Rijetko zanimljiv vrt u kojem ni jednom istraživački orijentiranom posjetitelju ne bi bilo dosadno, posjetili smo u samom centru Krasice. Naša domaćica je, nažalost, bila »u kućnom pritvoru« zbog korone, ali glavni majstor koji je u vrtu osmislio i realizirao sve nevjerojatne projekte s pričom u podlozi, bio je naš najbolji vodič.

Suprug Boris je, naime, na velikom prostoru smislio nekoliko različitih priča. Kako se bavi i iznajmljivanjem apartmana, potrudio se da gosti imaju što raditi u njegovom vrtu. Kada smo ga posjetili, tu je bilo dvoje čeških studenata koji su pripremali ispite na mediteranskom suncu i umjesto da odsjedaju u apartmanu koji su iznajmili, radije su sve vrijeme provodili u vrtnoj drvenoj kućici s ljetnom kuhinjom i bazenom pokraj, pa su tu čak i spavali.

Toliko o zanimljivosti Borisove okućnice. No, krenimo ispočetka.

Već na prilazu kući postoji tajni ulaz, živica sa skrivenim vratima. Obrasla zelenilom, propušta samo upućene. A kad uđete u taj tajanstveni prostor veličine oko 3.000 četvornih metara, imate što za vidjeti.

Gdje god pogledate, ukazuje se neka druga priča. Najprije ugledamo jezerce s lopočima, istina tek je koji cvijet preostao, jer je cijelog ljeta klima za njih bila prevruća. U izradi su pomogli sinovi koji uskoče kad god je neka akcija. Travnjak je također osjetio sušu, ali uz tolike druge vrtne dogodovštine, teško da će to itko primijetiti.

I bazen su sami napravili, a od iskopanog materijala nasuli dio vrta, tek toliko »da ubiju tu ravninu«, kako objašnjava Boris. Iza uzvisine uzdiže se lijepa kamena volta, Boris ju je spasio s djedovine spaljene u Drugom svjetskom ratu i donio u svoj novi dom na Krasici. Maštovito ju je uklopio sa starim ciglama i kamenjem koje je stoljećima stajalo na kiši kako bi dobio pravi ugođaj starine koja je oduvijek tu stajala i eto još jedne turističke priče.

Iza tog zida i volte nema ničega, pa se tako priča može raspresti unedogled. Tu, međutim, nije kraj tajnovitostima ovog vrta. Još su jedna vrata i zid napravljeni tako da iza njih nema ničeg, ali razbuktavaju maštu i postavljaju brojna pitanja. Boris i Astrid izgleda uživaju u tome, a bez sumnje i njihovi gosti. Kulise su ono što ovaj vrt čini toliko zanimljivim.

Ima tu, naravno, i suvremenih potrepština za razonodu kao što su trampolin, mini nogomet i razne druge igre, osim bazena koji treba svaki dan čistiti i kontrolirati vodu.

– Svaki dan imam barem dva sata rutinskog rada u vrtu, ne računajući košnju jednom tjedno i radove koje računam kao hobi, govori nam Boris. Sve što je u vrtu napravljeno, djelo je same obitelji. Antići su porijeklom s Krasice, Astrid baš iz ove kuće, pa su neke stvari dobili u nasljedstvo, kao žare stare 200 godina.

U takvim se žarama u kuhinjama prije držala voda, u kućama koje nisu imale šternu, saznajemo. Neke stvari su spasili s deponija, recimo stare cigle, koje su ovdje našle pravu primjenu u fantomskim zidovima. Veliku stijenu tešku 800 kg donijeli su uz pomoć dizalice iz svoje starine u Oštrim Zidima. Reciklaža je ovdje i inače dobrodošla. Bacamo pogled na stare bicikle i motor.

– I inače volim starine, a ovaj motor je prije rađen u malim serijama i vrlo je rijedak, pa sam ga tu stavio kao kakav muzejski primjerak, govori ovaj ugostitelj po zanimanju, dok Astrid, saznajemo, radi u Lučkoj kapetaniji pa otud sidro u mozaiku pred ulaznim vratima. Najinteresantniji dio domaćinovih brojnih hobija vidjeli smo tek na kraju, on izrađuje gipsane ploče s glagoljskim slovima, vjerne originalu. Njegove su ploče, istina, malo manje od originala, 140 X 70 cm, no ipak je jedini u Hrvatskoj koji izrađuje tako velike ploče i već ima niz narudžbi.

– Ništa što sam napravio u vrtu i oko njega nije najprije bilo na papiru, sve sam radio kako me inspiracija vodila i kako je pitao teren ili materijal, odaje nam zanimljivi vrtlar koji nam je jedva stigao pokazati i rascvjetali vrt, voćke, povrtnjak i mimozu, na koju je jako ponosan.