Postankom svijeta, razvojem prirode i stvaranjem prvih civilizacija, čovječanstvo je počelo bilježiti mitove i legende kojih se rado prisjećamo i danas.

Stari su Grci prednjačili s mitološkim bićima pa su u antičkim vremenima prije nove ere opjevali drijade.

Polubožice ili poluvile, donjeg dijela tijela nalik kozama, a gornjeg nalik ženama, drijade su čuvale šume. Prema grčkoj mitologiji, vrsta drijada ima koliko i vrsta drveća, a šume u kojima su drijade obitavale, bile su zdrave. Iako su sve drijade bile besmrtne poluboginje, ona hrastova je bila smrtna.

Ne čudi stoga da je hrast u Grčkoj smatran posebnim drvetom uz vjerovanje da, ako posiječeš hrast, ubijaš i drijadu.

Tisućama godina kasnije i tisućama kilometara dalje od Grčke, Hela Liverić nastavlja legendu o drijadama, odabravši da njezina farma u Istri nosi njihovo ime. Ne bi li priča bila još više poetična, na farmi Drijade, baš poput polubožica ili poluvila, caruju koze koje šumu održavaju i štite.

Kroz Helinu je priču utkana desetljećima duga ljubav prema prirodi i životinjama, a danas njezinu istarsku »familiju« čini između 150 i 200 pernatih životinja: kokica, pijetlova, patki, biserki (afričkih kokica) i jedna pura. Tu su još i tri svinjice, šest pasa, devet mačaka, stotinjak koza, dvadesetak ovaca, 70 beba koza, dvije kobile, četiri pastuha, jedan magarac…

»I dva čovjeka. Tri, s tatom«, u šali nabraja Hela stanovnike farme Drijade, dodajući da su redoviti gosti i poskoci, pokoji štakor, vjeverice i pčele.

Pozdravni val

Čim smo stigle na farmu, dobrodošlicu su nam prvo poželjeli Helini vjerni četveronožni čuvari, a potom nas je pozvala da dođemo u smjeru štale vidjeti »bebe«. Tako je Hela otvorila drvena vrata, a nas je preplavio pozdravni val od 70 jarića od kojih je svaki htio svoju dozu maženja.

Načas smo zaboravile da smo na »poslu« – ta kako da čovjek ne zaboravi na sve brige i probleme kad tri jarića čekaju na češkanje? Kada vas životinje dočekaju kao stare prijatelje, iako vas prvi put vide, budite sigurni da su iskonski sretne.

Šetajući farmom s Helom i »bebama«, koje su nas pratile u stopu, dala se osjetiti čista sreća i bezuvjetna ljubav koju Hela gaji prema njima, ali i sve životinje prema njoj.

Upitali smo Helu kako to da je svoje mjesto pod suncem pronašla baš na farmi i baš u Istri. Uz kavu i planinski čaj u njezinoj prirodnoj oazi, otkriva nam da je po struci primalja, te da je kratko vrijeme radila u riječkom rodilištu, a netom nakon kućnu njegu kao medicinska sestra.

»Uvijek sam volontirala u raznoraznim organizacijama za ljudska prava i ekološkim organizacijama, ali poljoprivreda je bila moja intima. Sve sam to radila za spašavanje svijeta i kao dug planeti Zemlji, a poljoprivreda je oduvijek bila moja osobna želja«, priča nam Hela.

Zov prirode oduvijek je tinjao u njoj, sve dok nije jednog dana prevagnuo. Kaže da je još kao dijete dolazila tu kod nonića, i sjeća se vremena kada su ovdje u selu svi imali krave, kojih je bilo više nego ljudi! Imala ih je i Hela, no dolaskom pandemije, bila je primorana pokloniti ih, pa su svoje mjesto pronašle u Lovranu i na Krku.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Life Novi list (@life_novi_list)

Čuđenje okoline

Ispijajući tople napitke i razgovarajući s Helom o njenom hrabrom podvigu, slušamo o tome da je njezina odluka o selidbi na farmu naišla na čuđenje okoline. Mijenjati grad za poljoprivredu, još k tome u dio koji nije poljoprivredno profitabilan, nije si svatko mogao racionalizirati. Srećom, jedina odluka koja se računala bila je naposljetku Helina, a svakog dana sve je više sigurna da je bila itekako ispravna.

No, ta je odluka kod nje počela i prije nego što je imala farmu. Naime, dok je još uvijek radila, a ideja farme bila u zametku, rezervirala je 25 koza ne bi li ih spasila od upitne sudbine jer se sažalila nad njima, ne znajući pritom niti gdje će ih smjestiti. Imala je u to vrijeme svoj stan u Rijeci, ali »pala« je odluka da se stan ipak proda.

»Treba donijeti odluku da prodaš jedinu nekretninu koju imaš! Jedna od opcija za farmu bila je Lika, ali dolje je malo izazovnije zbog minskih polja i medvjeda. U priču se uplela moja mama koja se prestrašila i dosjetila zajedno s tetom dati mi komad zemlje ovdje u Istri«, kaže Hela.

Prevagnula je na kraju u srcu Istra jer ipak je ovo područje koje poznaje odmalena, od livada do ljudi.

»Kada sam došla, nisam bila netko nepoznat, a ljudi su bili jako otvoreni. Jedino, za moj je pojam malo previše naseljeno!«, komentira Hela i dodaje da se na farmi vode principom bez javne rasvjete, iako se svake godine na tom području pojavljuje sve više i više svjetla, kao i buke.

Pripovijeda nam Hela da je po dolasku prvo morala sve raskrčiti da bi zemlju učinila prohodnom pa je prvo živjela u kući, a kasnije u kamp-kućici da bi bila čim bliže životinjama i štali.

»Tada nije bilo stambenog prostora, a poslije smo prijateljica i ja napravile mali prostor za život, i tu sam počela. Kada su se ovdje doselile moja partnerica i kći, proširili smo kuću«, kaže Hela.

Život na farmi mnogima se čini kao romantična filmska priča, a kada ugledate sve te sretne i vesele životinje koje vas prate na svakom koraku, lako se zamisliti u jednom mirnom okruženju, daleko od buke, svjetla i stresora modernog života.

Odlutaju vam potom misli u smjeru krškog krajolika, bijelog kamena i zelenila, pa se uhvatite kako razmišljate o tome kada ćete i vi tako. U razgovoru s Helom, shvaćamo da je život na farmi puno više od buđenja uz cvrkut ptica dok se ispija jutarnja kava.

»Radoholičarka sam i volim raditi. Osobno mi je izazov obavljati toliko različitih poslova jer moraš biti multifunkcionalna – znati baratati sa strojevima, pomusti životinju, napraviti sir pa to distribuirati i prodavati. Moraš biti nazočan u jednom homeopatskom pristupu okolišu koji kreiraš i sudjeluješ u tome.

Tu je puno različitih poslova – niti jedan dan nije isti, a poslovi su obično i fizički vrlo naporni što veoma volim«, priča nam Hela onaj dio života na farmi koji ponekad zna biti nevidljiv.

Intenzivne emocije

Priznaje da su joj najizazovniji dio života na farmi svakodnevne intenzivne emocije jer je jednoga dana tu prisutna užasna tuga, a drugog – iznimna radost.

»Na farmi nisu samo tratinčice, ima ovdje i ne toliko lijepih stvari jer – gdje ima života, ima i smrti«, kaže Hela. Priča nam tako da su nekoliko puta imali i akcije spašavanja u suradnji s vatrogascima i HGSS-om jer se u krškom krajoliku mogu pronaći jame koje nastaju iznenada kada se tlo rastvori, pa životinje mogu stradati.

»Najljepši dio priče je taj što imamo prostor koji možemo zaštititi. Pokušavamo sve iza sebe ostaviti malo boljim nego što smo našli i to nam je cilj. Kada mene jednoga dana ovdje ne bude, želimo da ovdje dođe netko tko će to nastaviti.

Jer, ovo nije samo moje – ovo je od koza i životinja, a mi smo ovdje da to čuvamo i održavamo«, zaključuje Hela.

Upitali smo Helu vidi li se ikada ponovo kao stanovnica nekog grada, na što nam je odgovorila veoma jasnim – ne. Zašto bi itko napustio ovakav raj zbog betonske džungle?

»Rođena sam i odrasla u gradu, u Rijeci na Rivi, gdje sam se igrala. Poslije je to bio Zagreb. Gradska sam duša, ali mi je iskon presudio! Gradovi su precijenjena stvar!«, zaključuje.

»Ne mislim da sam nešto izgubila, dapače, gradovi su tamo, i sve blagodati grada mogu koristiti u svakom momentu. Mogu sjesti u auto i otići u kino, kazalište, na prosvjede… Sve blagodati civilizacije su mi dostupne, ta nisam otišla u Amazonu! Da bar jesam (smijeh)«, govori Hela i pojašnjava da joj je blizina grada u početku pružala određenu sigurnost, no kako je vrijeme prolazilo, tako je tu opciju sve manje i manje konzumirala.

»Sve manje imam potrebu za time i već se godinama pitam što ljudi tamo rade?«, komentirala je.

Ako bismo ovu nadasve lijepu priču morale zaokružiti s jednom mišlju, ostavljamo vas sa sljedećom: idući puta kada vas breme »modernog« života stisne pa pomislite ili naglas kažete rečenicu: »Najbolje bi bilo otić’ negdje i čuvat’ koze!«, sjetite se Hele, koja je tu misao pretvorila u svoju stvarnost u kojoj uživa svakog trenutka, već šesnaestu godinu zaredom…

P.S. Ako nekad poželite sami doživjeti kako teče život na farmi Drijade, Hela će vas dočekati otvorenih ruku, ali uz obaveznu prethodnu najavu.