Jesen uvijek stoji za nove početke, izazove i avanture. Ako ste napokon odlučili više vremena provoditi u prirodi i okušati se u čarima planinarenja, vjerojatno već tragate za izletima u okolici Rijeke. 

Tko zna bolje naša brda od bračnog para Danijele i Dejana Jakšić koji stoje iza fantastičnog hiking bloga Zov planine na kojem redovito objavljuju svoje planinarske avanture. 

Danijela i Dejan su pravi zaljubljenici u planine i doslovno svaki svoj slobodni trenutak provode istraživajući planinarske staze, ne samo u okolici Rijeke nego i u cijeloj Hrvatskoj i šire. Oni Učku skoro pa znaju napamet, a Grobničke Alpe su im jedna od najomiljenijih destinacija. Zamolili smo Danijelu i Dejana da slože popis obaveznih hiking destinacija u samoj okolici Rijeke. Na vama je samo da proučite stazu, napunite ruksak hranom i pićem, uskočite u gojzerice i otisnete se u svoje planinarske avanture. Jer jednom kada osjetite zov planina, uvijek ćete im se vraćati. 

Baška

Iako mnogi kažu da Krk praktički nije otok, zbog mosta koji ga je učinio lako dostupnim, još uvijek postoje mjesta na kojima se osjećamo kao na nekom udaljenom otoku. Najjužniji dio otoka, kojem se može pristupiti iz Baške i Stare Baške, nam je ujedno i najdraži dio Krka. To je zato što taj dio izgleda kao mali planinski masiv, s predivnim plažama i uvalama u podnožju, a pogled puca na sve strane – na kopno i Senj, na Velebit, na Prvić, na Rab i na otvoreno more. 

Ljeti su sve pješačke staze izložene jakom suncu, no ostatak godine su idealne za planinare početnike. Postoji čitav splet planinarskih staza iz Baške, no nama je najdraža „desna“ strana, gledano po dolasku u Bašku. Po dobro označenoj stazi iz nekadašnje pješčare Zarok pratimo markaciju za Ljubimer (zelena staza), nakon čega se spuštamo lijevo na prijevoj Vraca te nastavljamo desno za uvalu Vela Draga (žuta staza) i od nje dalje prema uvali Bracol. U uvali Bracol nalazi se mali kafić/konoba u kojem je ljeti moguće napraviti odmor u hladu suncobrana, popiti hladnu pivu i pojesti nešto s grilla ili ispod peke.

Mnoge će prekrasna plaža Vela Draga privući i na ljetni izlet. U tome slučaju treba krenuti rano ujutro i znati da na plaži (a ni po putu) nema prirodnog hlada. Iako se ne radi o vrućinama kao na notornom Biokovu, treba biti svjestan da planinarenje po takvim vrućinama iziskuje potrošnju oko jedne litre vode po osobi, svakih sat vremena. To svakako treba uzeti u obzir, ako se odlučite na ljetno planinarenje. 

Ovaj super izlet moguće je proširiti i sa spustom prema rtu Škuljica i svjetioniku (crvena staza). Križanje za rt Škuljica je dobro označeno i potrebno je skrenuti lijevo nedaleko prijevoja Vraca, ako se krećete u smjeru uvale Vela Draga. 

Za izlet je nužna prikladna obuća, jer se ipak radi o čistom kamenjaru i otprilike 10-ak kilometara hoda, što može biti i malo više ako se doda izlet do svjetionika (tada je to nešto više od 13 kilometara). U jednoj od naših blog priča opisali smo kako to izgleda ljeti, iako je prekrasno i u ostalim godišnjim dobima.

Snježnik

Jedan od obaveznih izleta za sve planinare početnike je uspon na Snježnik s Platka. Staza je primjerena za sve uzraste i sva godišnja doba, iako će zimi uspon ipak biti ponešto teži, zahvaljujući snijegu i vječnom vjetru koji nikada ne prestaje. 

Nama je najljepše krenuti po dobro označenoj stazi skijališta Radeševo, a zatim nastavljamo uspon prema oznakama po stazi Preko grebena i vraćamo se stazom naziva Kroz grlo. Staza nije zahtjevna, iako je potrebno nešto više opreza na završnom grebenu, a ponegdje će biti potrebno koristiti i ruke za proći kroz kamenite dijelove.

S obzirom na kratkoću izleta i mali broj kilometara (cijeli krug traje oko 2-2.30h, srednjim tempom hoda), ovaj izlet može se produžiti po grebenu od Snježnika do vrha Guslice (a može i dalje, na Planinu, Jelenc, Brankov vrh, Gornje i Donje Medvejce). Guslica je dobro vidljiva čitavim putem, staza je označena, a vidici su otvoreni na sve strane – na grad i na more, na Risnjak, šume Gorskog kotara, na slovenski Snežnik te na Alpe (kada je bistar dan). 

Ovisno o odabiru staze povratka, moguće je napraviti i više od 10 kilometara hoda (ako se zaputite na Guslicu). Iako je u pitanju jednostavan izlet, primjerena obuća je svakako poželjna, kao i kod bilo koje druge planine u našoj bližoj okolici. 

Snježnik je prekrasan na proljeće i ljeto, a zimi je poseban užitak za nešto iskusnije planinare i one koji imaju odjeću i obuću da izdrže vjetrovite i snježne uvjete koji tada najčešće gore vladaju.

Risnjak

Uvijek nas začudi koliko posjetitelja ove legendarne planine nije svjesno da jedan od najkraćih i najljepših uspona polazi s Platka, dobro označenom stazom. To ne znači da su usponi s Gornjeg Jelenja, iz Mrzle Vodice i Crnog Luga manje lijepi, no za nas iz Rijeke i okolice definitivno je najpraktičnije krenuti s Platka, stazom koja kreće s parkirališta Malog doma Sušak . 

Staza je do Schlosserovog doma primjerena za sve uzraste, dok se na završni uspon trebaju odvažiti oni s nešto više planinarskog iskustva. Do Schlosserovog doma staza većinom ide kroz šumu te je ovo dobar izbor i za ljetne izlete, gdje je većinu puta moguće provesti u lijepom hladu. Sam završni uspon na Veliki Risnjak nije jako težak, ali radi se o nešto strmijoj, uskoj stazi – prvo kroz borovinu, a zatim po strmom kamenitom grebenu. Prilikom uspona na vršni greben na dva mjesta su postavljene i sajle za osiguranje i pomoć pri usponu.

Pogled s vrha zaista je prekrasan u svim pravcima. Kao i kod prethodnih lokacija, obavezna je planinarska obuća i ponešto kondicije, posebno ako se po spustu želimo vratiti kružno, preko livade Lazac i grebena koji spaja Guslicu i Snježnik ili na Rimska vrata. Ovakav povratak bismo preporučili svima koji imaju nešto više kondicije, jer je livada Lazac prekrasna i nešto što svakako treba vidjeti, a kasniji izlazak na greben pokraj Snježnika otvara čudesne vidike. I naravno, kad ste već tamo, zašto se ne popeti i na Snježnik?

U svakome slučaju treba računati na najmanje 12, a često i više od 15 kilometara hoda, ovisno o odabiru staze. Risnjak je najbolje posjetiti u proljeće i na zimu, iako je zimi ipak primjereniji onima s više planinarskog iskustva. Jedan takav zimski izlet smo i opisali u blog priči.

Grobničke Alpe  

Grobničke Alpe ili, kako često lokalno kažemo – Hahlići , jedna su nam od najdražih planinarskih destinacija u bližoj okolici Rijeke. Najčešće polazište za većinu staza i vrhova je iz mjesta Podkilavac nedaleko Dražica, no moguće je pristupiti i iz Klane, s Platka te s Kripanjske ceste, s kojih vode uglavnom dobro označene staze. 

Grobničke Alpe zaista nude za svakoga ponešto, no svim usponima je zajedničko da ipak zahtijevaju nešto više kondicije, unatoč pitomom izgledu ovog planinskog masiva. Idealno doba godine za posjetiti Hahliće je rano proljeće i jesen, iako su prekrasni i zimi, kada su pokriveni snijegom. Mi ih ljeti izbjegavamo, prvenstveno zbog vrlo napasnih kukaca (obada i muha) koji su naučeni napadati Hahlićke ovce, krave i konje, a često su im i planinari na meniju. 

Najdraži usponi su nam na najviše vrhove Obruč i Fratar, po svim dostupnim stazama, a možda najdraži nam je uspon na Fratar djelomično neoznačenom stazom preko Zapadnog grebena i vrha Vidalj . Također, poslastica za planinare u dobroj kondiciji i spremne na malo lakšeg penjanja je Crni vrh, koji na neki način povezuje područja Platka i Grobničkih Alpi. 

Za svaki od ovih vrhova treba računati na minimalno 13-14 km hoda i 700 m uspona, što se nama najčešće pretvara u 18 do 24 kilometra i 1.400 m uspona, naročito iz razloga što velik broj staza omogućuje spajanje vrhova te uspon po jednoj stazi, a kružni povratak po drugoj. Također, za odmor uvijek dobro dođe predah u planinarskom domu Hahlić, gdje je moguće pojesti finu maneštru i osvježiti se pivom ili rakijom te ugrijati toplim čajem ili kavom. A možete prošetati samo i do planinarskog doma za početak, neka vam to bude cilj.

Iako mnogi danas vole planinariti u tenisicama, ove planine su ipak stvorene za lakše gojzerice jer se teren izmjenjuje od šumskih cesta i široko prohodnih staza, nepreglednih travnjaka pa sve do kamenitih i nazubljenih grebena. No, pogled na more, kojom god stazom da se zaputite, neće izostati. Upravo zato ovdje svatko može naći nešto za sebe, bili to zahtjevniji usponi ili šetnje travnatim proplancima, te tako doživjeti ovu divnu planinu u zaleđu grada.

Mali Kamenjak i Vela Pliš

Jedna od najpoznatijih panorama za sve koji dolaze u Rijeku, bilo autocestom ili starom cestom, je silueta kamenog zuba Malog Kamenjaka. Najpoznatiji pristupi su upravo sa stare ceste, no mi često znamo krenuti iz mjesta Škrljevo kako bismo produžili uspon i izbjegli gužve. 

Zapravo, postoje dva vrha (Mali i Veliki Kamenjak), no onaj niži je svakako atraktivniji zbog pogleda koji pruža. 

Mjesto polaska nije teško pronaći, upravo prema velikoj količini parkiranih vozila na improviziranom parkiralištu desno uz glavnu cestu, nekoliko stotina metara prije skretanja za Platak kada dolazimo iz smjera Rijeke. 

S obzirom da se radi o vrlo kratkom izletu koji traje do dva ili tri sata ukupno (ako idete na oba Kamenjaka), moguće ga je kombinirati s vrhom Vela Pliš. Nakon povratka s Kamenjaka potrebno je autom krenuti u smjeru Platka i parkirati na prvom ugibalištu s desne strane, samo nekoliko desetaka metara nakon što se s glavne ceste skrene na cestu za Platak. 

Odavde vode nešto slabije oznake do samog vrha Vela Pliš, ali orijentacija nije upitna jer je vrh vidljiv skoro cijelim putem. Ni ovaj izlet nije dugačak, sve skupa traje 2-2.30h srednjeg tempa hoda. Staza nije zahtjevna te se uglavnom radi o putu kroz šumu i travnjake.

I s Malog Kamenjaka i s Vele Pliši često se mogu vidjeti monumentalni zalasci sunca, no svakako treba uzeti u obzir povratak po mraku pa čekanje zalaska možda i nije opcija za svakoga. Oba uspona su primjerena za sve dobne skupine, a zimi treba voditi računa o vrlo jakim udarima bure po kojima je ovaj dio itekako poznat te svakako izbjeći izlet na takve dane.

Učka 

Masiv Učke, s najvišim vrhom Vojakom, vjerojatno je jedna od najpoznatijih panorama Kvarnera. Mnogi smatraju da je cesta do vrha uništila draž planine, no svi zaljubljenici u planine ipak će naći načina da tome ne bude tako. 

Nama najdraža ruta je ona koja vodi iz mjesta Medveja, na cesti između Lovrana i Mošćeničke Drage. Ovdje se kreće s morske obale i po putu do Vojaka se skupi više nego solidnih 1400 metara uspona i isto toliko spusta, a to je onda cjelodnevni izlet. Zbog toga bismo ovu stazu na Vojak  preporučili samo planinarima u dobroj kondiciji. 

Bezbroj staza presijeca planinu pa svakako treba koristiti kartu, iako svi putevi vode na Vojak na ovaj ili onaj način. Tko želi skratiti hodanje može krenuti i iz mjesta Lovranska Draga, odakle također polaze dobro označene staze ili u još jednostavnijoj i kraćoj varijanti s poznatog prijevoja Poklon. 

Svima koji su u dobroj kondiciji najbolje i najljepše je krenuti s mora, bilo to iz Opatije, Lovrana, Medveje ili Mošćeničke Drage, jer će na taj način zaista doživjeti punu veličinu naše najpoznatije planine. Za sve takve uspone s mora treba se dobro opremiti te svakako računati na ukupno 16 i više kilometara hoda. Mi spust često želimo napraviti kružnim (da se ne vraćamo po istoj stazi) pa se s Vojaka spuštamo natrag na Medveju obilazeći mjestašce Mala Učka i sklonište Babin grob, što može ponešto i produžiti izlet, ali pogledi su fenomenalni. 

Teren je nešto lakši nego na Hahlićima, izmjenjuju se šumske ceste i široko prohodne staze, guste i bogate listopadne šume, strmiji travnjaci i nešto kamenitiji vršni grebeni. Na Učku se može ići u svim godišnjim dobima, a nama je najljepše u rano proljeće, na prekrasno bistre i sunčane dane, kada je cijela zelena, a s Vojaka se mogu vidjeti Alpe i to dok su još prekrivene debelim snijegom. 

Bitoraj

Možda nije najpoznatiji vrh Gorskoga kotara, no po našem mišljenju jedan je od najljepših. Uobičajeno polazište je iz malenog naselja Vrata u blizini Fužina, a polazak se može skratiti i vožnjom po asfaltiranoj šumskoj cesti koju prati staza. Najljepše doba za posjetiti Bitoraj svakako je proljeće, zbog svog tog zelenila te naprosto čarobne, prozračne šume pod samim vrhom.

Pod vrhom je i maleno sklonište, kućica nazvana Bitorajka, a s vrha se pruža prekrasan pogled na nepregledne šume srca goranskog kraja. Tko želi provesti čitav dan na nogama može produžiti do Viševice (koja pruža i pogled na more), no u tom slučaju treba računati na 18 i više kilometara, ovisno o odabiru staze povratka. 

Alternativa je uspon iz Brestove Drage kraj Sungera (Mrkopaljski kraj), no taj uspon je ipak nešto teži zbog terena (ide mimo Bitorajskih bijelih stijena te je prilično kamenit i zahtijeva određenu spretnost i korištenje ruku za pomoć pri usponu). Iako se ovdje nudi mogućnost kružnog povratka,  staza za povratak nije u potpunosti označena pa ovaj put nije za one koji se slabije orijentiraju u divljini.

Izlet iz Vrata primjeren je za sve dobne skupine, osim zimi kada treba računati na gaženje dubokog snijega. Primjerena obuća je nužna i na ovom izletu, posebno za prilaze iz Brestove Drage ili iz smjera Viševice zbog izrazitog krškog kraja koji je specifičan za planine u ovom dijelu Gorskog kotara.

Izvor Kupe

Za kraj ostaje i izlet uz vodu, pa tko god se premišlja između Vražjeg prolaza i izvora Kupe – treba vidjeti oboje! Šalu na stranu, šetnica do izvora Kupe je sigurno jedna od najljepših obiteljskih lokacija Gorskoga kotara. Iako postoji kraća staza iz mjesta Razloge, mi bismo preporučili nešto dužu (ali ljepšu!) stazu koja kreće iz mjesta Hrvatsko i cijelo vrijeme ide uz Kupu. Staza ima oko 5 kilometara u jednom smjeru, dakle oko 10 kilometara ukupno, laganog hoda.

Polazište je proširenje uz cestu nakon mjesta Hrvatsko, pored jedinog mosta koji presijeca Kupu u smjeru Brod na Kupi-Čabar, a staza nije zahtjevna te je dobro označena čitavim putem. 

Važno je znati da je ovo jedan od službenih ulaza u NP Risnjak pa se plaća ulaz u Rodnoj kući rijeke Kupe, koja se nalazi po putu (cjenik se može naći ovdje:). 

Stazu je lijepo proći u svim godišnjim dobima, iako bismo mi preporučili proljeće i jesen, kao godišnja doba s najviše vode. Kako je riječ o vlažnoj dolini, lagane gojzerice da noge ostanu suhe nisu na odmet (iako su tenisice sasvim dovoljne za ovakav izlet i teren).

I za kraj…

Ne brinite, nismo zaboravili neke još bliže „riječke“ lokacije, poput šetnice uz Rječinu, Velog vrha i drugih lokalnih ljepota. Te lokacije, a i neke već gore opisane, pokušali smo obuhvatiti i u jednoj blog priči koja je nastala u vremenima najjačeg lockdowna, kada smo bili zatvoreni po općinama. 

Time smo se htjeli podsjetiti da i užem dijelu Rijeke postoje lokacije koje vrijedi posjetiti i doživjeti. Nadamo se da ćete u ovim preporukama uspjeti pronaći nešto za sebe, isprobati neku novu lokaciju u prirodi i planinama ili se samo podsjetiti i ponoviti neki lijepi izlet na kojem ste već bili.