Tijekom Prvog svjetskog rata strašila su nestala s njemačkih polja. Nisu odlutala već je vladala ozbiljna nestašica odjeće. Britanska mornarica uvela je blokadu europskih luka kako bi izazvala nestašicu proizvoda i sirovina u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, a među tim sirovinama bio je pamuk. Stoga je odjeća na strašilima postala prevrijedna da bi bila prepuštena pticama, piše BBC.

Godine 1916. njemačka je tekstilna industrija stavljena pod državnu kontrolu, a privatna trgovina polovne odjeće bila je zabranjena. Tada su njemačke žene pozvane na jednostavno odijevanje u skladu sa ozbiljnošću vremena.

Vlast je ograničila nabavu na dva para čarapa po osobi svaka tri mjeseca, propisala maksimalnu duljinu haljine te prikupljala stare plahte, stolnjake i rupčiće radi reciklaže – skupljala je čak i laneno platno na kojem su bile štampane stare zemljopisne karte.

Bilo je jasno da je potrebna alternativa tekstilu zasnovanom na pamuku, ako ništa drugo radi opskrbe vojnih snaga u rovovima. Razni drugi materijali su istraženi, kao što je reciklirana vuna, nusprodukti prerade vune, lan pa čak i papir. No istraživač iz Beča Gottfried Richter predložio je nešto bolje.

Radio je na tome 15 godina i tvrdio da je našao rješenje za probleme s odjećom u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj. Bila je riječ o biljci vrlo vlaknaste strukture od koje se može izraditi konac, koji se može kvalitetom mjeriti s lanom i naširoko raste u šumama i na livadama središnje i istočne Europe.

Po Richterovom mišljenju, čudesna biljka je najobičnija – kopriva.

Slijedeći Richterov savjet, vlasti su uložile milijune njemačkih maraka u sadnju koprive duž Dunava, a počeo se proizvoditi konac od koprive. “Vlakno od koprive smatra se najboljom zamjenom za pamuk koju je Njemačka pronašla. Danas se naveliko proizvodi za vojne potrebe”, zaključili su tada autori izvješća američkog ministarstva za trgovinu.

Modna revija Gesine Jost / Screenshot

Kopriva koja zna dobrano opeći možda se ne čini idealnim materijalom za luksuznu odjeću, no srećom njene minijaturne bodljice neutraliziraju se preradom.

Naši su preci ujedno shvatili da se ona koristi  za izradu tekstila već stoljećima. U suvremenijoj povijesti, njemačka modna dizajnerica Gesine Jost  koristila koprivu za izradu majica, kaputa i suknji, a činjenica je da uzgoj te biljke zahtijeva manje pesticida i vode nego što je slučaj s pamukom.

Vlakna koprive su čak iskorištena za izradu bikinija kao eksperiment na području održivih materijala.

Kreatorica Gesine Jost / Screenshot

No odjeća nije jedini vid korištenja koprive: moguće ju je iskoristiti za tretiranje bolnih kostiju i buđenje energije. Svi oni koji su se borili s koprivom u vrtu, nemilosrdno je čupajući, teško će povjerovati da je vrlo korisna te da čak zaslužuje divljenje. Je li vrijeme da konačno prigrlimo najomraženiji korov koji peče?

Varijante biljke latinskog naziva Urtica mogu se naći širom svijeta te rastu u vlažnim, sjenovitim područjima, u šumama, u blizini rijeka ili pored cesta. Ne izazivaju peckanje baš sve vrste koprive, ali najraširenija Urtica dioca te patuljasta Urtica urens mogu izazvati bol ako rukom prođete po površini biljke.

Te koprive imaju sitne dlačice odnosno iglice koje ubrizgavaju određenu tvar u kožu. Ta tekućina sadrži mravlju kiselinu, histamin, acetilkolin i serotonin. Njen naziv na anglo-saksonskim jezicima potječe od riječi ‘igla’, a znanstveno ime Urtica – znači ‘peći’. Međutim, njene dlačice uništavaju se kuhanjem.

Korištena još u brončano doba

Poznajući korisnost koprive, ljudi su skupljali i uzgajali tu biljku stoljećima. Arheološka iskapanja u Velikoj Britaniji pokazuju da su još u brončano doba ljudi koristili koprivu u izradi mekanog i izdržljivog tekstila.

Konac i tkanina od koprive / Screenshot

Kroz stoljeća, kopriva je postala dio folklora i legendi. U priči “Divlji labudovi” Hansa Christiana Andersona, princeza mora – ne žaleći se na peckanje – oplesti 11 majica od koprive kako bi spasila svoje jedanaestero braće, koje je njihova zla maćeha pretvorila u labudove.

Pred otprilike 2.000 godina, stari Rimljani su jeli koprivu, koristili je kako bi smekšali meso, a navodno je travar iz elizabetanskog doba tvrdio da su rimski vojnici nosili sa sobom u Britaniju sjeme koprive te se trljali stabljikama i listovima te biljke kako bi potakli cirkulaciju i održavali toplinu tijekom hladnih britanskih zima.

Postoje i priče o američkim Indijancima koji su si navodno namjerno iritirali kožu koprivom tijekom rituala, kako bi ostali budni tijekom noćnih bdijenja te kako bi se borili protiv bolova u zglobovima.

Ima nešto u tome. Naime, 2000. godine to svojstvo koprive da umanji bol je testirano te je istraživanje pokazalo da su ljudi koji su patili od bolova uslijed artritisa u prstima nakon što su dotakli koprivu osjetili poboljšanje.

Ipak, ne bi bilo preporučljivo koristiti je kod kuće bez savjetovanja s liječnikom jer kod nekih ljudi može izazvati alergijske reakcije.

Juha od koprive i šparoga / Snimio SERGEJ DRECHSLER

Obična biljka s izuzetnim svojstvima

No to nisu sve kvalitete koprive. Godine 2018. znanstvenici Dorota Kregiel, Ewelina Pawlikowska i Hubert Antolakof Lodz sa Tehnološkog sveučilišta u Poljskoj popisali su niz korisnih svojstava koprive. Taj je korov obična biljka s izuzetnim svojstvima te je uvelike podcijenjen, zaključili su.

Kao prvo, trojac je zaključio da kopriva uvelike doprinosi okolišu u kojem raste. Popravlja tlo u kojem ima suviše gnojiva te smanjuje sadržaj teških metala u zemlji. Također potiče bioraznolikost jer podržava niz insekata, a može poslužiti za umanjenje nivoa ugljičnog dioksida u zraku ukoliko se komercijalno uzgaja.

Kopriva ima čudesna hranjiva svojstva: sadrži količinu željeza koja može parirati lišću špinata ili kelja. Ujedno je izvor cinka i magnezija te sadrži više proteina nego mnoge druge zelene biljke. Mnoge kuhinje su već prigrlile ovu biljku: kuhana kopriva s orasima je popularno jelo u Gruziji, dok Rumunji prave  juhu od mlade koprive, prema pisanju Kriegela i kolega, kako piše BBC.

U Velikoj Britaniji se listovi koprive koriste za umatanje sira iz Cornwala zvanog yarg, čime se mijenja kiselost njegove kore i utječe se na način njegova sazrijevanja. Moguće je napraviti i kruh s koprivom, bilo ubacivanjem listova u tijesto ili meljući listove da se dobije brašno. Kriegel i kolege naglašavaju da kopriva mora uvijek biti pravilno pripremljena kako bi se izbjegle alergijske reakcije.

Foto Pixabay

Osim toga, kopriva ima niz medicinskih primjena. Mnoga ljekovita svojstva nisu znanstveno dokazana, no bilo je studija sa zanimljivim rezultatima. Primjerice, dijetni suplement koji sadrži koprivu može pomoći u ublažavanju simptoma urinarnih infekcija i uvećane prostate. U međuvremenu su se pojavile tvrdnje da kopriva pomaže kod peludne groznice.

Zašto se stoga kopriva ne uzgaja i prodaje u većem obimu, ili zašto joj ne dopustimo da se širi vrtovima kao ljekovito bilje?

Zasad kopriva ostaje u divljini i rijetko se uzgaja u poljima. Jedan od razloga je što obrada nakon branja može biti skupa za poljoprivrednike: stabljike i lišće  moraju se osušiti da bi se preradili. Ipak, kada bi se potražnja za koprivom povećala – bilo kao za hranom, lijekom ili tekstilom – situacija bi se promijenila.

Nema razloga da ne počnemo uzgajati koprivu. Tko zna, za desetak godina ona može postati ukras našeg vrta ili čak dio naše garderobe.

Tkanina od koprive / Screenshot