Život se promijenio, a promijenile su se i poznate obiteljske strukture. Zato u posljednje vrijeme filozofska literatura žustro raspravlja o novom, realnom pitanju: “Mogu li odrasla djeca zanemariti obveze koje imaju prema roditeljima?”

Ovo se pitanje pojavilo jer se mnogi ljudi boje reći “ne” roditeljima i spremni su žrtvovati vlastite interese i snove samo da ne bi čuli njihove prijekore. Iz tog razloga postoji mnogo ljudi koji ne žive život kakav žele i koji postaju taoci osjećaja krivnje i duga koje je zapravo nemoguće vratiti. Tanka je granica između zahvalnosti i samopožrtvovnosti.

Ne bih postojala bez tebe, ali moje rođenje bio je tvoj izbor

Omiljena fraza roditelja-manipulatora glasi ovako: “Nosila sam vas 9 mjeseci, nisam spavala noću, a nikada nisam ni ostavila vaš krevetić – gdje je sada vaša zahvalnost?” Ali to su prilično prirodne stvari koje čini svaka žena koja je odlučila postati majkom, zar ne?

Dijete ni ne sumnja da će možda morati vratiti svu brigu i toplinu koju dobivaju sada. A kad se od njih zatraži da vrate dug, ljubav prema roditeljima postupno će početi nestajati i nastat će uzajamni prijekor koji će kasnije prerasti u razočaranje jednog u drugo.

Zahtjevi se pojavljuju kad je rođenje djeteta trebalo postati jamac određenih očekivanja koja su postavljena tom djetetu. U obiteljima koje vole vole briga je prirodna stvar i roditelji se o novom članu obitelji brinu kao o nečemu prirodnom, zato u budućnosti neće biti potrebe tražiti djetetovu zahvalnost.

FOTO/Unsplash

Dao sam vam toliko toga i žao mi je ako je to ostalo nezamijećeno

Od prvih minuta svog života dijete dobiva od roditelj sve: izgled, zagrljaje, prve riječi, znanja, vještine itd. Ali roditelji trebaju imati snage i želje primijetiti sve što njihovo dijete čini za njih.

Ako male stvari prođu nezapaženo i ako su odrasli sigurni da je potrebno samo ispuniti osnovne potrebe svog djeteta, ne čudi da to dijete u budućnosti neće osjećati čvrstu vezu sa svojom obitelji.

Nepotrebno je reći da se želja za brigom o starijim roditeljima možda uopće neće pojaviti. U najboljem slučaju, odraslo dijete moglo bi i dalje ispunjavati osnovne potrebe svojih roditelja kupujući proizvode, lijekove i plaćajući komunalne usluge, dok se istovremeno pokušava što rjeđe pojavljivati u svom domu, piše Bright Side.

Roditelji nesumnjivo igraju važnu ulogu u životu svake osobe, ali to ne znači da su jedini ljudi na cijelom svijetu za dijete. Nažalost, mogla bi se dogoditi i suprotna situacija, na primjer kada djeca i roditelji imaju nesporazum, osjećaju da nedostaje podrške ili da njihovi roditelji ignoriraju njihove probleme.

Uz to, kritike roditelja mogu naštetiti čak i više nego kritike neznanaca, a to još više pogoršava situaciju.

Unatoč pokušajima nekih ljudi da počaste svoje roditelje bez obzira na sve, situaciju treba trezveno procijeniti, ako se suočavate sa zanemarivanjem, ponižavanjem i nemate želju podijeliti svoje brige s roditeljima, onda to nije veza.

Ne živite u ovom iluzornom svijetu: ako vas nisu podržavali od djetinjstva, velike su šanse da nećete dobiti potporu ni u svom odraslom životu. U ovom slučaju, ova osoba ima puno pravo odbiti uzdržavati svoje roditelje jer nikada od njih nije vidjela tu podršku.

Suprotno tome, ako je roditelj bezuvjetno pružio svu svoju ljubav djetetu, kad dijete odraste, neće osjetiti potrebu da nešto uzvrati, a manifestacija brige s dječje strane postat će prirodni izraz svih onih osjećaje koje su akumulirali tijekom godina.

Postoji teorija prijateljstva koja kaže da bi djeca trebala roditeljima davati iste stvari kao i prijateljima jer se prijateljske veze održavaju dobrovoljno. Ako roditelj i dijete međusobno ne dijele osjećaje, tada ne bi trebalo biti nikakvih obveza djece prema roditeljima.

Neću postati osoba kakva želite da budem

Roditelji mogu imati neke ideje o budućnosti svog djeteta, ali nikada se ne bi smjeli miješati u ostvarenje njihovih  ideja. Biti odrasla osoba znači odabrati svoj put sam, a to može biti slično životnom iskustvu vaših roditelja ili potpuno drugačije.

Dijete od ranog djetinjstva zna što želi, ali ako roditelji nastave donositi odluke umjesto njih, izrast će u odraslu osobu koja će se bojati napraviti pogreške i koja će uvijek biti ovisna o mišljenju drugih ljudi i prenijeti odgovornost za svoj život na drugi ljudi.

Ako odlučite odustati od vlastitog odlučivanja samo radi ispunjavanja očekivanja roditelja, to znači da se pretvarate da ste netko drugi, netko tko zapravo niste. Žrtvovanje svojih snova zbog obiteljskih očekivanja najbolji je način da generirate ogorčenje, bijes i bol i živite s tim osjećajima do kraja svog života.

Zdravi odnosi u obitelji puštaju nas da budemo svoji. Ako je vaša situacija drugačija, krajnje je vrijeme da o tome razgovarate i postavite granice.