“Imam lijepu listopadnu magnoliju, ali se počela račvati iz tla i sad ima nekoliko tanjih stabala, zauzima veliki prostor i htio bih joj ograničiti rast. Smijem li je orezivati?”, pita čitatelj iz Kraljevice.

Magnolija je jedno od najljepših stabala ili grmova koji cvjetaju u rano proljeće, no slično kao i mimoza, teško ju je uzgojiti. Ovo nije daleko od istine ako nema dobre uvjete.

Pod dobrim uvjetima podrazumijeva se mjesto izloženo izravnom suncu ili eventualno u blagoj sjeni, te zaštićeno od utjecaja mraza i jakih vjetrova.

Odstranjuju se samo određene grane

Magnolija traži duboko, humusno i plodno tlo, dobro drenirano, ali i ravnomjerno vlažno, kisele do neutralne pH reakcije do 5 do 6,5. Ovo su šumske biljke koje vole svježe šumske terene, slične onima kakve imaju u svojoj pradomovini, Sjevernoj Americi i istočnoj Aziji.

Korijenje magnolije je plitko, pa je ne treba saditi preduboko, a ni okopavanje nije baš preporučljivo kako se ono ne bi oštetilo. Ni sadnja drugih grmova uz samu magnoliju nije uputna. Radi boljeg rasta preporučljivo je svake godine dodati oko stabla ili grma treset ili dobro razgrađeni kompost.

Što se tiče vašeg pitanja o rezidbi, kod magnolije je ona minimalna, odnosno odstranjuju se samo suhe i oštećene grane i to tek nakon cvatnje ili u kasno ljeto. Magnolije se dobro oporavljaju i tjeraju nove izbojke iz starog drveta. Podložne su infekciji, pa ako je promjer rane veći od 12 mm, dobro je upotrijebiti sredstvo za premazivanje rana.

Kod nas se najčešće sadi Magnoliax soulangeana koja ima bijele cvjetove s purpurnom bazom latica. Otporna je na mraz, ali joj zbog rane cvatnje mogu nastradati cvjetovi. Od kultivara, Rubra dolazi u ružičasto-crvenoj boji cvjetova dok su Alba superbai lennei – alba kultivari bijele boje cvjetova.

Najranije cvate Magnolia stellata koja je pogodna za male vrtove jer ne naraste više od 2 do 3 m. Cvjeta prije listanja, mirisnim, zvjezdolikim, bijelim cvjetovima u ožujku.

Najbolje vrijeme za sadnju magnolija je travanj

Ova vrsta raste sporo, pa i nakon 20 godina nije viša od 3 m. Za razliku od ostalih vrsta, može uspijevati i na umjereno suhom i alkalnom tlu. Svejedno joj korijenje treba prekrivati malčem. Njoj mraz ne smeta, a otporna je i na bolesti i štetnike.

Na Kvarneru dobro uspijeva i zimzelena vrsta Magnolia grandiflora, ili velecvjetna magnolija, koja nije otporna na mraz. Ova magnolija cvate ljeti, krupnim krem-bijelim cvjetovima. Vrlo je dekorativna, no preporučuje se samo za velike vrtove ili parkove jer stablo naraste oko 20 m visoko.

Sve vrste magnolija lijepo izgledaju kao soliterne biljke, na travnjaku, ali se mogu uzgajati i uza zid. Općenito se sade podalje od ostalih biljaka kako bi došle do punog izražaja.

Najbolje ih je posaditi u travnju i to plitko, jer se korijen zakorjenjuje u površinskom sloju tla. Preduboka sadnja osnovni je razlog zbog kojeg mnoge magnolije ugibaju ili životare.

Ove biljke lako se razmnožavaju povaljenicama, u rano ljeto. Kada se pri osnovi mladice pojavi korijenje, za što je potrebno pola do godinu i pol, ukorijenjena mladica se odvaja od roditeljske biljke. Razmnožavanje reznicama je otežano.