Dante nas je dočekao na samom ulazu lijepe okućnice u centru Krasice, veselo mašući repom. Pudl je s razlogom miljenik ove obitelji koju smo zatekli doma nakon što su iz njega izbivali punih 20 dana. Očekivali biste da je njihov vrt sada isušen i zapušten, jer bili smo tamo po najvećoj suši u kolovozu, ali izostanak višednevne brige ni najmanje nije narušio ljepotu okućnice.

Travnjak se prska automatskom prskalicom povezanom s tajmerom, i što je još bolje, vodom iz šterne, koju domaćin može aktivirati bilo gdje se nalazio. I sve ostalo bilje koje se može prskati po lišću tako se navodnjava. Ovaj mehanizam instalirao je sam naš domaćin Darko, po struci pomorac i očito vrlo vješt s modernim tehnologijama.

Foto: Mateo Levak

– Sad, kad je internet umrežio cijeli svijet, samo ti treba volja da iskoristiš suvremena tehnološka dostignuća. Volja je najbitnija, a sve ostalo je lako izvedivo, govori ovaj prvi oficir palube na tankeru japanske kompanije za koju radi već punih 26 godina. Rodio se na Krasici, živi u kući građenoj 1856. godine koju je naslijedio od nonića, a taj je podatak pronašao uz potpis majstora koji ju je gradio, a skrio ga između dva poda. I garaža je starina, građena od kamena, a jedino je ljetna kuhinja novoizgrađena, no i za nju su korištene stare grede. Namjerno su koristili stare materijale, od greda i starih cigli do kamenih okvira za prozore, kako bi postigli ugođaj stare arhitekture. U ovoj okućnici veličine 900 četvornih metara, jedino su čavli i brodski pod novi, otkrio nam je naš domaćin.

Foto: Mateo Levak

I vrtno jezerce su sami radili, a naravno i sve u vrtu sami posadili. Kako najviše vole reciklažu, mnoge su biljke kupili jeftino, kao već otpisane, a među njima je najdojmljivija stara maslina, sada puna roda. Dojmljiv je i veliki patagonijski bor, biljka koju je Darko prvi put vidio u Čileu i zaljubio se u nju na prvi pogled. Kada mu se pružila prva prilika da takvu biljku, naravno opet otpisanu, kupi kod nas, odmah ju je donio kući. Bor je najprije jedva opstao, ali čim je presađen u vrt razrastao se i sada zauzima najistaknutije mjesto u vrtu.

– Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše, a u vrtu mi je najbolje, iskreno će Darko koji je proputovao cijeli svijet, no Krasicu i svoj dom ne bi mijenjao nizašto. Posebno voli lastavice koje rade gnijezda ispod krova kamene garaže i svake godine se vraćaju, pa kada poletarci uče letjeti, mačku moraju zatvoriti na par dana. Kosovima koji svrate na kupanje u jezercu, mačka srećom ne može ništa.

Foto: Mateo Levak

Iako se Darko vrtu najviše veseli, u ovoj se obitelji vrtom najviše bavi Miljenka, a pomaže i kći Dora. Po zanimanju upravno-pravni referent, bavila se ipak sasvim drukčijim stvarima. Pohađala je školu za dizajn interijera Callegari, pa naučeno primjenjuje i u svom vrtu.

– Svake godine eksperimentiram s nečim novim, no najdraže su mi domaće vrste. Najbolje je saditi mediteransko bilje i sukulente, no najvažnije je da ništa ne bude pretrpano. Sve što radimo, radimo zajedno, kao velika složna obitelj i uvijek smo u nekakvoj akciji. I ovaj kameni vrt smo svi zajedno radili, a pomogli su nam i braća i sestre, govori Miljenka.

Foto: Mateo Levak

Pokazuje nam dvije ruže penjačice koje prekrivaju zid kraj ljetne kuhinje i kraj garaže, jedna je bijela, druga žuta i kada cvjetaju to je, kaže, pravi spektakl. Na žalost ga nismo vidjeli jer smo stigli prekasno, ali smo zato vidjeli besprijekorne travnjake, meke poput tepiha, zahvaljujući pametnom načinu zalijevanja. Ima ova obitelj i nešto povrća, onog najosnovnijeg, poput matovilca, salate, radiča, tek toliko da zbog toga ne trebaju na placu.

Ono što pak nije lako moguće riješiti na ovoj inteligentno riješenoj okućnici je bura. Premda mjesto izgleda dobro zaštićeno, bura ovdje, kažu, pomete sve za sobom. A tada moraju ustajati u 2 po noći, zaštititi i sklanjati biljke. Sve lončanice moraju se maknuti. Upravo zbog toga su sve teške kamene vaze zavidane za pod, inače bi ih bura odnijela. Opet jedna inovacija koju na drugim mjestima nismo vidjeli.