Proljeće, mnogima najljepše godišnje doba, dijelu populacije ponekad predstavlja pravu noćnu moru. Radi se o alergičarima, konkretno sezonskim alergičarima za koje vrijeme cvatnje i buđenja prirode, predstavlja doba curenja nosa, suzenja očiju i svrbeža, ukratko doba napada alergija.

– Sezonske alergije su alergijske reakcije koje se javljaju u određeno doba godine, a najčešće su uzrokovane alergenima poput peludi stabala, trava i korova. Sezonske se alergije najviše javljaju u obliku alergijskog rinitisa ili peludne groznice, a karakteriziraju ih simptomi poput curenja nosa, kihanja, svrbeža očiju i nosa te začepljenja nosa.

Ovi simptomi se javljaju kao odgovor na vanjske alergene koji su prisutni u zraku samo u određeno vrijeme tijekom godine, kaže dr. Magda Martedić Šimac iz Thalassotherapije Crikvenica, specijalne bolnice koja se, među ostalim, bavi i liječenjem pacijenata alergičara.

Dvije osnovne vrste

Kako objašnjava, alergije su preosjetljive reakcije tijela pokrenute specifičnim imunološkim sustavom na određene tvari koje nazivamo alergeni. Alergen može biti gotovo sve s čime organizam dolazi u doticaj i može izazvati alergijsku reakciju kod ljudi koji su preosjetljivi. Kod kontakta s alergenom, imunološki sustav prepoznaje alergen kao štetnu tvar, iako on to objektivno nije. Kao odgovor, imunološki sustav proizvodi antitijela kako bi se borio protiv alergena, što dovodi do alergijske reakcije.

– Simptomi alergijske reakcije mogu biti od blagih do teških i uključuju curenje nosa uz svrbež, uzastopno kihanje, suzenje očiju, kožne promjene, astmu ili čak anafilaksiju, životno ugrožavajuću alergijsku reakciju koja zahtijeva hitno liječenje. Alergije se razlikuju ovisno o alergenu i načinu kako osoba dolazi u kontakt s njim. Neki od uobičajenih alergena uključuju pelud, hranu, lijekove, ubode insekata, prašinu, plijesan i životinjsku perut. Liječenje alergija obično uključuje izbjegavanje poznatih alergena, korištenje lijekova za ublažavanje simptoma, kao što su antihistaminici, kortikosteroidi ili dekongestivi, i imunoterapiju za smanjenje osjetljivosti na alergene, tumači Martedić Šimac.

Za razliku od sezonskih, alergije koje nisu sezonske, odnosno alergije koje se mogu javiti tijekom cijele godine, nazivaju se perzistentne ili cjelogodišnje alergije. Uzrokovane su alergenima kao što su kućna prašina, plijesan i perut domaćih životinja. Simptomi cjelogodišnjih alergija slični su simptomima sezonskih alergija, ali se javljaju tijekom cijele godine bez obzira na sezonu.

– Glavna razlika između sezonskih i cjelogodišnjih alergija je u vremenu pojavljivanja simptoma i vrsti alergena koji ih izaziva. Sezonske alergije su vezane uz specifičnu sezonu i vanjske alergene poput peludi, dok cjelogodišnje alergije mogu biti uzrokovane stalno prisutnim alergenima u okolišu ili specifičnim namirnicama, dodaje Martedić Šimac.

Foto: iStock

Identifikacija alergena

Nažalost, terapija alergija uglavnom se temelji na ublažavanju simptoma te u nekim slučajevima, smanjenju osjetljivosti na alergene. Martedić Šimec kaže kako ipak postoje terapije koje znatno mogu poboljšati kvalitetu života alergičara.

– Iako trenutno ne postoji »lijek« koji bi u potpunosti uklonio alergije, postoje različite metode liječenja koje mogu značajno poboljšati kvalitetu života osoba s alergijama. Na prvom mjestu potrebno je identificirati alergen koji »škodi« i provoditi ekspozicijsku profilaksu, odnosno izbjegavati alergen koliko je to moguće.

To može značiti promjene u načinu života ili okolišu, kao što su redovito čišćenje kuće kako bi se smanjila izloženost prašini i grinjama, izbjegavanje određene hrane, ili boravak unutra tijekom visoke sezone peludi. Postoji mnogo vrsta lijekova za simptomatsko liječenje alergija, uključujući antihistaminike, dekongestive, kortikosteroide, u obliku nosnih sprejeva, inhalatora ili oralnih lijekova druge vrste. Ovi lijekovi inhibiraju kliničke simptome alergijske reakcije.

Nadalje, specifična imunoterapija alergenima je postupak koji može smanjiti osjetljivost na alergene. Tijekom imunoterapije, pacijentu se postupno daju sve veće doze alergena, s ciljem postupnog smanjenja reakcije imunološkog sustava na taj alergen. Preduvjet je točna identifikacija određenog alergena, a koristi se uglavnom u liječenju alergije na otrov opnokrilaca i kod alergijskog rinokonjunktivitisa. U krajnjem slučaju, najčešće kod težih oblika bolesti, kao što su teški oblici alergijske astme, moguće je koristiti biološku terapiju.

Ova vrsta liječenja uključuje lijekove koji ciljaju specifične dijelove imunološkog sustava koji su odgovorni za upalnu reakciju. Iako se alergije ne mogu u potpunosti izliječiti, ove metode liječenja mogu značajno smanjiti simptome bolesti i poboljšati kvalitetu života, tvrdi Martedić Šimac.

Mnogi stariji alergičari sjećaju se antialergijskih lijekova koji su prvenstveno sedirali, a manje uklanjali ili barem omogućavali normalan suživot sa simptomima sezonskih alergija. Martedić Šimac ističe kako su posljednjih desetljeća značajno evoluirale terapije za liječenje alergija, pružajući bolje opcije za upravljanje simptomima i smanjenje utjecaja alergija na svakodnevni život.

– Prati se napredak u razvoju antihistaminika. Ranije generacije antihistaminika često su uzrokovale pospanost i sedaciju kao nuspojave, što je moglo značajno utjecati na kvalitetu života osoba s alergijama. Novije generacije antihistaminika dizajnirane su da umanje te nuspojave, omogućavajući ljudima da ih uzimaju bez značajnog utjecaja na budnost i koncentraciju. Ovi lijekovi su sada prvi izbor za mnoge ljude s blagim do umjerenim alergijskim simptomima.

Također, javljaju se i nove vrste lijekova, uključujući antagoniste leukotriena, već spomenutu specifičnu imunoterapiju i monoklonska antitijela koji ciljaju specifične puteve upale u imunološkom sustavu. Ovo omogućava preciznije liječenje s manje nuspojava, posebno za ljude s težim alergijskim bolestima. U novije vrijeme došlo je do značajnog napretka u dijagnosticiranju kliničkih stanja, testiranju i identificiranju specifičnih alergena koji uzrokuju smetnje, omogućavajući personalizirane tretmane imunoterapije s ciljem dugoročnog smanjenja osjetljivosti na alergene.

Danas razlikujemo uloge okolišnih faktora, genetike i imunološkog sustava u alergijama te je napredak u istraživanju i razumijevanju alergija omogućio razvoj ciljanih terapija. Radi se na edukaciji o važnosti izbjegavanja alergena i upravljanja okolišem, što omogućuje mnogim ljudima bolju kontrolu nad svojim alergijama, kaže Martedić Šimac.

Terapijski napredak

Ovakav napredak u terapijskom smislu i boljem razumijevanju omogućuju današnjim pacijentima bolju kvalitetu života, s manje simptoma i nuspojava od liječenja. No, s obzirom na to da je prevalencija alergija u porastu i značajan su zdravstveni problem za mnoge i dalje su u tijeku istraživanja u smislu traženja boljih terapijskih rješenja.

– Alergijske se reakcije mogu mijenjati tijekom života ili dolazi do pojava alergija kod osoba koje prije nisu imale alergije. Atopija je osobna ili obiteljska sklonost stvaranju specifičnih protutijela na alergene iz okoliša i snažno je genetski uvjetovana.

No, klinička slika ne ovisi samo o genetici već je kombinacija složenih interakcija između genetike, okoliša i promjena u imunološkom sustavu. Promjena mjesta stanovanja, promjena načina života ili prehrane može utjecati na izloženost različitim alergenima. Na primjer, preseljenje u novu geografsku regiju može izložiti osobu alergenima na koje prije nije bila izložena, što može potaknuti razvoj alergija. Klimatske promjene mogu igrati ulogu u razvoju i težini alergijskih bolesti.

Povećanje temperature može produžiti sezonu peludi, povećavajući izloženost alergenima i rizik od alergijskih reakcija. Potvrđena epidemiološkim istraživanjima higijenska hipoteza sugerira da moderni čisti životni uvjeti mogu ograničiti izloženost imunološkog sustava raznim mikrobima, potencijalno utječući na njegov razvoj i sposobnost razlikovanja između štetnih i bezopasnih tvari i time povećati osjetljivost na alergije kasnije u životu, ističe Martedić Šimac.

Imunološki sustav može se mijenjati tijekom života. Djeca, na primjer, mogu prerasti neke alergije, poput alergija na hranu kako sazrijeva njihov imunološki sustav. S druge strane, odrasli mogu razviti nove alergije kao rezultat promjena u imunološkom sustavu ili nakon promjena u izloženosti alergenima. Zbog ovih složenih interakcija, teško je predvidjeti tko će razviti alergije, kada će se one pojaviti ili nestati.

Različite manifestacije

Martedić Šimac upozorava kako se alergije mogu klinički manifestirati različito u djece i odraslih.

– U djece se atopijske bolesti manifestiraju određenim vremenskim slijedom koji nazivamo atopijskim ili alergijskim maršom. U prvim godinama života prevladavaju alergije na nutritivne alergene i atopijski dermatitis, potom se javlja astma, a zatim alergijski rinokonjunktivitis.

Djeca često pokazuju simptome kao što su crijevni problemi, posebno s alergijama na hranu. Također mogu prerasti određene alergije, recimo alergije na mlijeko i jaja često se gube kako dijete raste. Kod djece, velika pažnja posvećuje se upravljanju okolišem i prehrambenim ograničenjima, osobito u školi i dječjem vrtiću. Odrasli mogu razviti ili zadržati alergije na hranu, ali također češće imaju sezonske alergije i alergije na lijekove.

Rijetko prerastaju alergije jednom kada ih razviju, iako se intenzitet kliničkih simptoma može mijenjati tijekom vremena. Odrasla populacija može imati više problema s kroničnim simptomima poput kontinuirane začepljenosti nosa ili kronične upale sinusa zbog dugotrajne izloženosti alergenima, ali mogu imati više kontrole nad svojim okolišem i izloženošću alergenima, napominje Martedić Šimac.

Prema njezinim riječima, roditelji bi trebali razmotriti posjet liječniku ako njihovo dijete pokazuje simptome koji bi mogli ukazivati na alergiju. Od respiratornih smetnji to su, ponavljajuće kihanje, često obilnije curenje iz nosa bez povišene temperature ili drugih znakova bolesti, stalno začepljen nos, dugotrajni kašalj ili epizode otežanog disanja. Također, crvene, suzne oči uz učestali svrbež, pogotovo kod izlaganja većoj količini peludi kod izlaska u prirodu ili česta pojava osipa ili ekcema na koži. Treba obratiti pozornost i kod pojave simptoma povezanih s probavnim sustavom nakon uzimanja određene hrane, kao što su mučnina, povraćanje, proljev ili bolovi u trbuhu.

– Ili, u krajnjem slučaju kod pojave ozbiljnijih simptoma, kao što su oticanje usta ili jezika, poteškoće s disanjem, teže probavne smetnje ili anafilaktička reakcija nakon izlaganja određenim alergenima. Dijagnoza alergija u djece uključuje povijest bolesti djeteta, detaljni fizikalni pregled, testove na alergije koji uključuju kožne testove i laboratorijsku obradu te potom praćenja simptoma pacijenta nakon izlaganja ili izbjegavanja određenog alergena, zaključuje Martedić Šimac.