Foto: Marko GRACIN
Onoliko povrća koliko ga uzgaja Marija i tako raznovrsnog, može samo netko tko ima znanje u malom prstu
povezane vijesti
Svaki vrt se veže za onoga tko ga obrađuje i već po samom izgledu vrta i odabiru vrsta može se mnogo saznati o njegovom vlasniku. Pokazalo se to i za našeg posjeta ovećem vrtu kraj šume u Garićima, čija je vlasnica Marija Pešić, odabrala uzgajati korisni vrt pun prvoklasnog povrća, prošaran cvijećem.
Za veliku obitelj, kakva je njena, najvažnije je imati zdravu hranu, koju sama posadi i njeguje »na sto posto ekološki način«, kako nam je u šali rekla.
Ne kupuje gotovo ništa od povrća, a i zimnicu sama sprema, netom što ubere urod sa svoje okućnice. Višak podijeli. Onoliko povrća koliko ga uzgaja Marija i tako raznovrsnog, može samo netko tko ima znanje u malom prstu i tko se rodio sa zelenim palcem.
Ima ona i mnogo iskustva, s obzirom na to da je u Gariće stigla s obronaka Fruške gore, gdje je imala veliki, još uvijek neprežaljeni, vinograd.
I ovdje je na visini, na otprilike utješnih 500 m nadmorske visine, ali tu su i jeleni, srndaći i mnoge druge zvijeri, od kojih povrtnjak treba čuvati dvostrukom žicom višom od 2 m. No i nju često progrizu pa je treba obnavljati svake godine.
A kad se krdo jelena stušti s viših dijelova šume, ukućani pomisle da je u pitanju potres. Rovci i gusjenice su druga vrsta napasti, a o korovu da se i ne priča.
Kuhanje, spremanje zimnice, održavanje povrtnjaka
Uz to, vrt se zalijeva kantom, što je i dugotrajno i naporno. Kosi se trimerom, jer u ovom dolcu kraj šume vegetacija naprosto buja, od šume se sve osjemeni, a trimer se zna i pokvariti i eto problema. Uz to, Marijin muž je umro prije dvije godine, a njegova pomoć joj jako fali. Cvijeće koje uzgaja u povrtnjaku namijenila je nositi njemu na grob.
Ipak, život ide dalje, a ova neumorna umirovljenica, bivša prodavačica u »Brodokomercu«, posvetila se brizi o svojoj djeci i unucima.
Snaha Danijela i sin Robert imaju troje djece: Luku, Bartola i Frana. Od sina Igora ima unuka Matiju, a kći Anamarija još nema djece. Za sve njih Marija rado kuha, sprema zimnicu i održava veliki povrtnjak. Vrijedna kao mrav, rekli bi neki, no ona kaže da je sve lako kada čovjek to voli.
– Kad čovjek voli život i sve oko sebe, nije mu ni najmanje teško uz moju obitelj, djecu i unuke, voljeti i svoj vrt. Svakoga proljeća kad dođe vrijeme radova u vrtu, javi se tako velika ljubav za zemljom i za svim što na njoj raste. To sam naslijedila od svoje bake jer sam rano ostala bez mame.
Pekmez od malina i jagoda
Baka bi svakog proljeća, kad sve počne rasti i cvjetati, oživjela zajedno s njim. Tolika je radost kad gledate što sve iz onako malog sjemena nastane, ako iz godine u godinu uživam radeći, kopajući, sadeći, a naročito uživam brati svoje plodove, kaže Marija.
Dodaje kako od biljaka ima ono što se sije i sadi tijekom proljeća i ljeta: češnjak, krumpir, kapulu, rotkvice, salatu, radić, matovilac, blitvu, špinat, mrkvu, peršin, paštrnjak, ciklu te kasnije paradajz, tikvice, krastavce, mahune pa sada već i kupus, brokulu, raštiku i na kraju salatu endiviju i repu.
Od trajnih biljaka ima puno jagoda i malina od kojih radi pekmez, naročito od malina, jer taj unuci obožavaju. Isprobali smo ga i mi, uz krafne koje je naša domaćica u trenoka pripremila od dizanog tijesta koje je unaprijed napravila. Počastila nas je i kolačima s orasima, koji su bili još bolji, a oraha, kaže, ima napretek. Tako obilato rode da ih skuplja po 3-4 tjedna. I opet višak podijeli.
Sve u svemu, mali raj
Za zimnicu najradije kiseli kornišone, a paradajz kuha i sprema u boce kao sok od rajčice i kao salsu. Iako je obitelj brojna, krumpira ostane sve do kraja veljače.
Kapulu plete u vijence, kao i češnjak. Ima na ovoj okućnici i zimskih jabuka. Ponekad, ovisno o tome kakva je godina, ima i trešanja, a grožđe i smokve rode svake godine.
– Sve u svemu, mali raj. Koliko se umorim, toliko uživamo svi u plodovima, kaže Marija.
Mi pak mislimo da se ona nikada ne umori, jer takvom motivacijom i energijom kakva je njena, vrt se naprosto ne može zapustiti. A iako u njemu nema puno cvijeća, sve odiše jedrinom i zdravljem vegetacije.
Kao da se biljke zahvaljuju što ih se ne truje i uzgaja ih se na tradicionalan način.