 ljudi.

Pretpostavljam da je ideja o osnivanju centra među Zlarinjanima bila prisutna i puno ranije, pa konkretno što danas centar znači za stanovništvo Zlarina, odnosno koji je njegov značaj i izvan vaše male otočne zajednice?

– Da, ideja o osnivanju Centra postojala je mnogo prije nego što je on otvoren, a inicijativa je došla od lokalne zajednice uz podršku Grada Šibenika. Centar ima višestruki utjecaj: doprinosi kvaliteti života i očuvanju identiteta otočana, potiče budući razvoj otoka, povećava ekonomsku dobit zajednice, utječe na senzualnost te poboljšava kvalitetu turističke ponude.

Šire gledajući, Centar pokazuje kako ulaganje u ovakve projekte na otocima nije samo vrijedno, već i ključno za održivost zajednica, a njegov uspjeh može poslužiti kao primjer koji se može primijeniti i u drugim sličnim zajednicama.

Dobili ste i oznaku Hrvatski otočni proizvod koju dodjeljuje Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, ostvarujete li suradnje i s drugim institucijama?

– Ostvarujemo brojne suradnje, kako lokalno, tako i šire. Na otoku smo snažna podrška lokalnim udrugama i Turističkoj zajednici, pružajući im prostor, logističku pomoć i sudjelujući u zajedničkim projektima.

Istovremeno, otvoreni smo za partnerstva – bilo kroz projekte, istraživanja ili korištenje Kuće Šare kao mjesta rada i razmjene znanja. Trenutačno smo partneri u Erasmus+ projektu s međunarodnom udrugom SMILO, što je nastavak višegodišnjih aktivnosti usmjerenih na održivi razvoj otoka.

Bruna Petani

PRVI ZAPISI IZ 15. STOLJEĆA

U vašem muzeju posjetitelji se mogu upoznati s alatima, oruđem i izradom koraljnog nakita, možete li nam ukratko opisati o kakvim se alatima radi?

– Naši preci su stoljećima bili daleko poznatiji kao lovci na koralje. Stoga je u postavu prikazana ta bogata tradicija – od višemjesečnih lovačkih ekspedicija i alata korištenih za vađenje koralja s dubina do 200 metara, pa sve do preciznog procesa obrade i izrade nakita. Istaknula bih dva posebno zanimljiva eksponata – “inženj” ili Andrijin križ, alat kojim su lovili koralje, te originalni stol za obradu nakita, koji nam je ustupio KUD Koralj. Naravno, najbolje je sve vidjeti uživo, stoga pozivamo čitatelje da nas posjete, istraže sva četiri kata našeg Centra i otkriju kako je koraljarstvo oblikovalo identitet Zlarina i njegovih stanovnika tijekom stoljeća.

Zlarinjani su bili poznati lovci na koralje, ali nisu ih vadili samo iz Jadranskog mora, već i u Jonskom moru sve do rta Matapan u Grčkoj. Kakva povijesna priča stoji iza ove činjenice? Zbog čega je izlov koralja bio povjeren Zlarinjanima?

– Prvi pronađeni zapisi koji datiraju iz 15. stoljeća već spominju Zlarinjane kao najpoznatije lovce, no točan početak te tradicije ostaje nepoznat. Možemo samo nagađati kako je i zašto započela, ali svakako je oblikovala život i razvoj otoka tijekom stoljeća te i danas ostavlja svoj trag. Zlarinjani nisu bili jedini koji su lovili koralje, baš kao što ni Krapljani nisu bili jedini lovci na spužve, no imali su ekskluzivno pravo na lov.

Zlatno doba koraljarstva na Zlarinu bilo je u 19. stoljeću, kada je na otoku djelovalo stotinjak koraljara raspoređenih na 18 brodova. Njihove ekspedicije vodio je parun – kapetan i često vlasnik broda, dok su iskusni koraljari, takozvani vještaci, poznavali točne pozicije lova. Isplovljavali su na višemjesečne ekspedicije u potrazi za dragocjenim crvenim koraljem, njihovim kruhom, oslanjajući se samo na znanje i vještine koje su se prenosile s generacije na generaciju.

Tradicija vađenja koralja nekada se prenosila s očeva na djecu, je li to još uvijek prisutno?

– Ne, danas s otoka više nitko ne lovi koralje. U Hrvatskoj je od 2024. godine u potpunosti zabranjeno vađenje koralja. Prije toga, bilo je izdano samo nekoliko licenci za sakupljanje koralja, uz strogu regulativu. Nositelji licenci morali su dostavljati elektroničke podatke o lokaciji i količini sakupljenih koralja, a svi brodovi uključeni u sakupljanje pratili su se satelitski.

Tako se nekad radio nakit od koralja

Znanje o vađenju koralja prenosilo se s oca na sina

PODIJELJENA MIŠLJENJA

Nekad su se koralji vadili kako ste opisali Andrijinim križom odnosno mrežama, ali navodno se koralj može vaditi isključivo čekićem, zašto? Odnosno, što je manje štetno, inženj ili moderni ronilac s tehnologijom?

– Mišljenja o tome koji je način vađenja koralja manje štetan su podijeljena. Neki smatraju kako je korištenje “inženja” nanosilo manje štete jer se koralj nije u potpunosti uništavao, već su njegovi ostaci imali priliku za regeneraciju.

S druge strane, moderni način vađenja koralja podrazumijeva ručni rad ronilaca, koji koriste sjekirice, improvizirane čekiće i slične alate kako bi ciljano vadili koralj. Dok neki smatraju kako je ovaj način precizniji, problem nastaje kada pretjerana eksploatacija, u kombinaciji s današnjom lakoćom pronalaska koraljnih staništa pomoću suvremene tehnologije, dovodi do uništavanja cijelih kolonija, ne ostavljajući im mogućnost za obnovu.

Koralj je uglavnom bio ukras, nakit, ipak je li se možda koristio i za neke druge svrhe?

– Koralj je uglavnom korišten kao ukras tj. za izradu nakita, te je, kao takav, proputovao cijeli svijet. Na našem otoku vjeruje se kako koralji posjeduju čudesnu moć, osobito kao zaštita od mnogih bolesti i zla, a posebno se smatrao zaštitom trudnica i nerođene djece.

Simbolizira ljubav, odanost, vjernost i pokornost. Još jedna zanimljivost je da kada se koralj zagrije, počinje mijenjati boju, što omogućuje prepoznavanje pravog koralja. Zbog tog svojstva, u prošlosti se koristio kao indikator povišene temperature kod male djece.

HRVATSKI CENTAR KORALJA ZLARIN

BRZINA RASTA

Brzina rasta crvenoga koralja iznosi od 4 do 8 mm godišnje, koliko je potrebno vremena da izraste u granu kakve viđamo u trgovinama?

– Crveni koralj, za razliku od ostalih gorgonija, ima izrazito sporu brzinu rasta. Da bi kolonija crvenog koralja dostigla svoj puni potencijal, mora proći i do 20 godina. Muške kolonije spolnu zrelost dostižu s minimalno šest godina te promjerom baze od 1,2 mm.

Dok ženske kolonije spolnu zrelost dostižu nakon 10 godina te promjerom baze od 2 mm. Dostupni podaci pokazali su da prosječni godišnji rast kolonija koralja u promjeru iznosi 0,24 ± 0,05 mm, dok rast kolonija u visinu iznosi u prosjeku 1,78 ± 0,7 mm.

Prema podacima dosadašnjih istraživanja, kolonije crvenog koralja iz plićih područja (15 – 62 m) bazalnog dijametra oko 7 mm imale su 30 – 40 godina starosti. Slijedom navedenog, ovisno o veličinama »grana u trgovinama«, treba uzeti u obzir navedeni rast u visinu te promjer kolonije.

Postoji li razlika i između jadranskih koralja, navodno su sjeverniji koralji više granati, a oni kod Mljeta puno tanji?

– Ne postoje dostupni podaci za Jadran koji bi pokazali razlike u rastu istih vrsta koralja na području sjevernog i južnog Jadrana. Rast pojedinih vrsta koralja ovisi o različitim fizikalno-kemijskim svojstvima pojedinih staništa te organskim česticama koje se nalaze u stupcu vode i strujanjima dolaze do sesilnih organizama npr. koralja.

Foto: Dusko Jaramaz/PIXSELL

JADRAN I TROPI

Što je koralju potrebno za opstanak? Zašto su njihova staništa uglavnom s vanjske strane otoka i mjesta gdje ima morske struje?

– Koralji se hrane filtracijom morske vode te dodatno hranom koju polip dobiva od simbiotskih algi (šećeri i lipidi) kad je riječ o busenastom koralju. Alge procesom fotosinteze osiguravaju tvari potrebne za prehranu koralja i na taj način omogućavaju i do tri puta brži rast koralja.

Prema Laborelu (1987.) ova vrsta pripada tzv. hermatipičnim vrstama koralja jer živi u simbiozi sa zooksantelama i može graditi koraljne grebene. Odnos koralja i zooksantela je mutualistički. Naime, zooksantele kroz proces fotosinteze proizvode kisik i nastale organske tvari, kojima opskrbljuju domadara, a koralj zooksantelama pruža fizičku zaštitu, ugljikov dioksid potreban za fotosintezu te anorganske produkte metabolizma.

Crveni koralj svoju prehranu bazira na dva načina: aktivnim lovom se koristi za hvatanje većeg plijena poput kopepodnih račića gdje plijen omami lovkama, te ga unosi kroz usni otvor u probavnu šupljinu. Osim aktivnog lova crveni koralj se hrani i pasivno organskim česticama koje se nalaze u stupcu morske vode te strujanjima dolaze do koralja. Za razliku od ostalih gorgonija kod crvenog koralja ne pronalazimo simbiotske alge, već koralj samostalno dolazi do nutrijenata potrebnih za život.

U čemu je razlika između primjerice jadranskog i tropskog koralja?

– Simbiotski koralji umjerenih mora eurivalentniji su od tropskih koralja te mogu preživjeti na temperaturama nižima od 20 °C, na nižem salinitetu i u manje prozirnim morima. Cladocora caespitosa u usporedbi s tropskim vrstama ima relativno veliku temperaturnu valenciju.

Može živjeti na temperaturi ispod 10 °C, a gornja granica iznosi 28 °C. Iznad te temperature povećava se učestalost poremećaja u simbiozi koralj-zooksantele, što uzrokuje izbacivanje algi iz polipa, odnosno pojavu koja se naziva izbjeljivanje koralja (engl. bleaching).

Kod vrste crvenog koralja (Corallium rubrum) ne pronalazimo simbiotske alge, već koralj samostalno dolazi do nutrijenata potrebnih za život te ovakav koralj nazivamo asimbiotskim koraljem.

Čak je i zlarinska narodna nošnja inspirirana crvenim koraljem

KORALJ ZA SREĆU

Romatična priča o crvenim koraljima zaokruženom postaje u Zlarinki, malom otočnom butiku gdje posjetitelji mogu razgledati i kupiti unikatan nakit načinjen od jadranskog koralja.

Miru Beškera i Kristin Ljube, vlasnike ovog čarobnog mjesta zatekli smo u trenutku preseljenja. Njihov mali atelje-butik seli u novi, veći prostor gdje će ovogodišnje turiste i posjetitelje dočekati nakit načinjen od koralja.

Miro Bešker iz Zlarinke / FOTO ZLARINKA

Crvene, ružičaste perlice i grančice oblikovane rukom zlarinskih majstora već desetljećima pronose priču o crvenom jadranskom koralju diljem cijelog svijeta. Miro Bešker jedini je koraljar u ovom dijelu Europe koji radi obradu od sirovog koralja do finalnog proizvoda, odnosno luksuznog nakita. Magičnost mitološke priče starih Grka utkana je u duge pripovijesti starih izlovljivača crvenog koralja, a u rukama zlarinskih umjetnika završava priču oblikovanu u male svakodnevne podsjetnike, amajlije i počesto romatične ljubavne priče.

DELIKATNA OBRADA

Miro Bešker zanat je naučio od punca, poznatog splitskog zlatara i koraljara, Vjekoslava Duhovića, a kasnije se usavršavao u koraljarskom kraju Torre del Greco kraj Napulja, kod slavnog Antonina de Simonea. Zlarinka je zapravo stari obrt koji su naslijedili Miro i njegova poslovna partnerica Kristin Ljuba, kći Albin Biberia, nekadašnjeg partnera u zajedničkom obrtu s njegovim puncem. Miro nam je objasnio kako nastaje nakit od crvenog koralja, delikatnu obradu od sirovine do konačnog dizajna koji ima nekoliko faza.

– Sirovi koralj uz pomoć specijalnih strojeva kreće u obradu u nekoliko faza. Prvo slijedi čišćenje i sortiranje po kvaliteti, kidanje uz pomoć malih cirkulara, nakon čega se odvajaju tanji od debljih dijelova. U svim ovim fazama koralj se mora hladiti vodom jer na temperaturu iznad 60 stupnjeva mijenja svojstva i lako puca. Faza čišćenja traje nekoliko dana, a naravno sve zavisi koliko je žurno. Čistim ih solnom kiselinom i vodom kako bi se skinuo organski dio koralja i ostao kostur. Koralju, koji je zapravo kalcij karbonat, željezni oksid daje boju, odnosno crveni pigment, pa što je koralj tamniji, to je tvrđi i bolji za preradu. Zbog toga su tamniji koralji cjenjeniji, otkriva Bešker tajne koraljarskog zanata.

Najdelikatniji je proces poliranja, objašnjava, jer prvih dva dana voda se mora mijenjati svakih par sati zbog čega treba biti vrlo prisutan i posvećen. Nakon toga koralji se sortiraju po nijansi, a potom se tako očišćene i ispolirane grančice kidaju s malim posebnim cirkularima kroz koje prolazi voda kako koralj ne bi pri visokim temperaturama puknuo ili promijenio svojstva.

– Dok nije bilo bušilica – objašnjava Bešker – bušilo se starim alatima, danas je puno jednostavnije, ali i uz iskustvo uvijek treba biti vrlo oprezan. Primjerice pri horizontalnom bušenju mora se bušiti s obje strane kako bi se probušila kuglica koja se kasnije niže u ogrlice ili narukvice.

TRADICIONALNO I MODERNO

Naravno na kraju slijedi i sama izvedba, odnosno dizajn. U Zlarinki uz tradicionalni dizajn vole iznenaditi i modernim dizajnom.

– Radimo tradicionalni nakit šibenske botune, a ima i jednostavnijih oblika nakita modernijeg dizajna. Nastojim se izdvojiti svojim stilom. Ideje dolaze iz prirode, života, literature koju čitam. Primjerice, trenutačno sam zaokupljen nekom egipatskom literaturom, pa radim nešto u tom stilu. Ponekad bude i blokada pa nema lijepih dana, i meni ponedjeljak bude – ponedjeljak – u šali govori Bešker.

U ovom je poslu već punih dvadeset i pet godina i priznaje kako još uvijek uživa.

– Za naš rad 2010. dobili smo nagradu za najbolji suvenir, Plavi cvijet Jadrana RH na razini turističke zajednice. Bio je to naš eksponat Koralj na kamenu – ponosno ističe.

Žali jedino zbog toga što su od prošle godine zabranili izlov koralja u Hrvatskoj, pa iako ima zaliha za još neko vrijeme, brine se za budućnost.

– Zabrana izlova u cilju zaštite koralja donesena je prošle godine, a na snazi je i ove. Odluka će se provoditi godinu za godinom. Istina, koraljari su dobili obeštećenje za svoje alate, ali svejedno mislim kako nitko nije zadovoljan. I do tada su postojale odredbe i zabrane, odnosno kontrole o izlovu koralja.

Moglo se loviti minimalno na 60 metara dubine, a koralj je trebao biti debeo minimalno 7 milimetara. Sve se moralo snimati i dubina i pošta koralja prije i nakon lova. Mnogi ni zbog toga nisu bili oduševljeni jer su na taj način morali otkrivati svoje pošte. Nakon izlova koralji su nakon toga morali proći i kontrolne točke.

Bilo je desetak ronilaca koji su imali godišnje kvote od 200 kg po brodu, a zadnjih godina se ta kvota i smanjivala. Ipak uz sve to u Hrvatskoj je nastupio lovostaj iako niti jedna zemlja Mediterana nije donijela takvu zabranu – žali Miro i dodaje kako je uz to i zabranjen uvoz sirovog koralja u Hrvatsku, pa iako ima još nekih zaliha brine ga na što će to sve izaći. Tradicija bi se trebala nastavljati, ipak je to smatra važno ne samo za otok, već i za općenito turizam.

Đurđica, supruga Mire Beškera i kći Vjekoslava Duhovića od kojeg je Miro naučio sve o koraljima i o zlatarstvu u narodnoj nošnji Zlarina s koraljima

NIKAD VJENČANI DAR

A, zlarinska tradicija darivanja koralja također ima svoju priču jer kako objašnjava Bešker koralji donose sreću.

– Koralj se kupuje da bi se poklonio drugome za sreću. Darovati nekome koralj znači zaželjeti mu sreću. Zbog toga mi već 25 godina tradicionalno, prema odabiru majke, poklanjamo narukvicu našim novorođenim Zlarinjkama i Zlarinjanima. Zanimljivo je jedino što se koralji ne poklanjaju na vjenčanju, odnosno mladoj.

Ne znam točan razlog, ali to je na Zlarinu tradicija. Na vjenčanju se ne poklanjaju, otkriva Miro tajne zlarinskog koralja koji je za njega ne samo izrađivanje nakita već i uranjanje u tajne morskih dubina koje mu koralji prenose odvodeći ga u meditativne zanose iz kojih nastaju unikatni komadi.