Foto: iStock. @cardib
Modna priču i naslijeđe koje traje više od stoljeća, proteže se na više od 50 država kroz više od 400 trgovina i teži više milijardi dolara
povezane vijesti
Pariz, to vječno i monstruozno čudo… grad od tisuća novela – pisao je Honore de Balzac o gradu čije se srce tijekom vladavine kralja Louisa Phillippea nalazilo oko otoka Ile de la Cite na rijeci Seini. Pitoreskno, ali nadasve opasno i mračno područje oko samog središta, obilovalo je oronulim građevinama što pripadaju nekim davnim stoljećima i uskim, kamenitim ulicama.
Jednom od takvih ulica prošetao je 1837. šesnaestogodišnji šegrt ustrajan u naumu da od najboljih nauči sve što se može naučiti o izradi putnih kovčega. Na put iz rodnog Anchayja vrijedni je šegrt krenuo dvije godine ranije, radeći putem sve što je mogao ne bi li donekle sit došao u atelje Monsieura Marechala.
Šegrtu je ime bilo Louis Vuitton (rođen 1821. godine), a ono što je započeo putovanjem od 450 kilometara pretvorilo se u modnu priču i nasljeđe koje traje više od stoljeća, proteže se na preko pedeset država kroz više od četiristo trgovina i teži više milijardi dolara.
Louis Vuitton
Industrijalizacija
U vrijeme kada je mladi dizajner Vuitton započeo prve modne korake, jačala je i industrijalizacija, a javni i privatni prijevoz većinom se odvijao kočijama, vlakovima, te pješice. Nezahvalne i zavojite ceste u kombinaciji s malo prtljažnog prostora te olakim rukovanjem materijalnim stvarima, aristokraciji su predstavljale problem prilikom prijenosa njihovih potrepština.
Namjerno kažemo aristokraciji jer su upravo članovi visokoga društva putovali na dužim linijama do odredišta gdje bi ostajali i po nekoliko mjeseci zbog čega je bio potreban kvalitetan prijenos mnoštva ukrasa, torbica, lepeza, nakita i naravno, odjeće za svaku moguću prigodu.
U to su vrijeme tržištem vladali kovčezi rađeni od laganijih materijala zbog kojih se nisu mogli spremati jedan na drugoga. Zbog izrazito slabe podloge, kovčeg koji bi bio na vrhu, potpuno bi spljoštio sadržaj kovčega ispod i upravo je tu Vuitton došao na ideju koja će mu omogućiti da se lansira u samo modno nebo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nakon što je godinama radio kao šegrt, prvu je samostalnu trgovinu otvorio 1854. godine u Parizu. Bila je to godina transformacije za osnivača danas ogromne modne kuće jer je iste godine upoznao Clemence-Emilie Parriaux. Vuittonov praunuk, Henry-Louis, prisjetio se priča da je njegov pradjed tada »u treptaju oka zamijenio radne cipele i odoru za lijepu odjeću u kojoj će osvojiti Clemence«.
Transformacija je bila uspješna jer se par vjenčao već iste godine u proljeće. Nekoliko mjeseci kasnije, Vuitton je napustio radnju Monsieura Marechala i otvorio vlastitu u kojoj je izrađivao kutije i prtljagu. Na ulasku u njegovu trgovinu stajao je znak: »Sigurno pakiramo i najosjetljivije objekte. Specijalizirani za pakiranje mode.«
Godine 1859. Vuitton se preselio na sjeverozapad u mjesto Asnières-sur-Seine gdje je počeo izrađivati posebnu prtljagu. U vrijeme kada su se putnici obraćali obrtnicima u nadi da će ovi uspjeti zaštiti njihove stvari prilikom transporta, Vuitton je osmislio i razvio brendov originalni sivi kovčeg s ravnim plohama te se među pariškom elitom nametnuo kao najbolji proizvođač. Umjesto kožnih, izrađivao je kovčege od sivog platna (Trianon) koji su bili lakši, izdržljiviji, te otporniji na vodu i neugodne mirise.
Ključni razlog za prestiž među proizvođačima bio je taj što je Vuitton jedini izrađivao pravokutne kovčege zbog čega je riješeno pitanje malenih prostora za skladištenje – ovi su se kovčezi mogli lako pohraniti čak i jedan na drugoga.
Tako je Vuitton zaradio titulu oca moderne prtljage, a njegovi su kovčezi postali isplativa kupnja i statusni simbol koji su zavoljela slavna imena poput dizajnera Paula Poireta, poznate Picassove muze, fotografkinje i pjesnikinje Dore Maar, te slikara i pjesnika Francisa Picabie.
Kontroverze i kritikeLouis Vuitton je na meti kritika zbog svog udjela u onečišćavanju planeta jer, iako su najavili smanjenje emisija plinova koje proizvode, nisu napravili ništa konkretno pa tako nisu minimalizirali tekstilni otpad niti počeli koristiti većinske eco-friendly materijale. Na meti kritika su i zbog korištenja materijala kao što su krzno, vuna, koža, koža egzotičnih životinja te angora, a iako u generalnoj izjavi brenda stoji da je sve to minimalno, mnogi spominju da politika kompanije po ovom pitanju nije transparentna. Ono što također nije transparentno su i pitanja poput plaća radnika, radnih uvjeta, rodne jednakosti te iskorištavanja zaposlenika i zaposlenica. Nedavno su bili predmetom naslovnica i zbog lansiranja kefije po cijeni od sedamsto dolara u svojoj liniji što je u javnosti ocijenjeno kao kulturološki neprihvatljivo. Kefija je tradicionalno bliskoistočno pokrivalo za glavu izrađeno od četvrtastog šala i obično izrađeno od pamuka. Javnost je osudila LV zbog korištenja kulturalnog dobra u svrhu prodaje. Ranije su se našli na meti javnosti jer je njihova nova kolekcija inspirirana Michaelom Jacksonom stigla u vrijeme dokumentarca »Leaving Neverland« u kojem su dva muškarca preminulog glazbenika optuživala za spolno uznemiravanje u vrijeme dok su bili djeca. LV se zbog toga ispričao te oštro osudio bilo koji oblik zlostavljanja. |
LV kovčeg od sivog platna – Trianona
Torbica za Chanel
Contemporary Fashion njegove je kovčege opisao ovako: »Majstori poredaju kožu i platno, zabijajući sićušne čavle jednog po jednog i učvršćujući mesingane brave (…) osmišljene tako da putniku omoguće otvaranje čitave prtljage samo jednim ključem. Drveni okviri svakog kovčega izrađeni su od tridesetogodišnje topole koja se sušila najmanje četiri godine. Svaki prtljažnik ima serijski broj i njegova izrada može potrajati do šezdeset sati dok izrada kovčega može trajati čak petnaest sati.«
Godine 1872., Vuitton predstavlja novi dizajn kovčega od bež platna i crvenih crta te poznati Damier print (1888.). Negdje 1886. godine, Louisov sin Georges izumio je i patentirao nevjerojatan sustav zaključavanja kovčega koji se koristi i danas.
Jednostavni, ali luksuzni dizajn te nemogućnost pljačkanja sadržaja kovčega, svidio se pariškoj eliti i označio početak modernog brenda koji se prometnuo na razinu luksuznog.
Louis Vuitton preminuo je 1892. u dobi od sedamdeset godina, a njegov sin Georges postao je nova glava luksuzne kuće. Zbog očeve smrti, Georges je promijenio dizajn prtljage, a 1896. godine u čast svome ocu, osmislio je poznati LV logo praćen cvijećem, te motivom quatrefoila (četverolista koji simbolizira sreću).
Pod vodstvom Georgesa, monogram je postao prepoznatljiv u elitnom svijetu, a onda je zapeo za oko i jednoj od najvećih – Gabrielle Coco Chanel.
Godine 1925. za Chanel je dizajnirana posebna ručna torbica namijenjena osobnoj uporabi više nego putovanju, a tek je 1934. Chanel dopustila masovnu proizvodnju modela široj publici. Redizajnirana je da odgovara svakodnevnoj upotrebi, a potražnja je bila nevjerojatna. Zapravo, potražnja je nevjerojatna i dan danas jer se ove torbice još uvijek proizvode u različitim veličinama i od različitih materijala.
Luksuz koji se voli kopiratiKada torbica koju nose poznati i slavni kao sinonim prestiža stoji u prosjeku oko dvadeset tisuća kuna pa do »nebo je granica«, onda je jasno da će tržište preplaviti kopije. Vrlo je teško i doznati cijenu pojedinih originalnih modela torbica jer to nisu modni dodatci koji su dostupni u bilo kojoj trgovini. Naravno, čim je cijena dostupna na zahtjev, jasno je da se radi o vrtoglavim iznosima. Postoje web trgovine na kojima se mogu kupiti polovne LV torbice po cijeni od oko šesto eura, a postoje i nebrojene stranice gdje se prodaju baš lažnjaci i to u tolikoj mjeri da su snimljene čak i emisije o tome kako prepoznati lažnu LV torbicu. Bivša zaposlenica LV-a (Cindy) koja kaže da je radila u mnogim njihovim trgovinama na svom je YouTube kanalu objavila i video u kojem kaže da postoji čitavo tržište za lažne torbice, a svjedočila je i kupcima koji bi dolazili u trgovinu s lažnim torbicama pokušavajući napraviti zamjenu ili povrat te »popraviti« neki dio torbice. Izrazito je teško razlikovati lažnu od originalne torbice, pogotovo ako u svojoj blizini nemate jedan od originalnih primjeraka. S različitih internetskih izvora stiže nekoliko korisnih informacija te detalja na koje valja obratiti pozornost. Nažalost, kako se doznaje za lažne torbice i detalje koji ih razotkrivaju, tako i čitava proizvodnja lažnih torbica doznaje za informacije pa svaka kopija sve više i više nalikuje na original zbog čega se uvijek može dogoditi da je neupućenom oku praktički nemoguće razlikovati jednu od druge. Kod lažnih torbica najčešće je kriv monogram pa svaki red treba pogledati pažljivo. Detalji bi trebali ići u redoslijedu cvijet, krug, cvijet i LV logo, a zatim cvijet i već spomenuti quatrefoil. Redovi se zatim mijenjaju duž vanjskog dijela torbice na originalu, a svaki red (horizontalni, vertikalni i dijagonalni) trebao bi započeti i završiti s istim simbolom. Ako je riječ o originalnoj LV torbici, onda su rubovi izrađeni od posebne vrste kože koja starenjem postaje tamnije nijanse jer se ne tretira nikakvim posebnim sredstvima, za razliku od lažne kože koja će tijekom godina ostati jednaka kao i na dan kada ste je kupili. Originalne LV torbice krasi i posebno dizajnirani naziv brenda pa tako valja obratiti pažnju na to je li slovo »O« okruglo, a ne ovalno te je li slovo »L« postavljeno vrlo blizu slova »O« na način da mu je donja (horizontalna) crtica nešto kraća. Naziv modne kuće trebao bi biti napisan i velikim tiskanim slovima. Posljednji detalj na koji valja obratiti pažnju su šavovi koji na originalnoj torbici doslovce nemaju mane; ne postoji končić koji nije na svom mjestu. |
Lažnjaci na ulici Rima, Foto: Reuters
Profitabilna odluka
Na čelo modne kuće 1936. godine, nakon smrti svoga oca Georgesa, stiže Gaston-Loius Vuitton. Modnom kućom upravljao je pedeset godina tijekom kojih je LV počeo koristiti kožu prilikom izrade svojih proizvoda.
Preskočimo li malo do vremena u kojem vlada jet-set tijekom pedesetih i šezdesetih godina, kovčezi s potpisom vještog Louisa Vuittona bili su standard chic putovanja. Talijanska filmska i kazališna glumica te oskarovka Anna Magnani za jedno je od svojih putovanja 1960. naručila čitavu liniju njegove prtljage što je pridonijelo popularnosti te završilo na stranicama modne biblije, Voguea.
Nakon smrti Gastona-Louisa, menadžment 1970. godine preuzima njegov zet Henry Racamier. Prepoznaje potrebu da se brend proširi i otvara trgovine diljem svijeta. Događa se i veliko spajanje jer se LV kao najluksuznije modno ime i Moët&Chandon kao najluksuznije što svijet šampanjca i konjaka nudi, pretvaraju u koncern luksuznih proizvoda naziva LVMH (Luis Vuitton Moët Hennessy) 1987. godine.
Ovo je vjerojatno jedan od najjačih poteza kompanije tijekom njihove čitave povijesti, a čak i u prošloj, mnogima najtežoj pandemijskoj godini, tržišna vrijednost LVMH-a porasla je na 320 milijardi dolara.
U siječnju ove godine grupa je dovršila akviziciju američkog proizvođača nakita Tiffany&Co. za 15 milijardi dolara, a direktor koncerna Bernard Arnault postao je najbogatiji čovjek na svijetu s neto bogatstvom procijenjenim na 186,3 milijarde dolara.
Paviljon Louis Vuitton u srcu Moskve 2013., Foto: REUTERS
Obožavatelji Louis Vuitton torbica oduvijek su slavne osobeHolivudske i svjetske zvijezde veliki su obožavatelji Louis Vuitton torbica i vjerno prate ovu modnu kuću kroz povijest. Obožavale su ih Coco Chanel, Audrey Hepburn, Catherine Denevue, Lauren Bacall te princeza Diana. U novijoj povijesti, jedna od najvećih obožavateljica bila je Madonna koja je utjelovila i jedno od muza Marca Jacoba u vrijeme kada je bio u Louisu Vuittonu. Skupocjenu torbicu često možemo vidjeti i u rukama Kim Kardashian, Rihanne, Sarah Jessice Parker, Davida i Victorie Beckham te Cardi B. Jedna od najmlađih vlasnica ove torbice vjerojatno je kći Cardi B, dvogodišnja Kulture koja je prestižni modni dodatak dobila na poklon od reperice Meghan Thee Stallion. |
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
