Godišnje se proizvede oko 80 milijardi odjevnih predmeta, a žene u prosjeku odjenu 20 do 30 posto odjeće koje imaju u ormaru. Čak 200.000 tona boje završi u otpadnim vodama na godišnjoj razini, a u rijeke oko Bangladeša ispuste se 22 tisuće litara toksičnog otpada.

Gledajući ukupnu statistiku trenutačno se proizvodi 400 posto više odjeće nego što se proizvodilo prije dvadeset godina pa ne čudi podatak da je tekstilna industrija bila zaslužna za 654 kilograma emisijskih plinova po osobi u 2017. godini prema istraživanju Europske agencije za okoliš.

DIZAJNERICA, ISTRAŽIVAČICA, AUTORICA

Sve ove tragične podatke, i još puno više, zna i Ivana Biočina, magistra inženjerka tekstilne tehnologije i inženjerstva (smjer dizajn i projektiranje), istraživačica i autorica nekoliko knjiga o modi i tekstilnoj industriji te osnivačica Instituta održive mode čiji je cilj proizvodnja, edukacija i širenje zamisli održive mode. Njezini su komadi bezvremenski, što je na neki način i cilj održive mode, tako da naša sugovornica nema sezonske kolekcije, već prakticira cirkularnost i zero waste filozofiju po pitanju tekstilnog otpada te se svakom serijom trudi biti što bolja.

Namjera Instituta je educiranje i širenje ideje održivosti kroz sve moguće medije i načine, edukacija potrošača, razgovor o održivosti i predavanja, a nadamo se i radionicama s popuštanjem mjera.

– Kada sam odlučila otvoriti Institut, zahvaljujući iskustvu koje sam stekla kroz petnaest godina rada znala sam da to ne može biti samo brend, već nešto puno šire, što će zaokružiti ideju koju želim obuhvatiti kroz transparentnost, iskrenost i edukaciju, započinje svoju priču naša sugovornica koja se vođena svojom misijom odlučila na veliku promjenu – preseljenje iz Zagreba u Koprivnicu gdje je Institut i otvoren.

LAN S POSEBNOM PRIČOM

Asfalt je zamijenila jednostavnijim životom i suživotom s prirodom gdje svaki dan gleda kako može unaprijediti vlastiti život da bude što održiviji. U njezinim modnim komadima prevladavaju prirodni materijali, a što se tiče same njihove nabave, kaže nam da je još uvijek u fazi iskušavanja jer je »za dizajn i proizvodnju najvažnije pronaći materijal koji odgovara«. S tom se mišlju okrenula lokalnim potrošačima te lokalnom tržištu, ali i proizvođačima.

Lan ima stoljetnu tradiciju na području Podravine i to je poseban materijal s posebnom pričom, a Ivana nam kaže da joj je vrlo važno ne nabavljati materijal izvan granica Europske unije. Reciklirani pamuk dobavlja iz Njemačke od proizvođača koji u svom vlasništvu ima svaki dio distributivnog lanca proizvodnje i time jamči da je materijal održiv.

– Znam otkuda dolazi sirovina, gdje je tkana i što se koristilo u proizvodnji pa, iako je dvostruko i trostruko skuplji, jamči mi da klijenticama mogu reći što su točno kupile. Uz svaki odjevni predmet dobijete priču uz koju znate točno svaki korak koji se odvijao; od sirovine do samog tkanja, objašnjava Ivana.

ORGANSKI PAMUK

Unutar materijala koristi i koprivu u kombinaciji s organskim pamukom ili konopljom. Ona se proizvodi većinom od materijala iz Finske i to je iznimno poseban materijal koji nazivaju materijalom ovog desetljeća.

– Mogu istaknuti poseban materijal – organski pamuk najviše kvalitete. Sirovina dolazi od zadruge biodinamičkih farmera iz Brazila koji djeluju kao samoodrživa zajednica koja je uspostavila biodinamički uzgoj pamuka. Ne prodaju ga, već ga mijenjaju za proso, sezam i kikiriki, ali prodaju nama sa zapada, a sirovina se zatim u Portugalu pretvara u materijal.

Reciklirani pamuk

Riječ je o sirovom nebojenom pamuku u originalnoj boji i ima nekoliko verzija pamuka od kojih su jednu koristili Inke i Maje. Taj pamuk nije onaj izbijeljeni na kakav smo navikli, već ima nijanse koje održavaju zemlju i mjesto gdje se uzgaja. Pri svakom pranju boja pamuka postaje sve intenzivnija i ljepša, što je proces koji se nastavlja kroz cijeli život, objašnjava Ivana.

Takav se pamuk pere na 30 stupnjeva jer tada dolazi do manjeg raspadanja tekstila, zbog čega manje čestica ulazi u vodu, ali može se oprati i na višim temperaturama. Neusporediv je s današnjim organskim pamukom jer je 80 posto pamuka uzgojeno genetskom modifikacijom. Kvalitetan organski pamuk preporučuje se za ljude koji pate od alergija, dermatitisa, problema svakodnevnog života u kojem smo okruženi kemikalijama te za djecu i bebe, ali i svakog tko se vodi misijom održivosti.

PROIZVODNJA BEZ KONTROLE

Naša sugovornica kaže i da je problem fast fashiona (brze mode) što ne prolazi testiranja jer je sve otvoreno za uvoz odjeće koja se proizvodi na globalnom jugu: bez striktne kontrole kakva postoji u Europi. Upravo je zato proizvodnja i smještena u tom djelu svijetu. Upitali smo Ivanu smatra li se manje konkurentnom na tržištu zbog svoje odluke da ne ide na masovnu i sezonsku proizvodnju u odnosu na brendove koji svako toliko predstavljaju nove kolekcije.

Pogled u radionu

– To je sve stvar odluke jer brza moda ne može biti održiva pa čim se odlučite baviti održivošću, vaša razmišljanja postaju drukčija od konvencionalne i komercijalne proizvodnje. Jedna od takvih odluka je bila i usmjerenost na lokalno tržište gdje postižete nižu cijenu od one koju biste postigli usmjeravanjem na europsko tržište, ali to je sve stvar odluke gdje sam prednost dala edukaciji potrošačica. Danas s održivom proizvodnjom, bilo kakvom, možete lijepo živjeti, napredovati i razvijati se, odgovara.

NUŽNOST PROMJENE

Kaže i da ljudi žude za time te da je iz prve ruke ostala pozitivno šokirana interesom. Shvatila je da ne postoje granice, osim one da sve mora biti održivo te da unutar toga postoji velika količina kreativnosti da bi proizvod bio što održiviji.

– Mali sam proizvođač i sama radim, uživam u svojoj radionici i imam dovoljno vremena za edukacije i pisanje. Nije mi cilj zaraditi više novaca, a to se tiče mene i mog iskustva te moje filozofije i pogleda na život, kaže.

Objašnjava da je održivost sada u globalnom okviru te da se za ovu godinu govori da je svojevrsni »most« između starog i novog načina proizvodnje te modne industrije. Što ove godine oblikujemo i koje odluke donesemo, takva će nam biti budućnost. Ivana smatra da su u procesu promjene važni manji i srednji proizvođači.

– Zara je nastala na način da je osnovan Inditex koji je okupio upravo male i srednje proizvođače u Španjolskoj i tako postao gigant. Tako bi se trebala mijenjati i industrija po pitanju održivosti, kaže.

Pandemija COVID-19 promijenila nas je i oblikovala. Pitali smo Ivanu koliki je utjecaj imala u svijetu modne i tekstilne industrije.

– To je nešto što se već dugo oblikovalo i nije nastalo odjednom, pogotovo u tekstilnoj industriji. To su promjene koje su započele industrijalizacijom, sedamdesetih godina, početkom ovog stoljeća, pogotovo 2013. godine, kada se urušila tvornica u Bangladešu, 2016. kada su stigle promjene uočene kod europskih potrošača, 2018. kada su nove generacije krenule s prosvjedima za klimu, 2019. kada je »održiva moda« bila najtraženiji pojam na Googleu povezan s modom.

Sve se polako oblikovalo, a pandemija je vjerojatno to sve ubrzala. Prije godinu dana sam držala predavanje o održivoj modi i pitanje je bilo rubno, alternativno i ekološko. Ove je godine to postalo mainstream, zaključuje.

Naša sugovornica je preselila iz Zagreba u Koprivnicu gdje uživa u prirodi

Kaže i da je u pandemiji porasla prodaja kod fast fashion brendova za 95 posto, zbog čega su se ubrzale i promjene po pitanju digitalizacije koje su se trebale dogoditi u sljedećih pet i deset godina jer se hitno morao mijenjati sustav i koncept. Ono najvažnije, promijenili su se ljudi koji su se pronašli suočeni sa stanjem u svijetu te koji više nisu mogli zanijekati što smo napravili od našega planeta.

Pojavile su se i nove generacije zbog kojih se modna industrija mijenja jer trendovi se prilagođavaju upravo njima, a samim time stižu i promjene.

– Najvažnije su mlađe generacije koje vrše pritisak na industriju i zbog kojih se ona mijenja. Kod održivosti je situacija uzavrela i upravo zato znam da je moja zadaća educirati ljude i pričati o tome na sve moguće načine, kaže Ivana.

Scrunchies od podravskoga lana

BRZA MODA NIJE ODRŽIVA

Moda ima najmanje inovacija jer se napredak unutar industrije promatra kao konkurencija, ali i da se to pomalo mijenja.

– Dogodit će se nešto što sada ne možemo zamisliti, već se tome nadamo. U modi će doći do toga, a brza moda će se pokušati održati svim silama. Oni su u velikim predviđanjima da će do xy godine napraviti »to i to«, izbaciti »to i to«, ali to je greenwashing i ekomanipulacija jer mi koji smo dio industrije znamo da su obećanja koja daju danas trebali ostvariti prvo do 2018. pa do 2020. godine, a još ništa nisu napravili.

Takva obećanja moram držati odgovornima i raditi pritisak te ne dopuštati da sve ostane na marketinškoj kategoriji, osvrće se Ivana na sve veći trend.

Mnogi fast fashion brendovi sve više obećaju da će se okrenuti održivosti, a na kraju sve ostane upravo na obećanjima.

– Brza moda ne može biti održiva i to je najjasnija činjenica. Promjene koje su nužne u modi i cijelom svijetu ne mogu doći od velikih proizvođača jer su oni preveliki i previše tromi. Promjene kao i uvijek dolaze odozdo, od manjih i srednjih proizvođača, objašnjava Ivana.

Organski pamuk

MODA JE SLOŽENA

Održiva moda možda bi se najlakše mogla predstaviti kroz važnost predmeta. Kako Ivana kaže, na prvi pogled možemo vidjeti i proučiti ljude koji se pokušavaju izgraditi kroz predmete i napraviti iluziju sebe, pogotovo danas kada smo zarobljeni u svijetu slika. No, te bismo predmete trebali promatrati iz iskonske prizme.

– Svaki predmet može imati posebno značenje, poput nakita koji nam je ostavila mama ili baka te tako biti čaroban. Važno je ponovno poimanje predmeta i u modi jer danas tražimo brze i jeftine predmete, a trebali bismo se vratiti na razmišljanje da predmeti imaju funkcionalnu i estetsku vrijednost, da mogu imati magičnu sposobnost i razna svojstva. Ti predmeti prolaze kroz složeni lanac proizvodnje, da bismo ga proizveli, trebamo znanja i umijeća i tu stoji neka osoba, najčešće žena, koja ih proizvodi i ponekad cijeli život uči kako ih proizvesti te znanje kasnije prenosi.

Bluza od organskog pamuka

Moda je složena, ponekad se smatra beznačajnim i plitkim načinom razmišljanja i bivanja, ali moda je sve samo ne to. Može biti puno više, može biti dio života i služiti za naše oslobođenje i osnaženje te način izražavanja. Važno je shvatiti gdje se nalazimo unutar promatranja tog fenomena i predmeta te kakav je naš odnos s tim predmetom, samim sobom i svijetom općenito.

Meni je moda bila i polazište kroz koje sam tijekom istraživanja tekstilne industrije naučila sve o životu, svijetu, odnosu, sindikatima, radnicima i razvoju. To je mjesto gdje možete mnogo toga naučiti te spoznati i oblikovati sebe, ističe Ivana.

Na tragu toga da iza svega u ovom slučaju najčešće stoji žena, osvrnuli smo se na Ivaninu konstataciju da je »budućnost imenica ženskog roda« što je ujedno i naziv jednog poglavlja iz njezine knjige »Tiranija mode«. Obrazložila nam je tvrdnju rekavši da edukacijom i osnaživanjem žene možemo promijeniti svoju obitelj i zajednicu.

Majice od koprive

– Nije cilj samo nekoga nešto naučiti, već ženi dati alat tako da ona sama može prepoznati greenwashing, otkriti što stoji iza neistinitih izjava te se kroz edukaciju uzdignuti na višu razinu i pripremati teren za nove generacije jer ne možemo sve prepustiti njima. Tekstilna industrija je većinom ženska jer 85 posto radnika čine žene i to najslabije plaćene radnice na svijetu. Kada kupujete fast fashion odjevni predmet, oko 12 posto ide na marketing i reklamu, a 1,8 posto na plaću radnica, otkriva Ivana.

IMA NADE ZA HRVATSKU INDUSTRIJU

Autorica triju knjiga za potrebe pisanja i svoga djelovanja općenito, duboko je uronila u izranjavanu hrvatsku tekstilnu industriju i istražila ju je po svim stavkama. Optimistično nam kaže da još uvijek ima nade za hrvatsku industriju koja ne smije biti izdvojena jedinka, već je treba gledati kao dio europske tekstilne industrije.

– Najveća istina koju sam otkrila kroz istraživanje i ujedno životna istina za koju mislim da je zna svatko tko je dovoljno poživio, jest da sve ovisi o tome tko vodi tvornicu, pogon i proizvodnju. Kako će izgledati proizvod, kolike će biti plaće, kakav će biti način proizvodnje i možda cijela industrija na neki način ovise o pojedincu i njegovim odlukama.

Onaj tko želi poslovati na višoj razini, mora djelovati na europskom tržištu jer je hrvatsko tržište maleno i specifično. Ne kažem da se ne može jer se sve može i nada uvijek postoji, kaže Ivana.

Lan u društvu tulipana

Kao najveći problem hrvatske tekstilne industrije izdvaja činjenicu da smo u potpunosti ostali bez izvora sirovina te da se danas ovisi o njihovom uvozu. Najveći proizvođači zakupljuju sirovine i na četrdeset godina, što za one male može značiti kraj poslovanja jer nemaju pristup proizvodnji.

Primjerice, ako je smanjena proizvodnja pamuka, onda se za četiri puta povećava njegova cijena.

– Voljela bih da se postave proizvođači sirovina u Hrvatskoj. Mi smo tridesetih godina bili drugi najveći proizvođač konoplje na svijetu i imali smo proizvodnju lana. Danas se Poljska prometnula u jednog od najvećih proizvođača lana u Europi jer je na vrijeme prepoznala trend održive mode, kaže.

Uz naglašavanje da je za uspjeh u tekstilnoj industriji potrebno pratiti što se događa i koji su trendovi jer je riječ o industriji brzog ritma, Ivana ponavlja da ne gubi nadu u domaću industriju te da treba donositi odvažne odluke.

– Svatko tko ima volju da uskoči i oblikuje novu industriju za kojom svi žudimo, ima mjesta jer najvažniji su ljudi koji žude za promjenom. Danas su svi poticaji i fondovi usmjereni na održivo poslovanje i okrenuti zelenim poslovima i imate toliko mjesta za napredak, dodaje.

Organski crop top

IZBACIVANJE POLIESTERA

Razgovor s inspirativnom poduzetnicom koja ima jasnu viziju svoga postojanja za koju nam je često ponovila da je »viša sila«, završili smo pitanjem – kako ona provodi održivost u drugim aspektima života te ima li savjet za one koji tek kreću tim smjerom.

– Održivost primjenjujem svugdje jer to nije samo jedna kategorija. Održivost je srž vašeg života, dio vas i vašeg poimanja svijeta, što je slučaj kod mene. Najveća odluka je bila preseljenje iz Zagreba u Koprivnicu, u jednostavniji život i suživot s prirodom, a svaki dan gledam kako mogu unaprijediti život da bude održiviji. Sada radim i svoje sredstvo za čišćenje od octa i limuna, izbacujem plastiku, blazinice, uloške… Uvijek govorim da svatko krene od onoga gdje se nalazi i radi kako može, ne može svatko okrenuti život za 180 stupnjeva, ali svatko može napraviti nešto, savjetuje.

Ivana u svom studiju

Posebno je naglasila važnost izbacivanja poliestera koji čini 65 posto odjeće, a jedan je od najvećih problema. Kao petrokemijski proizvod dobiven od nafte, nije biorazgradiv i otpušta mikroplastiku u vodu. Ta voda kasnije odlazi u prirodu i u naš organizam.

– Neprestano ističem da je održivost put, nije to samo izjava »e ja sam sad održiva«, to je put na koji zakoračite iz stanja u kojem se nalazite i činite korak po korak, bit će ponekad i korak unazad, ali morate biti nježni prema sebi jer kada jednom krenete, uvijek vidite da možete biti održiviji. Održivost i ovo čime se bavim donosi mi zadovoljstvo, uzbuđenje, daje mi smisao i nije mi problem biti u tome jer to je viša sila i ideal kada znaš da ne činiš to samo za sebe, već za sve generacije koje dolaze, zaključuje Ivana, a mi se ne možemo složiti više.

Autori fotografija: Tomislav Sokač i Ivana Biočina