BeThrifty, poznati Vintage Kilo Sale i web-store sa sjedištem u Austriji, jučer je i danas smješten u Pogonu kulture.

Najavljivan kao event za ljubitelje vintage i second hand odjeće, osnivači Bori Radmanović i Christian Mayr su ga jednom prilikom opisali riječima: “Kao brend održive second hand odjeće nudimo kvalitetnu i recikliranu odjeću u odličnom stanju po znatno nižim cijenama, kako bismo održivu modu svima učinili dostupnom”.

Dovoljan je to poziv da prošetamo Pogonom kulture i vidimo kako izgleda situacija na terenu, koliko je točno kilogram robe (39 eura), što se sve može pronaći na policama i vješalicama te isplati li se odvojiti nekoliko sati za dobar ulov.

Prije svega – red čekanja. Čini se da su Riječani i Riječanke jedva dočekali jer ispred Pogona kulture se protezao red, a nakon ulaska uz predočenu ulaznicu, gužva se nastavila i u samom prostoru.

Rijeka ljudi slila se na štendere krcate robom, a situaciju je olakšavala kategorizacija artikala. Iznad svakog štendera na prvom katu nalazila se kartica s nazivom odjeće koja se prodaje pa je traženje onoga što vas zanima išlo glatko.

Od pulovera, tie dye majica, košulja, sportske opreme, kaputa, haljina i hoodica te dukserica do dijela gdje je brendirana roba, mnoštvo ruku tražilo je svoj ulov.

Najveća gužva bila je u prizemlju kraj brendiranih outfita, a gornji je kat bio rezerviran za traperice, flanel košulje, tajice, kratke hlače i torbice.

Za ulazak u Pogon kulture potrebna je ulaznica prethodno preuzeta sa stranice događaja, a nakon što ju pokažete, dobivate Thriffty torbicu. I

Kažu da se o ukusima ne raspravlja, pogotovo kada je moda u pitanju, ali naše novinarke različitog stila i mijenja, odlučile su iznijeti svoje doživljaje ovog sajma – jedna koja je nešto kupila i druga koja nije apsolutno ništa.

Neki su komadi bili totalni povratak u djetinjstvo

Lucija “volim vintage” Sučić

Kao ljubiteljica vintage odjeće, moram priznati da sam se ovom događaju posebice radovala, tim više jer sam prvi riječki BeThrifty, koji se održao u prostoru OKC-a Palach propustila. Čuvši svakojake dojmove i u želji stvaranja vlastitog, bila sam krivac za promptno rezerviranje early bird ulaznica.

Odmah pri dolasku, čekanje u redu za ulazak u Pogon kulture začinila je tipična riječka kišica, ali nije nas spriječila u pohod na vintage komade. Zvjerkajući uokolo, dalo se zamijetiti da su posjetitelji bili doista šarolike životne dobi, što sam pripisala sve većem širenju reuse i recycle filozofije.

Nakon što smo ušle u prostor Pogona, pred nama se našla prava ‘plantaža’ vintage odjeće. Da se razumijemo, svi koji me poznaju znaju da je “kopanje” po staroj odjeći moja vrsta zabave tako da sam doista uživala u prebiranju krpica i simultanom vizualiziranju modnih era i priča koje nosi svaki pojedini komad.

Prebirući po doista impresivnom izboru odjeće, ugledala sam nekoliko komada koji su, kako volim reći – vrištali moje ime, te su isti sa mnom otišli doma. Da ne duljim, mogu reći da sam nakon ove zaista zabavne reportaže uspjela stvoriti dojam – točnije dva.

Što se tiče onog pristranog, BeThrifty bih definitivno ponovno posjetila, što radi zabave, a što zbog nadasve zanimljive ponude koja se definitivno ne može pronaći na policama trgovina.

No, ako se prebacim iz pozicije euforičnog kupca u objektivnu novinarku, nameće se zaključak da je, kao i kod mnogih stvari, BeThrifty i ponuda vintage odjeće stvar osobnog ukusa.

Iako hvalevrijedna inicijativa, pogotovo za Rijeku i bogaćenje ponude grada nečime što se ne može posjetiti svakog dana, da se zaključiti da će se na ovakvom događaju ponajbolje pronaći oni koji naposljetku vole i njeguju taj stil.

Između mnogo zanimljivih i unikatnih komada do i ne tako uglednih krpica stoji zaključak – ljepota je u oku promatrača!

Sanda “nije moj đir” Milinković

Kad je Lucija kazala da je rezervirala early bird ulaznice za BeThrifty, oduševila me ideja kopanja po vintage komadima i pronalaženju skrivenog blaga.

Moram priznati da nisam pronašla odgovarajući komad za sebe, ali mi je bilo drago vidjeti more naših sugrađana i sugrađanki koji su, nadam se, pobornici slow fashiona, a ne pobornici onoga – kupit ću što više toga jer je jeftino i brendirano.

Razveselila me doista široka ponuda old school komada poput šarenih vjetrovki kakve smo nosili kao klinci, oversized hoodica koje su bezvremenski omiljeni modni komad za ležerne outfite te ludo šarene košulje geometrijskih motiva, stvorene za ljeto.

Iako je većina komada bila u odličnom stanju, ne mogu ne prokomentirati da je na nekima nedostajao gumb, vezica za kapuljaču ili da su pojedine torbice izložene na gornjem katu bile u doista lošem stanju.

Vjerujem da su ljubitelji sporta najviše došli na svoje jer je ponuda sportskih komada bila ogromna. Najveća gužva je bila na štenderima s oznakom “brendirano”, ali ako očekujete pronaći vintage Versace haljinu kao što je slučaj u brojnim filmovima, nećete se usrećiti 🙂

Što bi Lucija rekla – ljepota je oku promatrača pa svakako pozdravljam ovakve događaje kojih nam neizmjerno nedostaje i nadam se da ću na idućem pronaći više skrivenog blaga!

BTW, ako niste sigurni koliko je točno “kilogram robe”, reći ću samo da je jedna majica s kapuljačom kakvu vidite na fotki, oko 600 grama.