Kada govorimo o espadrilama, govorimo o pravom epitomu za ljetnu obuću. Prepoznatljive po pletenom potplatu i gornjištu od platna, espadrile se već dugi niz godina s dolaskom toplijih dana tradicionalno vade iz ormara te iz sezone u sezonu postaju sveprisutan modni komad.

Osim što su lagane i prozračne – obuća kao stvorena za ljeto, zahvaljujući svojoj svestranosti nose se u različitim prigodama. No, činjenica je da espadrile kriju puno dužu povijest od puke skromne cipele…

Espadrile su ime dobile po travi naziva esparto, biljke čije se stanište prostire prostorima sjeverne Afrike, južne Španjolske te Sicilije i Sardinije.

Esparto trava ujedno nosi i kolokvijalni naziv lažna konjska griva te se već stoljećima, zahvaljujući svojoj izdržljivosti, koristi za izradu užadi, sandala, košara, strunjača – ali i prepoznatljivog potplata espadrila.

U današnje vrijeme izrada potplata ne ovisi isključivo o esparto travi, te se on izrađuje i od brojnih drugih vrsta materijala, poput jute ili konoplje. Također, u modernoj se proizvodnji potplat često pojačava gumenim slojem kako bi espadrile bile dugotrajnije, što se nekoć radilo katranom.

Gornji dio espadrile izrađuje se od dva dijela platna koji se šivaju zasebno, dok poneki modeli imaju dodatak platna na predjelu oko prstiju.

John Wayne, Grace Kelly i Humphrey Bogart chillaju u espadrilama

Simbol građanskog rata

Pogled u povijest espadrila otkriva kako su one nekoć bile veoma svestran komad obuće koja nije bila isključivo rezervirana za žene, niti samo kao obuća za slobodno vrijeme…

Povijest espadrila započinje u Španjolskoj, u regijama Katalonije i Baskije, te u francuskoj povijesnoj pokrajini Okcitaniji, smještenoj na granici dviju zemalja.

Brojni izvori espadrile datiraju u 13. stoljeće, a prema povijesnim zapisima u samim njihovim počecima bile su obuća primarno rezervirana za farmere i farmerice u planinama Pirineja.

Uz njih, nosili su ih svećenici, rudari, ali i svi oni kojima je trebala jeftina, praktična i funkcionalna obuća. S vremenom su se espadrile, ili po katalonski espardenya, počele povezivati i s katalonskim nacionalnim plesom Sardana, gdje su ih nosili plesači, no s dodatkom vrpca koje su se vezale oko gležnjeva kako bi čvrsto stajale tijekom plesanja.

Espadrile su tako stoljećima bile ekskluzivno španjolska priča, te su korijenski bile povezane s narodnim kulturama Katalonije i baskijske regije na sjeveru zemlje, no u 19. stoljeću polako su počele biti prepoznate i izvan granica Španjolske, i to zbog dva razloga.

Prvi čimbenik bio je pojava nacionalističkog duha, posebice na sjeveru zemlje, gdje su se etničke skupine poput Baskijaca i Katalonaca počele sve žešće i radikalnije boriti za neovisnost.

Pripadnici ovih skupina su u borbama najčešće nosili upravo espadrile iz jednostavnog razloga što su bile jeftinije od kožnih čizama, lake za napraviti i još lakše za zamijeniti, a uz to pokazale su se kao idealna obuća za vruću klimu.

Koliko god nevjerojatno zvučalo da su espadrile nekoć bile upravo vojna obuća, povijest piše kako su postale simbolom Španjolskog građanskog rata koje su pobunjenici nosili marširajući protiv vojske generala Franca.

Noseći espadrile kako bi iskazali potporu svojoj regiji, tada vrlo vjerojatno nisu niti znali da će jednog dana upravo one postati jedan od ljetnih klasika u svijetu mode.

Drugi razlog njihove popularnosti leži u činjenici da je to bilo doba sve većeg porasta međunarodne trgovine, koja je posljedično vodila u razvitak industrije espadrila u Francuskoj.

Grad Mauléon tu je odigrao posebnu ulogu, jer nakon što su se počele ondje prodavati u pozamašnim količinama, i ostatak Europe počeo je slijediti taj trend.

Štoviše, potražnja je bila tolika da su žene iz obližnje pokrajine Aragonije dolazile raditi u tvornice kako bi se proizvela dovoljna količina za tržište gladno već tada popularne obuće.

Mnogi su Europljani prepoznali prednosti čvrste i funkcionalne, a opet lagane obuće, te se trend iz Francuske veoma brzo proširio kontinentom, ali i Južnom Amerikom, koja je postala glavna izvozna točka obuće kao stvorene za vruću klimu koja je bila pun pogodak za plasiranje espadrila te su i ondje postale iznimno popularne.

Koliko god nevjerojatno zvučalo da su espadrile nekoć bile upravo vojna obuća, povijest piše da su postale simbolom Španjolskog građanskog rata

Dizajnerski zamah

Stvarnu slavu espadrile su dosegnule 1940-ih, zahvaljujući filmskim divama poput Rite Hayworth, jedne od najpoznatijih glumica te ere koja je nosila bijele espadrile u filmu »Dama iz Šangaja« iz 1947. godine, kao i zlatna zvijezda klasičnog Hollywooda Lauren Bacall, također bijele u filmu »Key Largo« iz 1948. Utjecaj filma na popularnu kulturu učinio je svoje, te su nakon toga mnogi poželjeli imati svoj par espadrila.

Tada su, može se reći, espadrile postale dijelom suvremene mode, čiji se trend nastavio tijekom 1950-ih i 60-ih. Međutim, kako to i ide s trendovima, nakon nekog vremena dobre stare espadrile počele su gubiti svoj momentum te su na neko vrijeme pale u zaborav, sve dok ih ‘pod svoje’ nije uzeo Yves Saint Laurent i odlučio ih osvježiti.

Prepoznavši priliku za reinvenciju klasične ljetne obuće, upoznavši španjolskog proizvođača espadrila Castañer, 1970. u svijet mode uveo je espadrile na punu platformu (engleski: wedge) koje su postale instant -hit. Rezultat je ušao u modnu povijest, a YSL-ova je vizija aktualna i dan-danas.

Popularnost espadrila nastavila se i u 80-ima, koje je tada popularizirao Don Johnson u seriji »Miami Vice«. Generalno govoreći, kroz 20. stoljeće espadrile su popularizirale mnoge kulturne ličnosti, uključujući Picassa, Salvadora Dalíja, a kasnije i Johna F. Kennedyja.

Prepoznavši priliku za reinvenciju klasične ljetne obuće i upoznavši španjolskog proizvođača espadrila Castañer, 1970., Yves Saint Laurent u svijet mode uveo je espadrile na punu platformu

Ultimativna ljetna cipela

Espadrile su od svog nastanka definitivno izdržale test vremena te su i dalje ostale popularan odabir obuće za toplija vremena, sa zapravo minimalno promjena u odnosu na izvornik. Dakako, danas na tržištu mogu se pronaći različiti modeli, no premisa cipele nije se značajno promijenila.

Pleteni potplat ostao je glavna karakteristika espadrile, dok je gornjište postalo platno za poigravanje sa stilovima, bojama, materijalima…

Ravne ili na petu, sandale ili gležnjače, sa ili bez vezanja, u svim bojama – danas na policama u trgovinama, ali i onim virtualnima, mogu se pronaći najrazličitiji modeli prigodni za svačiji ukus.

Također, to je veoma spolno neobilježena obuća koju nose kako muškarci, tako i žene, te se isto tako mogu pronaći modeli od cjenovno veoma pristupačnih pa do onih rezerviranih za duboke džepove.

Danas ih pronalazimo u mnoštvu boja i dizajna

Stogodišnja tradicija izrade

Brend Castañer, s kojim je surađivao Yves Saint Laurent, a čiji je plod suradnje bila espadrila na punu platformu, postoji još od 1927., te je jedan od najpoznatijih brendova popularnih ljetnih cipela na svijetu. U svojim radionicama i dalje kreiraju espadrile koje nose i velike svjetske zvijezde poput Anne Hathaway, Grace Kelly, Paris Hilton, Catherine Zeta Jones, Kate Middleton te mnogih drugih.

Ondje se još uvijek njeguje autentična manufaktura čiji proces slijede već više od 90 godina. Espadrile izrađuju od visokokvalitetne jute, koja se potom plete posebnim strojem čiji se jedini primjerak na svijetu nalazi upravo u Castañer ateljeu.

Potplat se dodatno pojačava gumom kako bi espadrile bile što dugotrajnije, nakon čega slijedi proces vulkanizacije. Finalni korak je šivanje gornjišta koje se ondje na mnogim modelima i dan -danas šije ručno.