Isplati li se kupiti par cipela za 50 eura koje ćemo nositi tek nekoliko puta ili potrošiti 250 eura za par koji ćemo nositi u mnogim prilikama? Takav način razmišljanja  na društvenim mrežama popraćen je porukom  #100wears (100 nošenja) i ima za cilj promijeniti način na koji kupujemo, distancirajući nas od hiperkonzumerizma i navodeći nas na pomnije promišljanje kupovine, pozivajući nas na oprezniju i sporiju kupnju. Sve to išlo bi u korist našim novčanicima i održivosti, piše La Repubblica. To je povezano s količinom otpada koji stvaramo kao i sa zagađenjem koje izaziva sama proizvodnja i s trošenjem prirodnih resursa.

Jednostavna računica

Treba uzeti u obzir ‘trošak po nošenju’, odnosno cijenu koju smo platili za neki odjevni predmet podijeljenu s brojem koji označava koliko puta smo ga nosili ili mislimo da ćemo ga nositi. Riječ je o jednostavnoj računici, čak i kada računamo otprilike, koja pokazuje koliko je važno dobro promisliti prije kupovine. Logika o ‘100 nošenja’ (#100wears) znači da ukoliko budemo koristili najmanje 100 puta odjevni predmet koji se pripremamo kupiti – tada trošimo razumno. Taj način razmišljanja je primjenjiv u kupovini odjeće, ali i u kupovini mnogih drugih proizvoda.

Brza moda

Tijekom 2020. godine u izvješću “Global Fashion: Green is the new black” istaknuto je koliko modna industrija troši energenata: da bi se proizvela jedna majica potrebno je utrošiti 2.700 litara vode, a za jedne hlače može trebati čak 7.000 litara vode. Modna industrija koristi 10 posto vode namijenjene industrijskoj proizvodnji, a stopa recikliranja odjeće je vrlo niska; prema tom izvješću ona je oko 1 posto. Takozvana ‘brza moda’, odnosno spuštanje proizvodnje odjeće na razumne cijene stvarajući kolekcije i trendove koji kratko traju (ponekad čak samo jedan tjedan) oslanja se na proces koji u velikoj mjeri zagađuje okoliš; potražnja za tkaninama  je navela zemlje u razvoju na povećanje proizvodnje pamuka, prijeteći lokalnim zalihama vode, a povećano je i korištenje boja, piše La Repubblica.

Zdrav stav prema kupovini ovisi prvenstveno o nama. Prije nego što posustanemo pred komercijalnim zovom trebali bismo se malo zaustaviti i razmisliti. Logika ‘cijene po nošenju’ pristiže nam upomoć uzimajući u obzir da često kupujemo proizvode koji nisu dovoljno kvalitetni da bi ‘opstali do 100. korištenja’. Vraćamo se staroj uzrečici prema kojoj ‘onaj tko više potroši, manje baci’; iako to znači da trebamo odgoditi našu kupovinu, jer nas taj pristup prisiljava da štedimo neko vrijeme kako bismo sakupili sumu potrebnu za kupnju.

Bez obzira na odgovornost pojedinaca, industrija općenito kreće putem održivosti, iako ne svaka na isti način i u istoj mjeri. Eksperimentira se s proizvodnjom novih tkanina kako bi se izbjeglo korištenje sintetičkih materijala. Pokazalo se da su prirodni materijali, koji su zasigurno skuplji od onih umjetnih, mnogo izdržljiviji i otporniji, a naše ih tijelo bolje tolerira, piše La Repubblica. U tom smislu kvalitetna odjeća je skuplja pa logika o ‘100 nošenja’ djeluje još smislenija.

Usprkos tome, korištenje sintetičkih vlakana raste, upravo u povijesnom trenutku kada  industrija općenito pokazuje sve veću težnju izvorima obnovljive energije i širi kulturu čiste energije kao doprinos konkurentnosti što predstavlja korak naprijed u očuvanju planeta. Industrija se bavi proizvodnjom onog što dobro prolazi na tržištu i ako usprkos većoj brizi za očuvanje okoliša postoje područja u kojima se napreduje nesigurnim korakom, potrošači si trebaju postaviti pitanja.