U Zagrebu je ovog vikenda održano 16. izdanje ZeGeVege festivala. Festival koji promiče održivost i zelena rješenja poradi očuvanja planeta prvi je put trajao puna tri dana. U bogatom i raznovrsnom programu svoje su mjesto našli Sona Bonačić i Jan Hajsok.

Plesni partneri i životni suputnici istaknuli su se svojim plesnim vrlinama i akrobatskim vještinama. Uz nastupe s brojnim pjevačima, šira javnosti upoznala ih je na popularnom talent-šou Supertalent.

Usto, Sonja i Jan gaje vegansku prehranu i zdrav način života. Sa Sonjom Bonačić i Janom Hasjokom razgovaramo o brojnim pojedinostima iz njihove plesne svakodnevice, poslovnom i privatnom odnosu te o prehrani i načinu života kojeg se pridržavaju.

Sonja i Jane, ovog se vikenda održalo 16. izdanje ZeGeVege festivala koji promiče održivost. Kakva su vaša iskustva s festivalom? Koliko ste ga posjećivali u proteklim izdanjima i kakav je njegov doprinos veganskoj zajednici?

– Doprinos je velik. Planiranje i organizacija zahtijeva puno vremena i truda, a sama realizacija već je velika stvar. Prijatelji životinja potiču ljude na pozitivne promjene, daju im mogućnost da se zaljube u vegansku spizu, a ujedno ih i educiraju zanimljivim razgovorima s kvalificiranim ljudima. Do sada smo imali priliku otići jednom, jer puno putujemo i radimo, pa je do sada možda i zafalilo naše podrške, ali od sada zasigurno neće!

Prvenstveno plesači

Bavite se plesom, a ponajviše cirkusom u koji uvrštavate i mnoge vješte atrakcije. Koliko adrenalina ispoljava ta vrsta plesa i koje su vam najbolje pojedinosti koje vam ples pruža?

– Uvijek kažemo da smo prvenstveno plesači, jer su to naši počeci i ples kao takav dao nam je veliku prednost u učenju ostalih disciplina, sportova: uvijek imaš tu dozu superiornosti kordinacije pokreta i vladanja scenom.

Adrenalin se mora znati kontrolirati, volimo nekada osjetiti tu navalu emocija, osjetiš se živ, ali na dugoročno, to iscrpi. Stoga, radimo po principu da je sve dobro izvježbano, da nema puno »iznenađenja«, da se mentalno pripremimo na svakakve situacije i da smo sigurni u sebe i svoj performans pa je taj adrenalinski dio smanjen i pod kontrolom.

Osnovali ste udrugu Crowd control. Koji su bili vaši motivi za to i ispunjavate li svoje želje radom udruge?

– Oduvijek smo htjeli biti svoji šefovi i slobodni izražavati se po svojim nahođenjima i preferencama. Htjeli smo provoditi principe treninga, performansa i samog života prema našem viđenju i smatramo da smo to i uspjeli. Kad se odlučiš na svoj put, vizualiziraš što želiš i imaš jasan cilj, ništa nije teško ni daleko.

Plesali ste u spotovima i nastupima mnogih pjevača, ali koliko je u vašoj prepoznatljivosti bio važan nastup na Supertalentu? Jeste li nakon toga imali više poziva za nastupe?

– Istina, prepoznale su nas naše poznate osobe, iako nismo nikad išli s mišlju da je samo to naš put. Međutim, u nekom periodu našeg života došla je želja da se opet prikažemo na TV-u i pokažemo svoju raznolikost i svoj rad. To je bio Supertalent i jako smo sretni da smo se poslušali. Nekako, baš je bilo kako smo i zamišljali: toliko vrhunskih i dragih ljudi koji rade »iza« scene, produkcija… Sve je štimalo po PS-u. Nastupa nam, srećom, nikad nije falilo. Radnici smo i za nas je uvijek bilo mjesta na sceni. Supertalent nam je donio dozu prepoznatljivosti, različitih angažmana i respekta ostalih performera.

Ples može biti vrlo intimna aktivnost, stoga koliko vam u plesu pomaže činjenica što ste u ljubavnoj vezi? Trudite li se odvajati privatno od poslovnog?

– Iskreno, ne vidimo opciju da smo ostali samo plesni partneri. Toliko provedenog vremena skupa, stvaranje, prisnost, zajedničke ideje, suživot u dvorani… Sve te to povezuje do granice da teško ostaješ ravnodušan, a i sam ples i akrobatika zahtijeva prisnost i emociju tako da, kako se kaže – skuvana nam je manistra (smijeh).

Ponekad, ako su van dvorane nekakve tenzije ili rasprave, nastojimo to primiti i riješiti, jer onda dvorana ne funkcionira najbolje. Tako da sve je to isprepleteno, ali kada treba profesionalnost, mičemo sve sa strane i potpuno smo prisutni i svatko svoj dio posla odradi bez pogovora.

Vjerovanje, ne dijeta

Gajite veganski način života. To je jedna od vrijednosti koje ZeGeVege promiče. Koje su najčešće predrasude koje ste čuli o veganstvu, veganima i takvom životnome stilu?

– Uvijek se vratimo na predrasude. Tko kome sudi i zašto. Treba uzeti u obzir što je veganstvo i što promiče taj pokret. To nije nekakva dijeta. To je jasan cilj i vjerovanje prije svega. Želja da što manjem broju bića naštetiš u ovom surovom svijetu. Želja za boljitkom ljudi i njihove empatije. Želja za edukacijom i odmicanju od straha za promjenom životnih navika.

Sve je tako krivo od samih početaka. Ljudi mijenjaju mobitele kao čarape i evoluiraju u tehnološkom pogledu, a onaj dio emocija i evolucije sa strane hrane i prihvaćanja da sve nije kako su te naučile prabake i bake – tu nema pomaka. »Ignorance is a bliss.« Najčešća predrasuda je, zamislite, manjak proteina.

To već pjevaju i ptice na grani, a nama se, koji se ovako hranimo 10 i više godina, i živimo od snage svojih tijela, zapravo malo i povraća od toga. Stoga, hvala ZeGeVege ekipi koja promiče ovaj stil života, ljubav prema životinjama i edukaciju o svemu što zabrinjava nekoga tko želi preći na takav način ishrane.

Često ističete kako »veganstvo ne zahtijeva akrobacije«, što je i vaš slogan. Znači li to da ste se susreli s mišljenjima da je takav način života kompliciran?

– Veganstvo ne zahtijeva akrobacije, samo dobru volju! Upravo tako. Najčešće prepreke koje ljudi navedu su: »Ne znam što bih jela!?«, »S čime ću zamjeniti sir?!«, »Kako ću se odreći najdražih jela?« ili »Veganski proizvodi su skupi!«

Realnost je da straha nema. Dobra priprema, saznanja koji proizvodi su dobri i nisu skupi, što s čime kombinirati i kuhati kod kuće i nisu potrebne akrobacije. No, prave akrobacije moći ćete izvoditi s obzirom na lakoću namirnica i probavljivosti te povećanja energije.

Kako zvuči vaš najučestaliji popis za kupnju namirnica? Koja se namirnica nezaobilazno nalazi na vašemu meniju?

– Milijun voća i povrća, orašidi i sjemenke svih vrsta te mahunarke. Toga uvijek mora biti doma. Ostalo kupujemo ovisno što nam se tog dana kuha i što nam se jede. Postoje jako ukusni biljni tvrdi sirevi, jogurti, namazi… Sve se to zna naći na našem spisku. Nastojimo jesti što manje konzervirane hrane, ali nismo zaluđeni ni savršeni. Procjenjujemo ovisno o prilici u kojoj se nalazimo.

Mnogi će reći da je veganstvo dosadno i jednolično. Koje je vama najomiljenije ili najoriginalnije vegansko jelo koje često birate?

– Nije poanta stalno izmišljati nešto novo, već od starih recepata izumiti vegansku verziju. To je nešto posebno. Recimo, lazanje, punjene paprike, pite, kolači… Dobra vijest je da je u verziji bez životinja sve puno ukusnije i zdravije! Sve može biti jednolično. Sve je stvar preferencija, odnosno koliko ćeš truda uložiti u svoj obrok. Ali, nije nam jasno kako bi nekome ovolika razina namirnica koje su u ponudi, prekrasne boje i oblici mogli nekome biti dosadni?!

Rušiti predrasude

Vodite zdrav način života što ishranom, što fizičkom aktivnosti. Ima li mjesta kakvom nezdravom poroku u tome? Kava, alkohol, slatkiši, cigarete…? Postoji li kakav veganski nadomjestak za navedeno, a što koristite?

– Nastojimo živjeti što zdravije možemo. I mi smo samo ljudi koji imaju milijun obaveza i svakodnevnih prepreka. Ništa nije idealno, ni linearno, ali naš cilj je zdravlje, to je neupitno. Volimo popiti jednu kavu dnevno, a Jan je sladokusac, pa zna ponekad napasti slatko (smijeh). Za sve postoje veganske opcije, samo s vremenom shvatiš da ti to zapravo ne treba. Što manje pakiranog i konzerviranog, sve što na policama stoji tako dugo i nije baš dobra opcija. Poroke poput alkohola i cigareta nemamo, to vodi nekom drugom načinu života i razmišljanja, udaljava od dobrog sportskog performansa, stoga nije na našem meniju.

Koliko je veganstvo zastupljeno u našem društvu? Dojam je da je posljednjih godina taj koncept zastupljeniji otvaranjem veganskih restorana i specijaliziranih prodavaonica.

– Točno! Sve je probujalo otvaranjem restorana i veganskom ponudom u trgovinama. No, i dalje veliki dio ljudi nema pojma što mi jedemo. Sve nam je jasno, ali ne i kako vlasnici restorana u današnjem svijetu ne educiraju sebe i svoje radnike. I dalje je jako malo zastupljeno, ljudi se boje biti drugačiji, odnosno proklamirati nešto u što vjeruju radi predrasuda. Zaista mislim da je vrijeme da se to promijeni. Trebamo što više pričati o tabu temama, a ovo je još uvijek jedna od njih.

I za kraj, nastavno na aktivnost kojom se bavite, postoji li neki sportaš ili umjetnik kojega posebno cijenite? Možda je to također netko tko se hrani veganski?

– Našu podršku i poštovanje imaju svi umjetnici i ljudi koji prakticiraju život kakav proklamiraju. Koji jesu ono što govore drugima da bi trebali biti. Koji vjeruju u svoje snove i mogućnosti. Koji djeluju. Naravno, uvijek ti zapne za oko netko s kim misliš da bi imao zajednički jezik i tko vodi računa o svom psihofizičkom stanju. Imamo par stranih favorita iz plesnog i fitness svijeta. Jaja Vankova, Torre Washington, Nimai Delgado, Lewis Hamilton…