U prizemlju zgrade futurističkog izgleda, nekoć zvanoj »Hiljadarka« u ulici Ivana Lupisa, mnoštvo je malih urbanih vrtova, koji svojim zelenilom ublažavaju veliki stambeni kompleks čineći ga humanijim za život. Jedan od tih vrtova posjetili smo na poziv Maje i Ivana Širole, umirovljenika koji uživaju u miru koji im pruža njihov vrt s jedne i park s rascvjetanim grmovima oleandera s druge strane ceste. Gotovo kao da su u obiteljskoj kući s okućnicom.

Foto: Marko Gracin

– Ovdje ni ne osjećamo da samo u našem ulazu ima čak 57 stanova. Dok se prije 37 godina nismo ovamo doselili, živjeli smo najprije u Sušačkoj dragi, pa na Vežici, i istina je da ima razlike. U Dragi smo imali i krave, svinje, ovce, kokoši, patke, veliki vinograd… ali u ovim godinama je ovo bolji izbor, iako je bilo teško kad smo iz takve prirode došli u kamenje, govori nam Maja.

Uostalom, sve do nedavno je u malenom dijelu vrta uzgajala i povrće, a danas je ipak svuda samo cvijeće. Promijenili su im se prioriteti jer Ivan više ne drži ptice, osim dvije starije pjevice, pa im ne treba svakodnevno davati svježi radič. No, ljubav prema pticama je ostala.

Foto: Marko Gracin

– Prije smo imali po pet- šest ptica, a sada samo jednog grdelina i jednog lokarina. Neke su ptičice bile toliko raspjevane da ste ih morali uhvatit’ da stanu. Pravi mali vražićci. I u ovoj šumici je bilo puno ptica, nema kojih nije bilo, čak i slavuja, pjevale su po cijeli dan, budile nas u 5 ujutro, a sada prevladavaju vrane i gavrani. Ne zna se zašto su pjevice nestale, govori ovaj amater ornitolog, našalivši se malo i na vlastiti račun jer, kaže, sve ptičice imaju ista imena: Marko, Roko, Pikuli ili Jurić, i sve jednako voli.

– A ča ćete, morate se malo i zabavljat’. Čovjek se na njih nauči pa postanu kao dio obitelji. Samo, to je i velika obaveza, a ja sam radio po cijele dane i mnogo putovao, govori ovaj bivši automehaničar koji nikada nije imao svoj auto. Život s prirodom mu je očito više prirastao srcu, a i bilo je skupo uz troje sinova održavati još i auto, premda su mu ga nudili.

Foto: Marko Gracin

Maja je bila kućanica i jedna plaća je čak i u ono vrijeme teško pokrivala troškove života, ali vrtića nije bilo pa nije bilo ni izbora. Danas imaju četvero unučadi i jednu praunučicu, a posla u Autotransu i kasnije u privatnoj radioni, Ivan gotovo da se i ne sjeća. Neki ljudi koji dožive tako radikalne promjene na neki način kao da su živjeli dva života. Ovaj sadašnji je u skladu s njihovim godinama, miran i okružen s onoliko biljaka o koliko mogu brinuti.

Kako je njihov vrt okrenut prema jugu, mikroklima im dopušta da sve bilje i preko zime ostavljaju vani, čak i nepokriveno. Mnoge vrste uživaju u takvom staništu, pa su im primjerice svi kaktusi cvjetali. Cvijeća je i sada puno, neko je na tlu, drugo u visećim košarama, a ima i sukulenata koje izviruju iz razmaknutih opeka u ogradi.

Foto: Marko Gracin

Maja je obične plastične kantice od vrhnja obojila i u njih također posadila cvijeće. Kako ima problema s koljenima, vrt je prilagodila lakšem održavanju tako što je na tlo najprije stavila novine, pa na njih najlon i onda kamenčiće s plaže kao malč. Naravno, kamenje je donosio Ivan, ali korov više ne raste.

U kutu ovog vrta raste kumquat koji neprekidno cvjeta, ali ne rađa jer nema pčela ni drugih oprašivača. Na drugom kraju su anđeoske trube, hortenzije, bugenvilija, jorgovan, adami, kamelija, a između sandovile, vodenice, ukrasne koprive, erbakavale, verbene, sitnocvjetne petunije, fuksije, kale…

Foto: Marko Gracin

– Skoro sve sam sama razmnožila, što god posadim, primi se, kaže Maja i otkriva nam jednu tajnu: nikada ne stavlja grančice u vodu, već odmah u zemlju i dobro je utisne oko biljke. Ali, izdanak se prije sadnje mora prosušiti. To je najbolji način da se sadnica primi, kaže ona.

Nije sretna s rješenjem da u drugom dijelu vrta ima umjetnu travu, ali tako je lakše nego kositi, priznaje nam. Biljke zalijeva oko pola sata svaki drugi dan, a one u visećim košarama i dva puta dnevno. Budi se u 5 ujutro i tada sve zalije, a to joj je i omiljeno doba dana, taj mir i tišina, buđenje prirode, potpuna relaksiranost. Tada je i najkreativnija. Tako je nastala tikva s rupama u koje su posađeni kaktusi, kamen iz šume obojen i pretvoren u patuljka, suncokret od opeka i još mnogo toga drugog.

Foto: Marko Gracin

Prozori su također puni cvijeća, većinom orhideja, koje se moraju čuvati od jarkog sunca pa već prijepodne spuštaju žaluzine. A kad je o orhidejama riječ, svakih dvadesetak dana ih potopi u vodu, da same popiju koliko im treba. Preporučuje ljubiteljima da ne kupuju plave orhideje jer su one zapravo obojene, pa kad boja prođe, postaju bijele.

Evo na kraju i jednog njenog recepta za orahovac. Uzme se 7 do 9 mladih oraha, ali svakako mora biti neparan broj (tko zna zašto), pa se stave u bocu s pola kilograma šećera, te tako stoje 40 dana na suncu. Nakon isteka tog roka doda se 1 l rakije, pa sve zajedno još neko vrijeme stoji na suncu i onda se procijedi. Ovaj pripravak je ljekovit za želudac i još ponešto, ali najviše za dušu.