Riječka modna dizajnerica Andrea Anić Dokmanović, prepoznatljiva po strukiranim mantilima i karo uzorku, otvorila je novu stranicu i izradila novu kolekciju koju je nazvala (LJ)eko, a osobitost joj je što je izrađena od prirodnog materijala, pamuka, koji dizajnerica sama boji. Novi način modnog promišljanja dijelom je posljedica njenog preseljenja na selo, u Gorski kotar, ali zapravo sve je to već dugo tinjalo u njoj.

Najveći izazov, kaže, bio joj je kako napraviti održivu kolekciju za koju je zapravo reciklirala stare pamučne plahte, a koje njenom kreativnom intervencijom dobivaju novi oblik i smisao u nježnim tunikama, pregačama i ruksacima ili torbama. Njena želja i konačni cilj bio je povezati se s prirodom, na način da je uvijek nosiš uza se. Prvu seriju dizajnerica je rasprodala odmah, a sada već radi na novim modelima kojima će se predstaviti i na zagrebačkom sajmu.

ODRŽIVA MODA

Prema najnovijoj informaciji predstavljate se sasvim novim dizajnerskim uradcima. Kako ste se odlučili na taj sasvim novi način izražavanja?

– Nisam se odlučila, već mi je to prirodno došlo s preseljenjem na selo. Moj rad i stvaranje su u velikoj mjeri povezani s mojim privatnim životom, emocijama i načinom življenja, pa čak i karakterom. Stoga je i posve logično da su mi se, promjenom životnog okruženja, pojavile i nove ideje koje nisam htjela ignorirati jer su mi jako zanimljive. S obzirom na to da sam inače znatiželjna osoba, jako me zanimalo kako bi publika reagirala na te novosti te sam to odlučila i istražiti.

Vaša (LJ)eko kolekcija u potpunosti je održiva. Hoćete li nam objasniti o čemu se konkretno radi?

– Reći kako je potpuno održiva možda i nije posve točno jer održivost na koncu ovisi i o samom potrošaču. Dakle, gdje će taj odjevni predmet završiti te kako će se njime postupiti pri kraju njegovoga vijeka, odredit će je li zaista održiv ili nije. U smislu stvaranja, moja želja je da bude održiva jer koristim materijale koji su trebali biti bačeni. Najčešće staru pamučnu posteljinu kojoj dajem posve novu funkciju u obliku odjevnih predmeta i dodataka (»upcycling«). Pri stvaranju koristim resurse iz prirode, ljekovite biljke koje nakon korištenja opet vraćam u prirodu i kompost, a ne u smeće. Namjera je da takav odjevni predmet priča priču održivosti i da njegovom kupnjom i nošenjem zapravo razmišljamo i trudimo se biti što održiviji te provoditi više vremena u prirodi.

ŠTO MANJE REZANJA

Za razliku od vaših prethodnih kreacija koje su strogo strukturirane, ekokolekciju predstavljaju krojevi bez rezanja tkanine. Kako to postižete?

– Dakako da rezanja ima, samo se trudim napraviti što manje otpada pri izradi odjevnog predmeta. Volim izazove i istražujem kakve sve zanimljive modele mogu dobiti sa što manje rezanja. Odjevni premet često nastaje i na krojačkoj lutki, bez krojenja, direktno iz glave. Na taj način je jedinstven, poseban i svaki put drukčiji.

To je posve novi način razmišljanja i doživljavanja žene, odnosno modela. Pretpostavljam da je tome prethodila i neka osobna katarza?

– Radi se o promišljanju i održivijem načinu života. Preseljenjem na selo shvatila sam koliko mi je malo potrebno da bih bila uistinu sretna i ispunjena. Kave u gradu i nove cipele zamijenila sam šetanjima u prirodi i knjigama, te nikada sretnija nisam bila. Isprazne razgovore i površne događaje zamijenila je tišina i kvalitetniji rad na sebi. Stoga sam se počela i drukčije odijevati, željela sam tu prirodu nositi, osjećati njezinu snagu i hraniti se njome. Dakako da volim otići u grad na kavu, ali sada to vrijeme zaista provodim kvalitetnije sa svojim najdražim ljudima.

IMAMO CILJ

Kako ste se odlučili za život na selu? Što vas je privuklo?

– To je dugogodišnja želja supruga i mene. Otkada smo se upoznali, pričamo o tom nekom drukčijem životu. Svaki vikend smo koristili za odlazak u šumu, branje gljiva i bilja, stoga nam je postalo posve logično da se prestanemo zavaravati i nešto poduzmemo za život kakav želimo živjeti. Imamo cilj prema kojem idemo, za sada je to sve izazovno jer uvelike ovisimo o gradu kamo svakodnevno putujemo na posao, ali radimo na tome da jednoga dana i to bude drukčije.

Koliko traje priprema materijala od kojeg izrađujete (LJ)eko kolekciju? Radite li to sve sami?

– Sve radim sama i uživam u cijelom procesu, a vrijeme pripreme traje od minimalno tjedan dana pa sve do mjesec dana, ovisno kakve sve tehnike prirodnog printanja i bojenja koristim.

NEPREDVIDIV REZULTAT

Možete li nam ukratko opisati proces?

– Sve počinje od materijala koji najprije proučavam, gledam ima li kakva oštećenja te na koji način ga najbolje mogu iskoristiti. Materijal zatim otkuham, nekada u mašini, a nekada i ručno na peći na drva. Nakon toga slijedi sušenje i glačanje. Tada već znam što ću od njega izraditi te slijedi rezanje u komade koji će kasnije postati torbe, tunike i pregače.

Tako izrezane komade pripremam za ekoprintanje ljekovitim biljkama i bojenje tako što ih namačem određeno vrijeme u otopini vode i sredstvu za fiksiranje. To može trajati nekoliko dana. Za vrijeme namakanja razmišljam koje biljke ću koristiti; preko ljeta i u ovo vrijeme rane jeseni ubirem svježe biljke koje rastu u mom okruženju te ih slažem na tkaninu pa radim print ili tkaninu namačem zajedno s biljkama što isto može trajati nekoliko dana.

Zanimljivo je jer nikada ne mogu predvidjeti rezultat, kako će na kraju ispasti, a to mi je zapravo i najdraži dio, iščekivati što je priroda pripremila. Na taj način vježbam i strpljenje (smijeh). Nakon što se tkanina namakala s biljkama, slijedi ispiranje, sušenje i opet glačanje. Nakon što je cijeli proces završen, slijedi izrada – tako pripremljene komade nosim u svoj studio i šivam određene predmete. Na taj način sa sobom nosim prirodu u kojoj živim i koja mi daje najviše energije kada dođu oni neki bezvezni dani.

(LJ)EKO KUTAK

Hoćete li i dalje izrađivati svoju dosadašnju kolekciju prepoznatljivu po kariranom uzorku i strukiranim modelima s volanima?

– Naravno, moj brend je dio mene, kaputi i baloneri su moja prva ljubav, a brend nosi vrlo važnu poruku o različitosti i hrabrosti biti drukčiji, a to je nešto što ja osobno i živim budući da se nikada nisam uklapala niti imala način razmišljanja kao ostali. Veseli me svaka klijentica koja nosi moju odjeću, to su predivne žene koje su svjesne sebe, znaju što žele, ne slijede trendove i obično žive život kakav zaista žele. Sve modele izrađujem po mjeri i narudžbi, na taj način ne stvaram nepotrebne zalihe i osobniji je pristup svakoj klijentici, što mi je i najbitnije.

Pripremate li uskoro neko predstavljanje nove (LJ)eko kolekcije?

– (Lj)eko kolekciju ne planiram nešto posebno izbacivati u neko određeno vrijeme, već kako mi dođe inspiracija i kako budem imala materijala za rad. Upravo sam u svom studiju jedan kutak i namijenila toj kolekciji i nazvala ga »(Lj)eko kutak« gdje će se moći i uživo sve vidjeti, a inače sve predstavljam preko Instagrama na svom profilu @biljkamadozdravlja.