Ali što se događa kada je mozak izložen prekomjernoj količini šećera? U ovom slučaju, više definitivno nije bolje. U mozgu višak šećera narušava naše kognitivne vještine i našu samokontrolu. Šećer djeluje poput droge. Znanstvenici su predložili da slatka hrana zajedno sa slanom i masnom hranom može proizvesti učinke slične ovisnosti u ljudskom mozgu, uzrokujući gubitak samokontrole, prejedanje i naknadno debljanje, piše Very Well Mind.

U prošlosti, ljudima je ovaj poticaj pomogao da dođu do hrane bogate kalorijama, što je pomoglo preživljavanju kad je hrane bilo malo. Ali sada ovaj primitivni nagon pridonosi našim epidemijama pretilosti i dijabetesa. B

ihevioralne i neurobiokemijske karakteristike zlouporabe i prejedanja supstanci prilično su slične, a ideja o ovisnosti o hrani sve više dobiva na značaju među znanstvenicima.

Hrana koja uzrokuje povišenje glukoze u krvi proizvodi veću ovisnost u mozgu.

Istraživanje objavljeno u American Journal of Clinical Nutrition koristilo je glikemijski indeks (GI), mjeru kako se određena hrana pretvara u šećer u tijelu kako bi testirao ovaj postupak i otkrilo kako je jedenje obroka s visokim GI izazvalo veću aktivnost mozga u regijama uključenim u prehrambeno ponašanje, nagrada i žudnja.

FOTO/Unsplash

Ovisnost o šećeru

Dodatna ispitivanja moždane aktivnosti pružila su dokaze koji podupiru ideju da prejedanje mijenja sustav nagrađivanja našeg mozga koji zatim dodatno potiče prejedanje. Smatra se da je isti postupak u osnovi tolerancije povezane s ovisnošću.

Stvara li šećer ovisnost?

Vremenom su potrebne veće količine tvari da bi se postigla ista razina nagrade. Studije podrazumijevaju da prejedanje rezultira smanjenim odgovorom na nagrade i postupno pogoršavanjem ovisnosti o hrani s niskim hranjivim sastojcima bogatim šećerom, soli i masnoćama.

Studija objavljena u PLoS One otkrila je da slatka hrana može izazvati veću ovisnost od kokaina. Iako je istraživanje provedeno na životinjama, istražitelji su otkrili da intenzivna slatkoća može nadmašiti i kokain, čak i kod osoba osjetljivih na drogu i ovisnika.

Kako šećer utječe na pamćenje?

U cijelom tijelu višak šećera je štetan. Čak i jedan slučaj povišene glukoze u krvotoku može biti štetan za mozak, što rezultira usporenom kognitivnom funkcijom i deficitima u pamćenju i pažnji.

Neka istraživanja pokazuju da velika konzumacija šećera uzrokuje upalu u mozgu, što dovodi do poteškoća s pamćenjem. Studija iz 2016. godine objavljena u Behavioral Brain Research otkrila je da su upalni biljezi prisutni u hipokampusu štakora koji su konzumirali hranu s visokim udjelom šećera, ali ne i kod onih koji su se hranili standardnom prehranom.

Studija iz 2017. godine u časopisu Appetite otkrila je da se oštećenje memorije uzrokovano konzumacijom šećera može poništiti slijedeći dijetu s niskim udjelom šećera i niskim udjelom GI.

Uz to, istraživanje objavljeno u časopisu Nutrients 2015. pokazalo je da smanjenje potrošnje šećera i dodavanje omega-3 masnih kiselina i kurkumina poboljšava radnu memoriju.

FOTO/Unsplash

Šećer utječe na raspoloženje

Drugo istraživanje objavljeno u časopisu Diabetes Care pokazalo je da su ljudi s dijabetesom tipa 2 izvijestili o povećanom osjećaju tuge i tjeskobe tijekom akutne hiperglikemije (povišeni šećer u krvi).

Jedna od najvećih studija koja je povezala šećer s depresijom – analiza prehrambene potrošnje i raspoloženja 23.245 osoba uključenih u studiju Whitehall II – otkrila je da su veće stope konzumacije šećera povezane s većom učestalošću depresije.

Studija, objavljena 2017. u časopisu Scientific Reports, otkrila je da je za one s najvišom razinom konzumacije šećera 23 % veća vjerojatnost da im se dijagnosticira mentalni poremećaj od onih s najmanjim unosom šećera.

Unos šećera ometa mentalnu sposobnost

Povišena glukoza u krvi šteti krvnim žilama. Oštećenje krvnih žila glavni je uzrok vaskularnih komplikacija dijabetesa, što dovodi do drugih problema, poput oštećenja krvnih žila u mozgu i očima koje uzrokuju retinopatiju.

Studije dugotrajnih dijabetičara pokazuju progresivno oštećenje mozga što dovodi do nedostataka u učenju, pamćenju, motoričkoj brzini i drugim kognitivnim funkcijama. Čak i kod onih ljudi koji nemaju problema s dijabetesom, veća konzumacija šećera povezana je s nižim rezultatima na testovima kognitivne funkcije.

Smatra se da su ti učinci posljedica kombinacije hiperglikemije, hipertenzije, inzulinske rezistencije i povišenog kolesterola.

Dodatna istraživanja pokazuju da prehrana s visokim udjelom šećera smanjuje proizvodni moždani neurotrofni faktor, moždanu kemikaliju koja je bitna za pamćenje i učenje.