U našim trgovinama pojavili su se u prodaji ljiljani, egzotični, mirisni i prelijepi cvjetovi u vazama sa zemljom. Rado ih kupujemo, jer usred zime teško da ćemo pronaći išta ljepše od biljaka.

Njihovi cvjetovi kao da osvjetljavaju sav prostor, pa ako imamo makar i jednu takvu biljku, cijela soba poprima sasvim novi ugođaj. No, budimo oprezni, ove biljke se vani iznose tek u proljeće, jer presađene sada, teško da bi se prilagodile zimskim uvjetima.

Ovo lukovičasto cvijeće može trajati godinama ako znamo kako ga uzgajati, inače smo bacili novac na biljku koja će istina, biti lijepa, ali će kratko trajati.

Lukovice ljiljana vrlo su osjetljive

Više od polovine ljiljana azijskog je porijekla ili s Mediterana (Grčka, Libanon, Izrael, Turska).. Oni ne podnose vlažna tla, pa ona moraju biti dobro drenirana i pripremljena najmanje na dubinu od 30 cm, s dosta organske tvari.

Sade se na sunčane ili polusjenovite položaje, one kraj listopadnih grmova. Lukovice nikada nisu u stanju potpunog mirovanja. Najvažniji dio lukovice je bazalna ploča, na koju su pričvršćene ljuske. Ljuske su ustvari izmijenjeni listovi, koji služe za skladištenje rezervnih hranjivih tvari.

Lukovice ljiljana su vrlo osjetljive i krhke, jer nemaju zaštitnog omotača poput lukovica tulipana i narcisa. Lukovice se sade na dubinu koja je dva puta veća od njihove visine. Sade se u ranu jesen ili ako su nabavljene prekasno, treba ih posaditi u proljeće.

Čim se pojave izbojci, prihranjuju se gnojivom, te još jednom nakon 6-8 tjedana, ali se gnojivo ne smije koristiti nakon što se razviju cvjetni pupoljci. Tijekom sezone vegetacije, tlo treba biti stalno vlažno. Kod najvećeg broja ljiljana iz jedne lukovice se razvija samo jedna cvjetna stabljika.

Foto: iStock

Većina ljiljana je otporna na niske temperature i može se više godina ostaviti na istom mjestu. Lukovice je potrebno izvaditi i podijeliti tek kada se primijeti da se smanjuje cvatnja, i to u kasno ljeto ili ranu jesen, kada listovi požute.

Ako imate neku posebno lijepu vrstu, možete je razmnožiti tako da kod presađivanja s lukovice skinete ljuske i stavite ih u uspravnom položaju u tresetnu zemlju, u klijalištu ili stakleniku. Mogu se staviti i u plastičnu vreću s tresetom, u toplo klijalište, tako dugo dok se ne pokažu izboji.

Tada se presade u sandučiće s tresetnim supstratom na razmak od 2,5 cm. Nakon prve sezone, kad stvore mlade listove, biljke se mogu posaditi pojedinačno u lonce, gdje se dalje uzgajaju dok ne dostignu veličinu prikladnu za sadnju u vrtu ili stakleniku.

Neki ljiljani stvaraju također male lukovice na stabljikama, ispod ili iznad razine tla, koje se mogu skinuti potkraj ljeta, pohraniti tijekom zime u sanduke s tresetnim supstratom i saditi u sandučiće sljedećeg proljeća.

Foto: iStock

Štetnici i bolesti ljiljana su najčešće različiti insekti, puževi kao i manji sisavci, koji mogu uništiti pojedine dijelove biljke. Protiv njih se mogu koristiti insekticidi.

I razne gljivične bolesti mogu uzrokovati propadanje podzemnih ili nadzemnih dijelova ljiljana, naročito u hladnim i kišovitim razdobljima kao što je ovo sada. U tom slučaju upotrijebite koji od sistemičnih fungicida, no najbolje je prevenirati problem s gljivičnim bolestima tako što ćete ljiljane posaditi na što prikladnije mjesto za njihov rast i uzgoj.

Ljiljani su osjetljivi i na viruse, primjerice na virus mozaika ljiljana koji prenose insekti. Nažalost, za to ne postoji lijek, već biljku treba uništiti. Međutim, kao i u slučaju nekih drugih biljaka, postoje i neki varijeteti koji su otporni i dobro uspijevaju usprkos zarazi.