Imate staru fotelju, stolac, ladičar i ne znate kud i kamo s tim, ne razbijajte glavu, rješenja ima, zbrinut će sve, pače uljepšat’, svestrana i vješta Krama Queen!

E, da, koliko na svijetu ima novinarskih zadataka poslije kojih koračaš kući sa smiješkom i smišljaš rimovane slogane, a da nitko od tebe to nije tražio. Pjevušiš, makar ti je sugovornica uvalila brus ili šmirgl papir da – šmirglaš! Hm, bit’ će da zvuči ovo mrvu konfuzno i da nam valja krenut’ od početka, onako udžbenički.

Elem, Mirna Dvoršćak znano je lice s malih ekrana, novinarka i urednica HTV-a, ona u koje je genetika taman toliko kvalitetna da nikada ne bi čovjek pretpostavio da je na HTV-u već više desetaka godina. A jest. No, ono po čemu se bez sumnje Mirnu ponajbolje pamti jesu reportaže.

Škola je to neprežaljenog Joška Martinovića, a to znači da su njezine priče vazda pune duha dok pričaju o zanimljivom nekom svijetu za koji autorica ima i vremena, i pažnje i ljubavi.

Uglavnom, Mirnu Dvoršćak možemo i danas gledati, recimo u emisiji »Samo lagano«, jednoj od rijetkih u kojoj reportaže još uvijek ima. Ali, ima Mirna Dvoršćak, ma ima i Krama Queen!

Jedna drugoj su posve nalik, skoro iste, i navodno se sjajno razumiju. A dok jedna radi na HTV-u, druga kupi naokolo odbačene komade namještaja, iliti kramu, pa ih brusi, lakira, farba, ocrtava i pretvara u čudesa! A sve iz hobija! Iz hobija, »kod nje doma« i »samo lagano«!? Valja to provjeriti.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

Trema

– Sva se čini da sav posao oko namještaja počinje od quichea – ne možeš ne primijetiti deliciju netom izvađenu iz pećnice.

– Hebemu miša. Hahah – rimuje, pa se smije se na to Mirna.

I bome u čas je quiche odradio posao na atmosferi, ako je uopće trebalo, taman da, za svaki slučaj, priupitamo: »S kim mi to razgovaramo, s Mirnom Dvorščak ili s Kramom Queen!?« I eto ti u čas anegdote koja je živa istina.

– Kad idem na ekran uživo, imam tremu. U snimci mogu što god hoću, ali kad je u živo, onda je to malo kompliciranije. Pa kad radim nešto uživo, ja sam najpripremljeniji voditelj koji postoji na planetu, o svojim gostima znam sve, sve sam naučila napamet i popila sam Persen forte, haha – priča Mirna.

Sva to, dakle, hoće reći da je u nje poprilična trema od nastupa uživo. Ali, onda se dogodilo da su je pozvali u jednu radioemisiju, ali ne nju Mirnu, nego Kramu Queen.

– I ja se mislim, možda Krama Queen nema tremu!? I Krama Queen stvarno nema tremu! – smije se Mirna.

Raspričala se za tog razgovora uživo toliko da je jedan slušatelj nazvao samo da kaže da je shvatio da je ona jedan sretna osoba. Dakle, alter ego totalno funkcionira. Samo, što Krama Queen misli o Mirini Dvorščak i obrnuto!? Slažu li se njih dvije!?

– Misli sve najbolje i u dobrim su odnosima – na to će Mirna.

Interes u Mirne za kramu toliki da postane Krama Queen, odnosno interes za starudiju što se u nas baca pored ceste, počeo je prije više od deset godina. Reklo bi se: naletjela je na kramu na cesti i poželjela je odnijeti kući.

– I onda sam puno toga sretala po cesti i sve sam to poželjela odnijeti doma. Pa sam sve zakrčila, pa to nosila kod roditelja u Podravinu, da bi sve u jednom trenu preselila kod prijateljice koja je taman kupila kuću – priča Mirna.

Pa dok se kuća uređivala, i krama se redila. Kreativni je to bio nered, u najblažem smislu riječi.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

Lakirani parketi

– Ali, odakle poriv da se uhvatite restauriranja odbačenih stolaca i ormarića – pitamo Mirnu.

– Ne znam. Neka nevidljiva sila mene goni. Ja to moram i gotovo. Ja moram sve to pokupiti, je moram sve to preurediti i to me beskonačno opušta. Šmirglaš, ubiješ se šmirglanjem i onda sjedneš i sretan si, jer se napiješ vode, jer si sjeo, i jer ponekad ispadne to i dobro – smije se Mirna.

Ne libi se pritom priznati da se znalo dogoditi svega, recimo kad istu fotelju dvaput krivo pretapeciraš. Nama je, međutim, i dalje fascinantan taj poriv da se iz čista mira uhvati uređivanja krame.

– Da nije neka genetika kriva? Da nemaju za to talent otac, majka, prabaka, pradjed neki – pitamo.

– Ne. Nitko ništa. Otac je građevinar. Doduše, kad je mama bila trudna sa mnom voljela je miris svježe lakiranih parketa. Možda je to zato – smije se grohotom Mirna.

Prvo što je pokupila s puta, pobrusila i ukrasila harlekin uzorkom je jedna drvena kutijica. Sve to a da nikakvog znanja ni o brušenju ni ukrašavanju praktički nije imala.

– Ali volim te stare stvari, lijepe su mi. Imaju mi dušu, imaju estetiku puno bolju od novih – kazuje Mirna.

S vremenom je naučila i kako prepoznati neke vrednije komade, njih nekoliko, kao na primjer Thonet stolac. Jedan stoji pred vratima stana. Da ga tko ne ukrade!? I na tu temu ide anegdota.

– Kad sam ga dovezla i istovarila iz auta, istovarila sam i luk i mrkvu koje mi je mama dala. Odložim to sve pred ulazom na tren, a kad sam se vratila, nestadoše luk i mrkva, a dizajnerski stolac nitko taknuo nije – priča Mirna.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

Garaža

S obzirom na to da o ovoj temi pričamo na balkonu koji je često radionica, na balkonu gdje novinara čekaju kolica kojima valja odšmirglati boju, pogled pada na mračni predmet Mirninih želja. Na garažu. Kaže, treba garažu pod hitno, pa da bude poput junaka reportaža koje je snimala za emisiju »Globalno sijelo«, onih koji su joj govorili: »Ja odem u garažu i tamo do tri u noći nešto pilim.«

– Sad ih kužim. I da, ta strast da se kreativno izraziš ima veze s radom na reportaži – smije se Mirna.

Ono što je počelo krajnje nevino metodom pokušaja i pogreški te višekratnog krivog tapeciranja dovelo je do toga da i Mirna danas mora priznati da ponešto ipak o restauraciji zna. Da se pak predstavi javnosti sa svojim hobijem, da štogod od uradaka i ponudi zainteresiranim kupcima, kriva je prije svega kvadratura stana.

– U jednom trenu nemaš više kud s tom kramom – jednostavno će Mirna.

Bit će da je i to, a bit će da se dogodio i posve konkretan poticaj. Našla je ona jednu oveću drvenu škrinju i na njoj je napravila harlekin uzorak, i to vlastitom šablonom. I ta se škrinja svidjela čovjeku za kojeg je poslije doznala da je profesor na Arhitektonskom fakultetu. Na njegovu žalost škrinja je već bila prodana djevojci kojoj to bilo prvo što je kupila za uređenje svoga stana, predmet od kojeg je krenula dalje u uređenje.

– Velim ja, s kramom su igre bez granica, isto kao i s televizijskom reportažom. Nekad ispadne dobro – vispreno će Mirna.

Najteže je u cjelokupnom procesu, kaže, šmirglanje. Za lakiranje će reći da zna biti zeznuto, a najljepše je farbanje. Zna biti i škrinja, iliti materijala koji ti se, kako veli, u facu smiju dok se ne daju nikakvim kemikalijama, sredstvima, ničem do dobrom, starom šmirglanju.

Reći će Mirna i da je odbačenih stvari nekada bilo svuda i poprilično, dok ih je danas manje valjda zato što smo sve što smo mogli pobacali. Zato je danas znaju ljudi nazvati kad prazne stanove da dođe i uzme ono što joj se čini vrijedno truda. Posljednja je stara psiha koju najradije nikom dala ne bi samo da joj u stan stane.

Pomogne i internet, YouTube i slično. Reći će Mirna da Ameri čuda rade, ali i pripomenuti da razliku čini financijski okvir, činjenica da im vidno više novca kojima barataju omogućava nabavku više alata i sredstava nužnih za rad. U nje je zato gerila stil! Ma se zato njezino i voli, jer se vidi tu autorski pečat.

– Samo, tu kod nas ljudi kojima se to sviđa nemaju novca da to i kupe – rezimira Mirna.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

Šmirglanje

Zato njezine fotelje putuju Europom otkad je otvorila trgovinu na platformi Etsy! Rikardo iz Madrida, recimo, nije žalio ni vremena na novca kako bi došao do fotelje koja mu je bila važna, a bome pamtit će tu prodaju i Mirna, jer se dogodila na njezin rođendan. Lou je kupila fotelju za svoj stan u Londonu, godina joj je oko 40, mrvicu outfitom baca na alternativu.

Ime, to što trguju s Krama Queen, nije baš ništa odmoglo, makar su ljudi od struke Mirni dobronamjerno govorili da možda spomen krame u imenu i nije najidealnije rješenje. Idealno bi rješenje zato bio veći automobil, jer za sada je tako da se s ceste kupi oni što u autić stane, a to nisu velike komode, nažalost. Ma, na stranu transport.

Vratimo se mi samom radu. Koji, ajme i kuku, počinje zorom.

– Ustanem se u šest i pol ujutro, popijem kavu u pet sekundi i ožeži! Jer, moram prije posla uraditi nešto kreativno. I onda jedva čekam kad dođem doma, samo me tad smeta što je već mrak. Zora je moje vrijeme – priznaje Mirna.

Šmirglanje u zoru. Bole li ruke!?

– Od šmirglanja!? Šmirglanje je savršena tjelovježba. Krećeš se u svim smjerovima. Nama te teretane. Najbolje je šmirglanje – rezolutno će Mirna Dvoršćak, iliti Krama Queen.

Uf, šmirglanje. Koliko god da je novinar vješto izbjegavao tu temu, vjerujući da će biti guiche i više niš, nije zaboravila Mirna. Valjalo je na balkon, da bi se na putu kući zviždukao slogan. Zapravo, valjalo je prije odlaska pitati Mirnu još samo jedno.

– I što Mirna Dvoršćak želi biti kad odraste?

– Mirna Dvoršćak, kad odraste, želi biti dobitnica Eurojackpota!