Andreja i Robert Ujčič ozbiljno su shvatili obećanje dano njezinom ocu Goranu, koji ih je na samrti zamolio da uvijek održavaju okućnicu urednom i vrt lijepim jer je njemu priroda oko kuće jako puno značila. Obećano – ispunjeno.

Ova mlada obitelj, zajedno s nonom Jadrankom Puž i osmogodišnjom kćeri Valneom, vrijedno uljepšava okućnicu na osamljenom predjelu uz šumu u Brešcima.

Srne i košute redoviti su im gosti, a kao da i one znaju za obećanje, ne uništavaju ništa. U posjet nas je pozvala Andreja, koja je time htjela odati priznanje svom mužu na svakodnevnom trudu i kreativnosti. Ovo je ujedno i prvi vrt koji smo ove godine posjetili radi nastavka naše i akcije Primorsko-goranske županije za izbor najljepšeg vrta PGŽ-a, koja traje već 15. godinu.

– Sve što ovdje vidite napravile su vrijedne ruke moga muža, ispunjavajući obećanje mom pokojnom ocu da će nam okućnica uvijek izgledati lijepo. Uz puno sati truda i obilje ideja ovo su rezultati, govori naša domaćica, pokazujući nam zanimljivosti ovoga vrta. Na mjestu gdje je prije samo dvije godine bio voćnjak, koji je otac pomno njegovao, ali je već prestario, sada je mjesto za montažni bazen, stara nonotova bačva pretvorena u stol s panjevima za sjedenje, donesenim iz šume kraj kuće, a tu je i roštilj, malo sunčalište s ležaljkama za odmor, stari bicikl obojen u bijelo, barčica od žice na šljunku obojenom u plavo, kraj koje je svetionik na baterije i još mnogo drugih inovativnih kreacija.

Sve one dođu do izražaja kada se navečer upale solarne lampice i složna obitelj sjedne kako bi uživala u vrtu. Većina vrtne opreme ovdje se našla vođena isključivo maštom Roberta i Andreje.

– Pri planiranju vrta i vrtne opreme vodimo se isključivo vlastitim idejama. Ništa ne posuđujemo s interneta i iz časopisa, kaže Robert, koji je osim za kreativne ideje zadužen i za košnju trave na ovoj povećoj okućnici. Nije mu to teško jer je to svakako muško delo, kaže. A muško delo je i biti zvončar, njegova druga velika strast. Od svoje 5. godine Robert je brgujski zvončar, a ove godine će obilježiti punih 35 godina zvonjenja. Lud je za pustom i karnevalom, kaže, i mislio je da će ga to s vremenom pustiti, ali što je stariji, to je luđi, šali se on.

I Andreja i Robert zaposleni su u »Podravki«, ona kao unapređivač prodaje, a on kao trgovački putnik. Nona Jadranka je u mirovini, a prije je radila u obližnjoj školi. Ona je glavna za nona-servis, a tu su i Robertovi roditelji, koji žive u Velom Brgudu. Nona Jadranka također održava vrt, odajući tako počast svom pokojnom suprugu, a »Novi list » dobiva na pretplatu već 40 godina. Uredno izrezuje kupone za nagradnu igru, ali nikad nije čak ni iglu dobila, kaže u šali.

U ovom prigradskom naselju ljudi se još druže, zanimaju se jedni za druge i provode dosta vremena zajedno. Tako i Ujčiči imaju puno prijatelja iz ovog kraja, s kojima dijele vrijeme odmora provedeno u vrtu. Bazen od 10 kubnih metara vode tada je sasvim dovoljan da se rashlade.

– Prijatelji koji nam često dođu da se proveselimo znaju mi reći da mojim idejama u vrtu ovdje nije kraj i da ću ih nastaviti iznenađivati novima, ali što mogu kad je to jače od mene. I ja uživam kada je vrt lijep i u njemu se svi možemo okupiti, govori Robert.

Srećom, u vrt ne dolaze medvjedi. Samo 2 km dalje, u Permanima, znaju navratiti. Dok je pokojni nono bio živ, nije bilo straha, jer je on bio vrsni lovac, ali sada je tu tek nada da medvjedi ovdje neće imati što tražiti. Barem ne kao što su nona Jadranka i nono Goran po šumi tražili najljepše kamenje s rupama kako bi napravili kameni vrt, koji posjetitelja dočekuje već na ulazu u okućnicu. Jadranka je zajedno s njim i cijelu kuću izgradila, a sada je zadužena za povrtnjak, u kojem počasno mjesto zauzima brgujski kapuz.

Ukrasne biljke su Andrejin posao, a tu su prekrasne viseće košare s fuksijama, koje ovdje zovu kampanelice, s visećim pelargonijama, vinkama, gvinejama, na svakom mjestu gdje oko pogleda. Zelenilo od živice lovor višnje čini im lijepu pozadinu. Obitelj ima još želju posaditi koju maslinu jer im dosad ni jedna nije uspjela, valjda zbog toga što ovo mjesto stari ljudi zovu mjestom od mraza.

Htjeli bi posaditi još i listopadnu magnoliju, što vjerojatno ne bi bio problem, te bugenviliju jer je prelijepa, ali slabo podnosi zimu. Za razliku od tih osjetljivih biljaka njihova stara lipa, koja daje dobar hlad, ne da se uništiti, pa makar razbila okolne kamene zidiće. Dobro uspijevaju i orah, šljiva, breskva, trešnja, aronija i njima posebno drag kaki. Robert kaki i najviše voli, pa zatim smokvu i krušku, voćku koju je nono nekoć nazivao julskom ljepoticom.

Ne možemo se na kraju ne prisjetiti pjesme Tereze Kesovije posvećene njezinom nonotu, a ovaj je put u ovoj obitelji nono doživio vrtnu odu radosti.