Posjet okućnici Đurđice Kajtazi u Opatiji uvjerio nas je da, kada netko voli svoj vrt, nema te prepreke koja će ga spriječiti u svakodnevnoj brizi o biljkama.

Njegovala ih je i zalijevajući vrt dok je na štakama hodala, nakon nedavnog loma noge. Ujutro i navečer, vukla je crijevo po brojnim stepenicama, pa ipak, neke su se biljke osušile zbog velikih vrućina. Svejedno smo vrt zatekli u besprijekornoj formi. No, naša domaćica je navikla i na bolje od toga.

– To je prije bila Krašova bombonjerica, ali ovog je ljeta mnogo biljaka patilo zbog vrućine, a ja nisam mogla oko svake brinuti kao prije, govori ona, pokazujući nam zanimljiv grm ružičastih cvjetova, svojedobno donesen iz Trsta, ali koji se ovog ljeta razbolio i sada se suši.

Nenaviklo oko kao naše, gotovo da to i ne primijeti, jer je okolo toliko lijepih biljaka, da se radije na njima zaustavlja.

Nicali oleanderi, banane, palme…

Primjerice, na prelijepim ukrasnim koprivama u strateški postavljenim vazama, na sitnim ružičastim begonijama i jarko narančastim kadificama, kojima pozadinu čini zavjesa od bršljana, na magnoliji također okruženoj bršljanom, procvjetalim oleanderima i bugenvilijama, bananama, palmama, čempresima i cedrovima…

– Biljke uvijek prethodno držim u vazama i promatram koje im mjesto najviše odgovara, pa ih tek kad se uvjerim gdje im je najbolje, tamo i posadim u tlo, recept je njenog uspjeha. Tako je uspjela održati i rododendron koji inače ovdje rijetko uspijeva.

Naravno, na opatijskoj odličnoj mikroklimi mnoge se biljke i same posiju, pa su tako Đurđici nicali oleanderi, banane i većina od tridesetak postojećih palmi. I šimširi su u ovom vrtu lijepi i zdravi, ali ih ona mora prskati protiv gusjenica.

Da svaka biljka traži svoje mjesto, potvrđuje i asparagus, koji je već sedam godina na svom idealnom terenu. A vinke odlično uspijevaju na istočnom položaju, i tko bi rekao da je Đurđica svoj radni vijek odradila kao knjigovođa, kada tako dobro razumije biljne frekvencije. Možda joj u tome pomažu njeni lički korijeni.

Ona je zapravo iz Zagreba, odakle je u Opatiju došla davne 1974. godine, a u međuvremenu je živjela u Češkoj. No, osjećaj za biljke vjerojatno joj je usađen u našoj krškoj regiji. A osjećaj za precizno postupanje s njima u radu s brojkama.

Kad se obitelj tek doselila u ovu kuću, na stepenastom terenu oko kuće zatekla je tek jedan ružmarin, bambus i malo živice. Sva biljna raskoš koja sada raste u okućnici plod je Đurđičine intuicije i kreativnosti.

Ima i pomalo neposlušnih biljaka

Bambus je ostavila na istom mjestu jer ima, kaže, divnu osobinu da štiti privatnost, ali kad mu počne lišće padati, svakog jutra treba ga skupljati. Stalno ga režu jer se jako širi i uz njega ništa ne može rasti, pa je malo zamoran.

Za razliku od hortenzija, koje ne traže puno brige, ali su vrlo dekorativne u svojoj svjetlijoj i tamnijoj ružičastoj boji. Neke baš žele biti plave, pa ih ona mora prihranjivati specijalnim preparatima, kako bi postale tamnoružičaste boje.

Ima još pomalo neposlušnih biljaka, poput banana, koje su tek jednom rodile, iako im je i lišće dostatno dekorativno da bi ih u vrtu svatko poželio imati. No, lišće se zimi posuši i tada ga Đurđica otpili, kako bi je u proljeće obradovalo novo. U proljeće je u vrtu i najviše posla, jer treba zalijevati dva puta dnevno, dohranjivati jednom tjedno, plijeviti, saditi, štititi od bolesti i nametnika.

Ovo zadnje je kod šimšira i palmi neophodno, a palme treba i pošišati, što na toj visini jedino mogu Liburnija parkovi.

– Čovjek snuje, a Bog određuje, kaže Đurđica kada se povela riječ o budućim planovima, jer s ozlijeđenom nogom nije lako svakodnevno hodati gore-dolje po vrtu, ali nju izgleda ništa ne može zaustaviti.

»Jel’ pokojnik, jel’ pukovnik«, kaže u šali kada opisuje svoje buduće vrtlarske planove, koji obuhvaćaju i povlačenje crijeva po neravnom terenu. Ona najbolje zna koju biljku kako i koliko treba zaliti u ovom bajnom, ali uvijek žednom vrtu okrenutom prema moru.

__

Akcija PGŽ-a i Novog lista:  Moj najljepši vrt