Jedan od najljepših vrtova koje smo posjetili nalazi se na Krku u Pinezićima, a takav je isključivo zahvaljujući marljivom radu i domišljatosti vlasnika, Slavka i Milene Afrić. Tradicija uređivanja ovog vrta duga je već 40 godina, a to se vidi na svakom koraku, jer je sve na svom mjestu i to najboljem za baš tu određenu vrstu biljke, a sve raste kao da za nametnike i bolesti nikada nije čulo, osim dvije nekad prekrasne ruže na samom ulazu, ali izvan vrta, i bit će da je upravo to ono što im smeta. Ono što se ne vidi, a da se naslutiti, jest da Slavko svaki dan ustaje malo poslije 5 sati i zalijeva vrt više od dva puna sata. On čak i spava na terasi, jer mu je tako ljepše, okruženom biljkama i pjevom ptica. Kći Željka i unuci Fran i Niko žive u Rijeci, gdje je ona preuzela njihov salon Hyundaija, dok roditelji uživaju u mirovini, okruženi nepreglednim zelenilom i rascvjetanim biljkama. Imaju oni i bazen, za svaki slučaj, ali ništa se ne može mjeriti s luksuzom čeprkanja po zemlji. A zemlja je za Slavka posebna priča.

– Za sve što ovdje raste zaslužna je dobra zemlja i dvije šterne iz kojih zalijevamo vrt. Sam radim humus tako što kompostiram sve što se da kompostirati, od kuhinjskog otpada i pokošene trave do usitnjenih grančica nakon orezivanja maslina, i još svemu dodam barem po jedan kubik stajskog gnojiva koje naručujem s Grobnika. Nakon godinu dana, to postaje prvoklasan humus. A povrće gnojim gnojivom od koprive, jest da ne miriše, ali je odlično, govori Slavko, priznajući da imaju puno posla i da su stalno u vrtu, ali dodaje i kako je sav taj trud uzalud ako vam to nije veselje.

Najdojmljivije biljke u vrtu su razne vrste citrusa. Neki su posađeni u vrtu i za njih je Slavko napravio okvir na koje se tijekom zime stavi pleksiglas ili se prekriju agrofolijom. Drugi su u povećim glinenim vazama koje treba svake jeseni unositi ili su na kotačićima, jer su postali preveliki za nošenje. Pa čak i tada, treba ih najprije obrati, jer znaju imati i više od 10 kilograma plodova, a oni posađeni u zemlju i po 40 kilograma.

Cijelom dužinom stražnje strane vrta raste lavanda, a iza nje se naziru tikvice, koje se na 2 četvorna metra uspješno bore za prostor. Tu su i paprike i salata, jako puno rajčica i sveg ostalog povrća, a zahvaljujući dobroj zemlji, sve je jedro i zdravo. Od Slavka smo čuli i nešto što nikada prije nismo, da suvišne zaperke koje pokida s rajčica samo ponovo stavi u zemlju i oni puste korijenje, pa eto još novih, kloniranih biljaka.

Posebna priča su cvjetnice, bijele i crvene sitnocvjetne begonije, dragoljub, pelargonije, turski karanfili, oleanderi, hortenzije, sukulenti…

– Ove godine sam kupio 350 komada cvijeća, ali ne dozvoljavam da mi kažu kako sam rasipan, jer opet manje potrošim nego netko drugi za cigarete. A barbarože, kako mi tu zovemo pelargonije, ne trebamo ni kupovati. Milena samo u jesen pobode grančice u tlo i sve ostanu do proljeća, zato ih i imamo ovoliko. Svugdje smo nešto naprčili, u šali dodaje Slavko.

I zaista, gotovo nema slobodnog prostora, čak i jagode osim na gredici rastu u posudama ovješenim o ogradu, ukrasne tikvice se spuštaju odnekud s kakvog povišenog položaja, ali zato uz ogradu rastu i bundeve koje znaju težiti i po 10 kg. Ispod raste i krumpir koji se sam posadio, jer Afrići nisu znali što će sa starim proklijalim pa su ga samo bacili u taj dio vrta i rodio je, kažu, »ko lud«. Sada će imati krumpira i za zimu. Sve zahvaljujući dobroj, kvalitetnoj zemlji, odnosno kompostu.

Grlo jedne šterne prekriveno je bršljanom, koji domaći nazivaju busol, a okolo raste šimšir, koji je u pravilnim redovima ivičnjak za gredice s cvijećem u sjeni i polusjeni. Ima tu i lijepo pošišanih lovora i zapravo sve što bi trebalo »frizuru« uredno je i ošišano, za što je odgovorna Milena. Osim kuhanja za obitelj i friziranja grmova, Milena svakodnevno pomaže u vrtu. I baš kada je vrt najljepši, oni će iznajmiti apartman i povući se. Ali, samo tijekom srpnja i kolovoza, kaže Slavko, jer i oni žele uživati u predivnoj prirodi i čaroliji koju su stvorili u svom vrtu. U ta dva mjeseca Slavko će svejedno svakodnevno obilaziti svoje biljke i paziti da dobivaju dovoljno vode, neke sistemom kap po kap, a druge vodom iz crijeva.

U ta dva mjeseca procvjetat će i oleanderi, pa će vrt zadobiti još ljepši ugođaj i čaroban miris, a jedan je oleander Slavku posebno dragocjen, tamnocrvenog cvijeta i velik kao kakvo drvo. To je drvo oleandera možda pomalo i na putu, ali kako je riječ o uspomeni na njegovu majku, ima poseban status. U neposrednoj blizini je drvo trešnje, naraslo iz koštice pa kasnije cijepljeno, no ove godine, kažu Afrići, nije rodilo zbog kasnih mrazeva.

U ovom vrtu zapravo nema čega nema, pa gdje god pogledate, pogled padne na još jednu do tada nezamijećenu biljku, na primjer na smilje, ali ono divlje, jer kako kažu, ljepše miriše, na razne vrste bosiljka, peršina, lavande i drugih začinskih i ljekovitih biljaka. Jedino još nismo vidjeli naznake da i gljive rastu u tom vrtu, no tko zna, možda dogodine, budući da je Slavko pored sveg ostalog još i pasionirani gljivar.