Foto: Unsplash
Zaista nisu za svačiji želudac
povezane vijesti
Gastro svijet je prepun neobičnih jela pa smo pronašli tri takva, prisutna u određenim dijelovima Europe koja iza sebe imaju daleku tradiciju, ali koja i nisu za svakoga. Može ih se opisati različitim riječima, no “slastice” nije jedna od prvih asocijacija koja dolazi na pamet kada pričamo o njima.
Surströmming
Nitko zapravo ne zna na koji su se način Šveđani dosjetili ovog neobičnog jela koji se radi od trule ribe (unatoč 3000 kilometara obale gdje svježe ribe zasigurno ne fali).
Ova “delikatesa” poznata je po svom snažnom i neugodnom mirisu koji je takav zbog specifičnog načina pripreme. Naime, radi se od haringe koja kroz proljeće i ljeto fermentira u salamuri što s jedne strane konzervira ribu, no s druge stvara izrazito odbojan miris zbog kojeg se teško uopće natjerati probati ovo jelo.
Miris je toliko odbojan da proizvođači ovog jela savjetuju da se konzerva otvara pod vodom, a navodno su ovo jelo određene aviokompanije zabranile radi opasnosti od eksplozije.
Hákarl
Ovo jelo tradicionalno potječe s Islanda, a radi se od mesa morskih pasa. Ovo jelo ima titulu jednog od jela s nagorim okusom na svijetu. Oni koji su imali prilike to iskusiti, opisuju ga teksurom izrazito gumeno, snažnog okusa po amonijaku, odnosno mokraći.
Inače je meso morskog psa veoma toksično ako bi se konzumiralo svježe, no u ovom jelu obrađeno je na poseban način, i to tako da se zakopa pod kamenje i zemlju na neko vrijeme dok ne izgubi toksičnost, čime postaje sigurno (ali upitno ukusno) za konzumiranje.
Casu Marzu
Iza ovog naziva krije se tradicionalni sardinijski sir, čija je posebnost ta da je infestiran s crvima. Ovo jelo službeno je proglašeno i najopasnijim sirom na svijetu upravo radi nesigurnosti konzumacije larvi, crva i ostalih stvari koje se u njemu nalaze.
Upravo ti crvi i larve kojima vrvi pružaju mu specifičnu teksturu i okus. Štoviše, ovaj sir je ilegalan u SAD-u i diljem Europe, pa čak i u Italiji, gdje se za njegovu prodaju može dobiti kazna i do 50 000 eura, no Talijani ga unatoč svemu i dalje konzumiraju, piše DW.
