Svijeće, šalice, posude i vaze, sve su to tako mali, a zapravo tako veliki detalji koji čine razliku prilikom uređenja ili osvježavanja interijera. Baš takve detalje s kojima možemo osvježiti prostor i udahnuti mu novu dozu jedinstvene ljepote, pronašli smo u radovima brenda Koshmar design.

Iza brenda nekad se krije, a nekad veselo maše, Lana Ožbolt koja je nedavno svoj posao od 8 do 16 zamijenila onim od 0 do 24 i odlučila se okušati u kreativnim vodama.

“Šalu na stranu, kreativa me oduvijek privlačila pa sam kroz školovanje u ekonomiji uvijek tražila način da ostane barem taj kreativni i zaigrani dio mene pa sam izabrala marketing kao smjer.

Danas radim i marketing i vrtim na kolu grumene gline, radim evidencije za računovodstvo, planiram male, ali bitne investicije u svom obrtu i trudim se pratit trendove ali ujedno ostat svoja.

Tako već godinu i pol, koliko je i otvoren moj obrt za izradu keramičkih predmeta”, započinje svoju priču Lana.

Sloboda stvaranja

Njezin brend se pronašao u našoj rubrici “Štorija od mašte” jer su nas privukli jedinstveni i ručno rađeni predmeti za dom. Sačinjeni od gline i pretvoreni u keramičke rukotvorine, njezini radovi su nam uljepšali dan i već smo ih zamislili u različitim kutevima vlastitih domova.

Inspiraciju za ime brenda, Koshmar design, dobila je još prije nego se počela intenzivnije baviti keramikom.

“Oduvijek stvaram nešto, od nakita, okvira, raznih instalacija i slika do crteža pa sam uvijek mislila da bi bilo super imati mali dućan svojih kreacija, odnosno mjesto za moj ‘košmar’ u glavi.

Kada sam odlučila otvoriti obrt i baviti se keramikom, htjela sam si dozvoliti da ta moja sloboda stvaranja bude utkana i kroz staze keramike. Zato u Koshmar designu nikad ne znate s čime ću vas dodatno iznenaditi”, kaže Lana kroz smijeh.

Priča nam da je oduvijek sa divljenjem i čuđenjem gledala kako “ti neki ljudi” vrte na kolu glinu koja im se tako podatno kreće kroz prste i zapravo nikada nije mislila da će se u potpunosti baviti time.

“No, htjela sam se okušati u izradi glinenih predmeta te sam upisala jedan tečaj slobodnog tipa na kojem smo mogli od gline raditi što god nam padne na pamet.

Tu sam se zaljubila u mogućnosti koje nudi taj materijal: od šalica, vaza, podložaka, stalaka za nakit, velikih zdjela ili čak keramičkih glava odnosno vaza”, kaže Lana i dodaje da joj je interes sve više počeo rasti te da se dogodila prava ljubav.

Foto: Glefotka studio: Frano Ožbolt

Neplanirani pokret i sasvim novi oblik

Što se umjetničkog stila koji dominira njenim radovima tiče, kaže da joj laska biti nazvana umjetnicom ali i da je još rano za takvo što jer joj je potrebno još rada, pokušaja, kritika, padanja i rasta da izbrusi taj prepoznatljivi stil.

“Znam samo da se u procesu stvaranja volim pustit i eksperimentirat, a to je tako lako s glinom jer me brzo može odvesti negdje gdje nisam planirala otići. Jedan neplanirani pokret na kolu i već je tu novi oblik!

Trenutačno uživam u teksturama koje mogu napraviti u glini i dodavanju novih prirodnih materijala koji će se zajedno nadopuniti i učiniti jednu cjelinu.

S time u vidu, uskoro će ići i jedna meni jako posebna kolekcija koju dugo planiram baš zato što mi je posebna na mnogo načina. No, više o tome sredinom veljače“, zagonetno nam otkriva.

Najdraži dio procesa izrade rukotvorina od gline joj je otvaranje peći nakon glazurnog pečenja za što će reći da je vrhunac sreće ali i iznenađenja, jer tek tada sve što je gradila, planirala i smišljala, dolazi do svoje posljednje faze i poprima svoj finalni oblik.

“Nažalost, postoji i taj mali dio ponekih razočarenja jer, kod keramike je to normalno, nitko ne zna što se događa pod temperaturom od 1200 stupnjeva.

Osim tog momenta, volim kad je glina u leather hard fazi, odnosno kad vlaga iz nje izađe dovoljno da je podatna te se s njom može manipulirati, pa mogu od početnog oblika doći do sasvim nove strukture i ideje.

Tada moja mašta najviše caruje i samo gledam koje su još mogućnosti te što bi mogla dalje”, kaže.

Foto: Glefotka studio: Frano Ožbolt

Hipnotizirajući zen

Lanina priča s glinom započela je kao hobi prije otprilike sedam godina, ali imala je pauzu zbog porodiljnog. Kada je procijenila da se može vratiti glini i ponovno vježbati, vratila se i želja za radom na njezinoj tehnici na kolu.

“Zato sam odlučila ušteđeni novac investirati u malo kolo koje sam instalirala u stanu. Uz YouTube vodiče sam krenula raditi, vježbati, pokušavati iznova opet i opet…

Tako sam zapravo najviše mogla naučiti jer sam svaki dan mogla raditi i pratiti gdje su mi greške.

Naravno, učenje je cijelo vrijeme prisutno i nadam se da ću jednog dana imati priliku i sudjelovati na radionicama stručnjaka u području lončarstva da bi još bolje savladala svoje tehnike”, objašnjava naša sugovornica.

Priznaje i da najviše radi na kolu jer se tako najbrže vidi rezultat, ali i zato što tada uđe u poseban zen koji ju hipnotizira.

“Sve one misli koje su prisutne nekako nestanu ili se same poslože dok radim. Zato volim i rad s glinom i rad na kolu.

No, ponekad kada završim neki predmet na kolu poigram se s mogućnostima pa vidim mogu li dio izrezati i nadopuniti s još gline ili nadograditi još dio.

Tako da, moglo bi se reći da kombiniram razne tehnike ovisno o tome što u tom trenutku želim postići”, komentira.

Kada bira boje u dizajnu, vodi se za onime što i sama voli u dizajnu.

Nekad je to nešto neutralno u tonovima bež boje sa detaljima kao što je kolekcija “Tić” ili pak žive boje prirode, ljubičaste, plavkaste i bijele kao što je kolekcija “Magnolia TAČ”.

“Ponekad u rukama imam posebnu glinu koja ima svoj ton i detalje pa onda usklađujem to što imam s glazurama koje bi odgovarale i učinile taj predmet još ljepšim. Sve je to zapravo igra ako se prepustite”, dodaje uz osmijeh.

Foto: Glefotka studio: Frano Ožbolt

Cjelokupno lijepo iskustvo

Većina njezinih proizvoda rađena je s kameninom koja u glazurnom pečenju ide do 1200 stupnjeva, a glazure koje koristi uglavnom su klasične.

Osim u kolekciji “Magnolia” gdje koristi tri do četiri glazure koje se nanose svaka u svom sloju te određenim redom da bi se postigao željeni efekt stapanja i curenja.

Lana je u svom radu ekološki osviještena pa iako priznaje da joj studio nije u potpunosti ekološki orijentiran, trudi se primjenjivati sve korake koje može da bi smanjila otpad.

“Koristim papir za zamatanje i kartonske kutije, a često recikliram zaštitne kutije (iz obližnjeg dućana) kada šaljem pošiljke. Skupljam i koristim second-hand bubble wrap za zaštitu većih komada tako da ne potičem ponovnu kupovinu plastike već koristim ono što je odbačeno.

Volim kupovati cvijeće na tržnici te nakon što tjedan-dva krasi moj dom, osušim ga i narežem, a potom latice i lišće stavim u kutiju sa šalicom prilikom zamatanja.

Gledam da kupac ima jedno cjelokupno lijepo iskustvo prilikom otvaranja svoje kutije sa šalicom”, kaže Lana.

Foto: Glefotka studio: Frano Ožbolt

Vjetar u leđa

Kao najizazovnije dijelova posla izdvojit će to što svaki predmet od početka do kraja mora sama napraviti. Pritom mora i unaprijed računati koliko ranije mora krenuti da bi se sve stiglo polako osušiti, ispeći u biskvitnom pečenju, zatim glazirati te ponovno peći.

Ponekad joj je to zbog narudžbi i sajmova izazovno uskladiti, ali i tu je pronašla način za učenje pa se trudi planirati i napraviti zalihu dovoljno vremena unaprijed.

“Druga stvar koja je izazovna je ta što uz sami proces izrade (koji je najbolji dio ovog svega), moram razmišljati o marketinškim potezima koji su u skladu s trendovima, snimati, montirati videe, fotografirati za webshop te objavljivati.

Ponekad to ide glatko i jednostavno, no ponekad ipak dođe do zasićenja pa ide malo teže”, priznaje.

Kroz razgovor s Lanom doznajemo da joj je jedan od najdražih dijelova posla vidjeti reakcije ljudi na ono što radi.

“Kada imate ovako mali studio u kojem radite kao u svojoj pećini, daleko od svačijih očiju, onda kad jednom izađete na sajam pa ljudi gledaju vaše radove, prime ih u ruke, isprobaju nakit i oduševe se… e onda shvatite da je sav onaj trud bio vrijedan i da sve ima smisla.

Prvi put sam to doživjela na svom prvom pravom sajmu na Špancirfestu pretprošle godine. Ljudi su krajičkom oka vidjeli moj štand, a potom se vraćali da bi bolje pogledali te zatim i kupili.

Naravno, takve situacije kao i pohvale za rad od kupaca, ali i drugih rukotvoraca najviše mi daju vjetra u leđa za daljnji rad”, zaključuje Lana.