Ove subote, 4. lipnja, u Art galeriji „Pet kula” u Motovunu održat će se svečano otvorenje izložbe fotografija autorice Rebeke Legović pod nazivom „Ima nade”.

U Motovunu će biti izloženi radovi koji obuhvaćaju period od 2016. do 2022. godine. Radi se o četrdesetak fotografija među kojima neke nisu nikada do sada bile predstavljene javnosti. Rebeka Legović trenutno se najviše posvećuje modnoj i konceptualnoj fotografiji, te arhitekturi. Nagrađena je na najutjecajnijim međunarodnim fotografskim natjecanjima, među kojima PX3 Prix de la Photographie (Pariz), Julia Margaret Cameron Award (Barcelona), Fine Art Photography Awards (London), Moscow International Photo Awards, Pollux Awards (Barcelona), Tokyo International Foto Awards, Rovinj Photodays, i mnogi drugi. Dvije godine za redom, 2019. i 2020., u New Yorku osvaja titulu »Advertising Photographer of the Year« na prestižnim IPA International Photography Awards-ima, koji slove kao Oscar u fotografskom svijetu. Rebekini radovi nalaze se u javnim i privatnim zbirkama i bili su izloženi diljem svijeta.

Hram boja

U fotografskom svijetu tehniku svatko od nas može usvojiti, ali tehničnost fotografije odavno više nije njena glavna osobina, već su to intelekt i imaginacija osobe koja stoji iza fotoaparata. Kako se tehnologija razvija velikom brzinom, a digitalna fotografija se realizira značajno lakše od analogne, može se dogoditi da zavedeni tom lakoćom pomislimo da smo fotografi. U fotografiji, kao i u svakoj drugoj kreativnoj branši, da biste bili dobri, morate imati strast, te posjedovati želju za učenjem i stvaranjem. U današnje vrijeme vrlo je bitno shvatiti razliku između onih koji kreiraju i onih što prave fotografiju. Stoga podjela fotografskih autora može biti na one koji uočavaju i samo »uzimaju« pojedine scene iz okruženja, i imamo autore koji temeljito istražuju okruženje, aranžiraju ga i režiraju po vlastitoj ideji pa tek onda tu novu prostornu i idejnu konstelaciju fotografiraju, tj. kreiraju fotografsku sliku. Ovim potonjim autorima pripada i Rebeka Legović. Njezine fotografije odražavaju upravo te osobine ali i svojevrsni nadrealizam kojime izražava vlastiti unutarnji svijet i vizije. U većini slučajeva urbana geometrija poprima novi izmijenjeni identitet. Sjedinjuje arhitekturu i ljudski lik, a često se pojavljuje nebo i oblaci kao simboli prolaznosti i efemernosti. Putem vlastitih fotografskih zapisa pokušava poništiti granice konceptualne, modne i arhitektonske fotografije.

Shadow Synesthesia

Minimalizam, boje i snažna kompozicija su temelji na kojima gradi svaki koncept. Neprestano je u potrazi za motivima i lokacijama koje možda u prolazu ne opažamo i ne doživljavamo, a mogu pružati jedinstven bijeg od vizualne rutine. Interakcijom svjetlosti, boja, ljudske figure i arhitektonskih struktura udaljava se od realističnog prikaza. Upotrebom boja ne ostvaruje samo ugodan oku estetski prikaz, već i za isticanje određenih linija i postizanje snažne kompozicije. Kada razmišlja o fotografiji onda uvijek uzima u obzir da prosječni promatrač ne vidi svaki element zasebno, već vidi cjelinu a ona ne sadrži samo elemente već i odnose među njima. Poimanje fotografije nije mehaničko bilježenje elemenata već shvaćanje značajnih strukturnih uzoraka, stoga primjerice, različite boje same po sebi stvaraju različite stupnjeve interesa. Raspodjela tih interesa je ono što kontrolira kako bi odredila dinamiku kompozicije. Isti element ili boja postavljen na drugom mjestu neće imati istu vizualnu težinu. Ništa nije prepušteno slučajnosti – svaki element, svaki detalj ima svoje mjesto taman tamo gdje treba i kako treba biti. Kompleksnost ovih odnosa je zapravo ono što se možda i sviđa ljudskom oku, jer jedna neuravnotežena kompozicija izgleda kao slučajna, prolazna i stoga bezvrijedna.

Izložba ostaje otvorena do kraja lipnja, a može se razgledati svakoga dana (pon-ned) u radno vrijeme galerije od 9 do 19 sati.

Sestre

Ni na nebu ni na zemlji