Ničeg suvišnog nismo vidjeli u lijepom, prije svega samoodrživom parku Marije Stanković na Kozali. Idealno mjesto za odmor i meditaciju ona je stvorila oko svog doma podignutog na samo 20 minuta hoda od centra Rijeke.

Na maloj površini s posijanom travom raste razno ukrasno drveće, grmovi i pampas trava. Ni traga kakvoj povrtnici, a i cvjetnica ima tek u količini dovoljnoj za lijek za dušu, uglavnom na terasi. No, to uopće ne smeta da se na ovoj okućnici, među krošnjama zaštitnički nastrojenih stabala, osjećate opušteno i sretno. Sretna su vjerojatno i stabla jer ona rodna daju obilje plodova.

Tako je od svoje četiri masline zasađene prije 15 godina, Marija dobila 5 litara dragocjenog ulja. Od nevelike dunje pak, ima dovoljno voća za cijelu zimu. Australski bor je čak i izgledom dominantan u ovom parku, bez obzira što vrlo sporo raste. A boju i dekorativnost parku daju obližnji grm hibiskusa, ukrasne trešnje i tekome koji cvjetaju svatko u svoje vrijeme. Ovaj vrt je naprosto ukras kuće.

Visoka pinija uzgojena je iz obične sjemenke, bijela zimzelena magnolija je posađena kao malo drvce, sada prelijepo u vrijeme cvatnje. Tu su i cedar i nekoliko srebrnih borova posađenih svojedobno kao male sadnice, takozvano judino drvo, oleanderi, tuje i još neki dekorativnii grmovi kojima se ni ime ne zna. Na ovom prostoru ne većem od 600 četvornih metara rađaju i jabuka, marelica, trešnje, smokve, orah, čak i loza i mandarine. Za njih Marija ima posebnu taktiku.

– Mandarine još i najbolje rode, ali ih moram saditi uza zid, ne vole jak vjetar, pogotovo ne buru. Ako im osigurate prave uvjete, rađat će bolje od sveg ostalog voća. A Marija instinktivno osjeća što biljke žele, a što je na ovoj škrtoj i tankoj zemlji teško ostvarivo. Ja jako volim bilje, ali tu ga je teško održavati pa je najbolje saditi samo ono što ne zahtijeva svakodnevno obilno zalijevanje. Ipak, za sve što vam je lijepo, valja se potruditi, govori Marija.

Cvijeće i poneki grm uglavnom rastu na terasi, a kada prerastu pitar, ona ga presadi u vrt. Tako su u vrt dospjeli i ružmarin, lavanda, zečje uši i agava. Sve što iz pitara prijeđe u vrt, odjednom krene bujati, bez obzira na posnu i tanku zemlju, kaže nam Marija. Zemlju ne gnoji često, a kada to čini, koristi ekološke brikete ili ovčje gnojivo. Na terasi su se još zadržale mandevile i vinke jer im polusjena odgovara. Surfinije su se do kraja srpnja, kada smo je posjetili, već osušile od vrućine, no to ne znači da će njihovi pitari dugo ostati prazni.

– Kad god idem na placu ili na misu, uvijek kupim neko cvijeće, priznaje naša domaćica koja je prije deset godina dobila nagradu Mjesnog odbora za najuređeniji vrt, iako se nije sama prijavila. Nije ni ovog puta, no posjetili smo je po preporuci jedne njene prijateljice kojoj vodi knjigovodstvo. Marija, naime, ima knjigovodstveni servis na Dolcu, a mnogima je poznata kao svojedobno uspješna rukometašica Zameta.

Na Kozali živi već 40 godina, a ovamo je stigla nakon udaje, sa Škurinja. Potječe iz brojne grobničke obitelji, s izvora Riječine, iz sela Kukuljani. Imala je ona i goranski vrt u selu Slavica kraj Fužina, koji je na svoju žalost morala prodati jer je tamo rijetko boravila. Od tuge je, kaže, skoro infarkt dobila. No, umjesto vrta u Gorskom kotaru, obitelj sada odlazi u apartman u Malinskoj, što je s obzirom na brojno potomstvo, dvoje djece i tri unuke, možda i isplativije. Kada se zažele vrta, uvijek mogu uživati u ovom na Kozali.

Iako je vrt napravljen tako da ne zahtijeva puno brige, Marija redovito bijeli stabla vapnom, orezuje ruže, bere i uglavnom podijeli voće, kosi travu i sadi nove voćke, koje bi trebale zamijeniti stare i nerodne. Kod zalijevanja biljaka posađenih u lijepe posude od terakote, koje je ona lakirala, drži se principa da ne zalijeva čim je površina suha jer je ispod nje tlo možda mokro, pa je prst taj koji detektira vlagu u tlu.

Da knjigovodstvo, ma koliko suhoparno bilo, nije tako udaljeno od botanike, uvjerili smo se u ovom malom urbanom vrtu na Kozali koji s puno ljubavi njeguje Marija i u njemu zna uživati nakon napornog radnog dana.