Šareno, toplo, veselo i razigrano!

To su riječi koje nam prve padaju na pamet kada promišljamo o ljetu, ali i o divnim radovima renomirane riječke umjetnice Mirne Sišul, koja će ovog četvrtka, 25. srpnja otvoriti vrata svoje izložbe naziva “Što je danas lijep i sunčan dan”.

Njome će se naša poznata akademska umjetnica nakon 15 godina ponovno vratiti na Kastav, što je vijest koja je obradovala mnoge ljubitelje i ljubiteljice njenih nadasve posebnih radova.

Za uživanciju u lijepom Kastvu i svim bojama Mirne Sišul ovoga četvrtka u 20 sati zaputite se u Galeriju Trojica, u Crkvi sv. Trojice na Trgu Lokvina. Ako kojim slučajem ne stignete prisustvovati otvorenju, izložba ostaje otvorena svakog dana od 18 do 21 sat sve do 9. kolovoza.

Ozbiljna žena djetinje razigranosti

“Znamo se godinama, uvijek ista, sve joj je jednostavno, uvijek s logičnim i primijenjenim rješenjem. Otkud joj toliko vedrine? Gdje ta živi, sluša li vijesti, servisira li okoliš? Ozbiljna žena djetinje razigranosti” riječi su kojom je Mirnu Sišul opjevao Igor Brešan, dok o njenim radovima kaže:

“Njezine slike vuku korijene iz glazbe, koriste se kadencama koje imaju pitkost i logičnost, mediteransku melodioznost i homofonost rasterećenu atonalnih šokova i atrakcije, no postupak se ipak čini suvremenijim nego što bi bila očekivanost tipična za tradicionalno prelijevanje iz takta u takt i sabiranje u klasičnu frazu. Ta lirska apstrakcija isključuje avangardni eksces i nepredvidivost koja para uši/oči.

Ona jest neočekivana, ali nadasve umilna. Kao da je po zamišljenom crtovlju slikarica posijala, onako kapajući akorde uvezene iz popularne glazbe, no držeći značajnima stečena iskustva i naslijeđe u suvremenom kontekstu. Nije li to neki novi neoromantizam čitljiv i lako pamtljiv, ponesen dječjom igrom i neposrednošću ili pak nekakvi neorealistički leksemi intuitivno posloženi bez osobitog savršenstva, logike i reda.

Baš onako kako se normalan svijet ponaša u životu, spontano, a odgovorno, bez filozofije. Za razliku od nas koji služimo, uz časne iznimke, tek kao ispomoć bližnjima, nerijetko zatomljujući vlastitu invenciju i kreativnost?’

U potrazi za definicijom čeprkam dalje. Za ključnu stvar, pozitivizam, nalazim kako je riječ o učenju koje se temelji isključivo na činjenicama. Ono negira metafiziku i pokušava svoj predmet opisati onakvim kakav on jest, bez stvaranja hipoteza i pretpostavki kakav bi mogao biti. Neobično i tajanstveno. Mislim kako su lirske fantazije jezik podsvjesnoga.

Igra je to začudnog nizanja formi koje su rezultat nepresušne kombinatorike umjetničke mašte, humora i jedinstvene distorzije realnosti. Vješto upleteni crtež podsjeća na zbilju, a ipak dominantna gesta provocira fantaziju. Strastveno i iskreno, kao i uvijek, a opet na nov način.

Slikarica, koristeći se uvrnutim organskim oblicima povezanim skicoznim potezima u cjelinu, otvoreno izražava prezir spram konvencionalnih metoda slikanja, smatrajući ih simbolima populističkog i konformističkog društva. Čini to uz minimum kontakta, konvencionalnim umjetničkim paradigmama.”