Cestom do Permana, pa prema Velom Brgudu, stiže se u Brešca, do mještanima poznate plave kuće koja mnogima služi kao orijentir na ovdašnjim zamršenim cestama. U ovoj kući žive Goran i Gorana Stanić, umirovljenici koji dane krate vrtlarenjem, ona više cvijećem, a on više povrćem. I aronijom, ali što je ta aronija rodna! Na samo 11 grmova Goran je pobrao 10 kilograma čiste aronije, od koje su dobili 4 litre sirupa i nešto pekmeza.

Nasuprot oporom okusu svježe aronije, sok je sladak i ukusan, a Gorana se pobrinula da ne stavi puno šećera. Uzgoj aronije im je toliko uspješan da planiraju već najesen kupiti još grmova. Barem je nešto dobro rodilo ove izazovne sezone, kada se većina vrtlara žali na slab urod. No, kod Gorana je i rajčica ovog ljeta bila rodna, a tek paprika, koja uzgred, raste u vazama. Ni njegove rajčice nisu odoljele napadu plamenjače, a njegova nastojanja da je se riješi uz pomoć koprive nisu urodila plodom.

Foto: Marko Gracin

Okućnica ima “sunčane probleme”

– Najprije sam pokušao s koprivom, pa sa sodom bikarbonom, ali ništa se nije promijenilo, biljke su i dalje patile zbog plamenjače. Na kraju sam ipak morao posegnuti za kemijom, pokazuje nam Goran svoje rajčice, koje je kao i mnoge druge vrste, poput kupina i krastavaca, morao zasjeniti bijelim akrilom kako ih sunce ne bi spržilo.

Na njihovoj okućnici je, naime, sunce glavni problem jer su od vjetra i jake zime zaštićeni visokom živicom od lovorvišnje posađenom na sjevernoj strani. Na pojedinim mjestima je posađena i živica od srebrnastih tuja, pa sve ovo zelenilo predstavlja lijepu pozadinu za ostale ukrasne biljke. Za estetiku je zadužena Gorana, a ona planira posaditi još jednu zelenu vrstu, nisku djetelinu.

Foto: Marko Gracin

– Niska djetelina je zakon. Puno je bolja od travnjaka, po kome stalno morate čupati piriku i druge vrste korove i općenito imate s travom puno posla, govori Gorana dok hodamo prema velikoj vrbi, tako rijetkoj na ovim našim kraškim prostorima. Vrba je prelijepa zahvaljujući položaju gdje se skuplja sva okolna voda kada pada kiša. Čak i oluk s drvarnice vodi kišnicu ravno na korijenje vrbe, pravi primjer permakulture. A ispod vrbe ništa ne raste, međutim kod Stanića rastu lopoči i lokvanji i to na pravom mjestu za tu vrstu bilja. U malenom jezercu ispod pomno orezane vrbe nekada su bile i žabe krastače, ali su nekamo odlutale. Šteta, jer su za vrt jako korisne.

Na ovoj velikoj okućnici ima dovoljno mjesta i za tekomu, ukrasne trave, dvobojni bršljan i za kaki, koji je ranije znao roditi po 200 plodova, a ove godine su bila tek 3. Svejedno, i samo drvo je dekorativno. Najviše boje na ovoj pretežito zelenoj okućnici imaju ljubičaste petunije, koje s plavom bojom fasade i okolnim zelenilom stvaraju dojam otmjene svježine. Svježinu, međutim, narušava velik broj automobila koji vođeni GPS-om iz Slovenije stižu alternativnim prilazom s Jelovice na Brešca, kao najkraćim putem, i upravo kraj ove kuće prolaze danonoćno.

Foto: Marko Gracin

– U blizini nam je škola i sad nam se tu motaju ljudi koji ne znaju put, pa bi zapravo trebalo spriječiti da stranci budu vođeni kroz Brešca, govori Goran, po struci ing. građevinarstva, koji je u mirovinu otišao iz županijske Uprave za ceste, pa dobro zna što govori. Gorana je u mirovinu otišla iz nekadašnjeg Trgovačkog Opatija i sada se bavi kućanskim poslovima i preradom biljaka za užu obitelj. Osim aronije, koristi i mentu, melisu, bazgu, bosiljak…

A Goran je jednako zaljubljen u prirodu, jer kaže kako zemlja daje energiju, pa po vrtu hoda bos. On je i gljivar, pa često ode do Lisine po gljive, a usput donese i nešto zanimljivo.

Foto: Marko Gracin

– Biljke tjeraju čovjeka na kreativnost. Često naletim na nešto interesantno i onda se čudim kako priroda sama nešto smisli. Jednom sam iz Lisine donio kući dva lijepa puža i sada ih u vrtu imam tako puno da ne znam kako ih potamaniti. Uz srne, koje pojedu koru s voćaka i kosove koji jedu plodove, puževi su samo još jedna vrsta koja na našoj okućnici nalazi hranu, govori Goran. Svejedno za unuka Erika uvijek ostane dovoljno plodova koje Gorana preradi u fine delicije, a nama je otkrila tajnu za one od aronije.

Foto: Marko Gracin

Sirup i marmelada od aronije

Za sirup od aronije treba 1 kg aronije i 600 g šećera. Aronija se očisti od peteljki, zgnječi i pomiješa sa 200 g šećera, te se ostavi stajati preko noći. Sutradan ovu smjesu treba ocijediti, dodati ostatak šećera i zagrijavajući miješati 5 minuta. Još vruć sirup lijevati u boce i odmah zatvoriti.

Za marmeladu od aronije treba 2 kg aronije i 1,5 kg šećera. Šećer treba preliti s pola litre vode i kuhati dok se ne dobije sirup, a tada dodati oprane aronije i nastaviti s kuhanjem neprestano miješajući, dok se ne dobije jednolična masa. Vruću marmeladu uliti u zagrijane staklenke, zatim ih vratiti u mlaku pećnicu da se stvori korica. Kada se marmelada ohladi, staklenke treba zatvoriti.

Foto: Marko Gracin