Jeste li ikada poželjeli pročitati knjigu o vašem životu, ili pak biti na naslovnici časopisa kao najveća svjetska zvijezda? Zbog užurbanosti današnjeg života, s vremena na vrijeme, svima je potrebno ljepote malih stvari kako bismo loš dan uljepšali, ali i podsjetili se na sve lijepe događaje koji su nam se tijekom života dogodili.

Soul Talk Magazin prvi je potpuno personalizirani časopis kojim možete najdražim osobama pokazati koliko je njihov život vrijedan divljenja. Osoba iza ovog originalnog projekta je Tea Sorko, mlada umjetnica iz Vinkovaca koja je pomoću svog talenta i kreativnosti osmislila inovativnu ideju kojom drugim ljudima pomaže proslaviti sve trenutke, prekretnice i osobe u njihovom životu.

Kako i sama Tea kaže, oduvijek je voljela ideju da se ni iz čega može stvoriti nešto. Prije same izrade časopisa, odgovarate na pomno odabrana pitanja o osobi kojoj je časopis namijenjen, a uz fizički primjerak tiskan na sjajnom papiru, dobivate i digitalnu verziju kako biste ga mogli podijeliti sa svima.

Ako ste ikada bili pod pritiskom jer ne znate što biste nekome poklonili, saznajte sve o samoj autorici i procesu izrade kako biste idući put imali spreman poklon za svoje najmilije.

Idealan dar

Kako je i kada nastala ideja iza ovog posebnog časopisa? Za koga ste napravili prvi i što vas je motiviralo da to napravite?

– Ideja za personalizirane časopise pod nazivom ‘Soul Talk Magazine’ nastala je kada je mojoj sestri Filipi dolazio (prebrzo) njen 30. rođendan. Razmišljala sam dugo što bih joj mogla pokloniti za rođendan, a da to ne bude samo još jedan od dezodoransa ili knjiga kojih ionako ima previše. Htjela sam joj pokloniti nešto što će zauvijek pamtiti i što će ju podsjetiti na sva njena postignuća u životu, nešto što će joj dodatno dati vjetar u leđa.

Kako ona već stvarno ima svega i cijeni ručno rađene stvari, izrada nečeg personaliziranog činila se kao idealan poklon. Oduvijek volim umjetnost, grafički dizajn i pisanje pa sam povezala 2 i 2 te došla na ideju personaliziranog časopisa. To je bio onaj ‘AHA’ trenutak i sada je »samo trebalo« sve to i realizirati.

Najviše me motiviralo da nastavim sa ‘Soul Talk’ časopisom kada sam vidjela njenu reakciju, ali i reakciju drugih ljudi na rođendanu. Odmah sam znala da je to nešto što bi i drugi ljudi htjeli pokloniti svojim najdražima i pokazati im da inspiracija leži i u njima, iako nekada to zaboravimo pa je zato lijepo sjesti s kavicom u ruci i listati časopis o sebi.

Kako i s kakvim željama vam se javljaju ljudi? Predlažete li vi prvi ideju ili oni?

– Ljudi mi se najčešće javljaju kada trebaju neki originalni poklon za rođendan putem Instagram profila ili e-maila. Profil ljudi za koje radim časopis su kreativni, mladi, ambiciozni ljudi koji vole umjetnost, čitanje i pisanje.

Dosta često se skupi njih 5-6 i naprave zajednički poklon. Naravno, javljaju se ljudi koji žele pokloniti svojim bakama i djedovima nezaboravni poklon koji priča priču njihovih života. Izrada takvih časopisa mi bude izuzetno zanimljiva jer me inspiriraju ljudi koji su puno toga prošli u životu, stare fotografije i sve ono što će jednom ostaviti iza sebe svojim unucima, praunucima itd. Ljudi se vole sjetiti lijepih događaja, vole to dijeliti s drugima, pogotovo stariji ljudi, tako da više ne moraju toliko pričati, već samo pokažu svoj ‘Soul Talk’ časopis drugima.

Budući da je ‘Soul Talk’ časopis personaliziran i svaki je drugačiji, kako dizajnom tako i pričama, izazovno je pokazati osobu onako kako ju vidi/e osoba/e koja joj časopis poklanja. Zato im ja pošaljem pomno odabrana pitanja kako bih maksimalno izvukla sve što mogu o osobi i inspirirala ih da se sjete svih trenutaka s tom osobom. Tijekom cijelog procesa izrade časopisa osoba koja poklanja časopis i ja smo u kontaktu kako bi prikaz osobe bio što uvjerljiviji.

Hit-vijest

Koji su neki od najzanimljivijih projekata na kojima ste radili? Imate li dosta narudžbi?

– Nedavno sam radila časopis za jednu baku koja je kao mlada bila zaljubljena u Olivera Dragojevića pa je strašila sve u svojoj obitelji da će jednom pobjeći s njime. Napravili smo cijelu ekskluzivnu vijest o njihovoj izmišljenoj aferi koja je bila hit.

Zbog današnje tehnologije nama kreativcima samo je nebo granica, tako da si dam na slobodu da pomoću Photoshopa na već postojeće fotografije napravim novu priču.

Volim raditi i časopise za svoju obitelj i prijatelje jer onda imam mogućnost vidjeti njihovu reakciju uživo. Što se tiče narudžbi, imam ih dosta, ali nažalost, priroda same izrade časopisa iziskuje puno vremena, truda i (mentalne) energije. Budući da u tjedan dana moram napraviti cijeli časopis od 20 stranica, moram se u potpunosti posvetiti toj jednoj osobi, a nakon toga uzeti odmor od nekoliko dana kako bih »vratila« inspiraciju.

Kako planirate stranice? Kako izgleda sadržajno i koliko vam treba vremena za izradu jednog personaliziranog časopisa?

– Stranice planiram u programima Adobe inDesign, Adobe Illustrator i Canva. Već sam ranije spomenula da je svaki časopis personaliziran, što znači za da je svaki drugačije dizajniran. Ovisno o tome kakve su fotografije i koliko informacija imam o osobi, dizajn stranica se mijenja.

Najčešće prvo analiziram osobu i pokušam dokučiti koje bi boje i koji bih font voljela vidjeti u časopisu o sebi. Prva stranica je naslovnica časopisa, druga je riječ urednika, tj. poruka osobe onome kome poklanja časopis, a sve ostale stranice dizajniram intuitivno. Kako to inače biva na počecima, imala sam problema s marginama, prijelomima i preljevima boja tijekom printanja, ali sam vježbom usavršila svoje dizajnerske vještine.

Kako dobivate inspiraciju za dizajn i osmišljavanje popratnih članaka?

– Inspiraciju za dizajn dobivam iz raznih, već postojećih časopisa kao što su Vogue ili Storybook. Iako stvarno ne mogu reći da je ‘Soul Talk’ časopis kao ijedan drugi časopis, s obzirom na to da je svaki poseban na svoj način. Najviše me inspiriraju sami ljudi o kojima pišem, njihove priče i fotografije.

Kada mi ljudi pošalju fotografije i odgovore na pitanja, stavim svoju istraživačku kapicu i skroz se uživim u ulogu novinara. Slaganje rečenica i smišljanje zanimljivih naslova kreće samo od sebe. Iako svi imaju mogućnost biranja hoće li časopis biti na engleskom ili hrvatskom jeziku, većina ljudi se ipak odluči za hrvatski.

Kreativni ispadi

Jeste li oduvijek bili »kreativni tip« osobe?

– Oduvijek sam voljela pisati, čitati, crtati i sve što je bar malo povezano s umjetnosti. Kao mala izmišljala sam svoje predstave, smišljala priče po uzoru na R.L. Stinea, pjevala na obiteljskim okupljanjima i gubila se u filmovima Tima Burtona. Da skratim priču, uvijek sam voljela tu ideju da se ni iz čega može stvoriti nešto.

Budući da je moja mama jako kreativna, tu crtu je prebacila i na mene i na moju sestru. Mama Sanja bi nas uvijek bodrila u našim ‘kreativnim ispadima’ pa je tako i financirala sve prošle poslove kojima smo se bavile i za koje smo uvijek bile toliko sigurne da će biti naša nova velika prilika.

Nije uvijek bilo lagano birati umjetnost kao karijeru, ali uz maminu podršku i podršku prijatelja koji razumiju tu potrebu konstantnog stvaranja, sve se na kraju isplati. Završila sam školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Osijeku te, nakon puno nedoumica, i jednog odlaska u Englesku gdje sam radila kao dadilja i 1000 ideja za otvaranje poslova, ipak sam dvije godine nakon srednje škole odlučila upisati fakultet.

Zanimljivo je da ste diplomirali na VERN-u na smjeru filmske i televizijske režije. Kako vam je bilo studirati tamo i kakvi su vam bili profesori?

– Upisala sam VERN 2018. godine, smjer Filmskog, televizijskog i multimedijskog oblikovanja. Tri godine studiranja su mi donijele puno novih poznanstava i nepovratne sate razlikovanja srednjeg objektiva od širokog. Imala sam profesore zbog kojih sam jedva čekala otići na faks. Posebno bih htjela spomenuti Anu Vilenicu zbog koje svi koji uđu na njezino predavanje, izlaze s toliko pozitivne energije i novog znanja da tri dana pričamo o glumi.

Vinko Brešan nas je naučio da, koliko god mislili da smo dobri u pisanju scenarija i režiranju filmova, uvijek možemo ići korak naprijed i biti bolji. U takvoj struci nema nekih posebnih pravila, što se nama kreativcima jako sviđa, a VERN je mjesto gdje njeguju praksu prije teorije pa smo mogli s profesorima razvijati naš vlastiti stil.

Najviše mi se sviđa kod VERN-a što objedinjuje puno grana umjetnosti, što recimo nije slučaj kod Akademije. Od grafičkog dizajna preko režije i dramaturgije do dizajna zvuka. Recimo, Martina Granić, koja nam je predavala dizajn, imala je toliko dobra predavanja da sam se zadnju godinu dvoumila želim li završni rad raditi iz dizajna ili iz režije (zbog koje sam upisala fakultet).

Naravno, kao i kod većine fakulteta, postoje profesori koji nisu baš zainteresirani za razvitak njihovih studenata, ali ako sam nešto naučila u svoje tri godine studiranja, to je da se hvatamo za pozitivne stvari i upijamo znanje od profesora koji su ga voljni podijeliti.

Koja ste znanja usvojili i naučili na fakultetu da su vam se pokazala jako korisnim za ovo što danas radite?

– Budući da smo sve tri godine imali dizajn i copywriting kao predmete, već tada sam shvatila da je to nešto u čemu uživam i što bih mogla iskoristiti u budućnosti pa sam pažljivo slušala svako predavanje i na vrijeme predavala vježbe. Radili smo u programima koji su mi pomogli da uđem u svijet digitalnog dizajna i najbolje iskoristim sve što nam današnja tehnologija pruža.

Kada sam donekle ovladala svim tim programima, shvatila sam da nema ništa što ne mogu napraviti ako se dovoljno potrudim. Doduše, još uvijek mi je draže sjesti za svoju staru, djedovu pisaću mašinu, osjetiti papir pod prstima ili listati knjige koje imaju korice, ali u današnjem brzom svijetu tehnologija nam stvarno omogućuje da sve te radnje radimo brže. Je li to bolje ili lošije za naš mozak i kreativnost, još uvijek nisam sigurna.

Strano tržište

Planirate li i imate li želja raditi časopise i za vanjsko tržište? Što mislite, je li naše tržište dovoljno stimulativno kako bi ovakvi proizvodi doživjeli svoj puni potencijal?

– Sigurno bih u budućnosti htjela raditi časopise i za vanjsko tržište. Već sam krenula s Etsy stranicom pa ćemo vidjeti kakva je tamo potražnja. Budući da je izrada stvarno dugačka i proces zahtijeva puno moje energije, teško je odrediti cijenu za ovakvu vrstu poklona. Znam da u Hrvatskoj ne mogu naplaćivati više od 70 eura po časopisu, što mi trenutno odgovara, no gledajući na duže staze, neće mi se isplatiti izrada s obzirom na to da samo printanje i dostava koštaju 20 eura.

Mislim da u Hrvatskoj postoji određeni broj ljudi koji bi htjeli kupiti personalizirani časopis nekome za poklon, ali nažalost živimo u takvoj sredini gdje se ljudima ne da previše razmišljati pa je lakše i pristupačnije otići kupiti poklon-setove s dezodoransom i kremom.

Kako izgleda jedan radni dan i što se sve nalazi u vašem okruženju dok radite?

– Trenutno živim u Vinkovcima gdje planiram uskoro napraviti ured i raditi u miru. Čim se probudim, napravim si kavu, sjedam za laptop i krećem u izradu časopisa. Prvo prelazim po fotografijama i odgovorima koje dobijem u e-mailu pa ih organiziram u mape. Nakon toga radim raspored časopisa i polako krećem u dizajniranje.

Kreće agonija za jednu horoskopsku vagu kojoj uvijek teško padaju odluke: odabir boja, kompozicija i fontova. U tom trenutku mi treba još malo dodatne stimulacije pa uključim podcast ili laganu klasičnu glazbu – ovisi za što sam raspoložena taj dan. U cijelom ovom procesu sam u kontaktu s osobom koja poklanja časopis kako bih odmah mogla napraviti izmjene ako ih ima. Nekada zajednički razvijamo ideje, ali najčešće ovaj dio preuzimam na sebe.

Sama izrada časopisa traje ovisno o tome koliko informacija i sadržaja dobijem, ali pokušavam ga dovršiti u roku 3-4 radna dana. Kada kupac bude zadovoljan finalnom verzijom časopisa, šaljem ga prioritetnom pošiljkom kako bi što prije došao na adresu. Pročitala sam nedavno da svaki pisac ima svoju rutinu prije nego što krene s pisanjem pa sam shvatila da i ja imam svoju, a to je da odradim svoju petominutnu meditaciju, da razbistrim mozak i lakše podnesem taj prazni papir. Moram priznati da funkcionira, barem u mojem slučaju.

I za kraj, gdje i kako biste voljeli da vam život izgleda za pet godina?

– Htjela bih da za pet godina mogu reći da sam iskreno sretna i ispunjena svojim poslom. Koji god posao to na kraju bio, želim vidjeti neki smisao u njemu. U zadnje vrijeme ozbiljno razmišljam o tome da otvorim paušalni obrt za grafički dizajn i kupim si svu potrebnu opremu za što lakšu izradu.

Iako grafički dizajn vidim više kao hobi nego karijeru kojom bih htjela nastaviti, za sada je to jedini smisleni način zarade kako bih kasnije mogla nastaviti sa svojim većim strastima – pisanjem knjiga i poezije, režiranjem kratkih filmova i glazbenih spotova i dramaturgijom. Nadam se da ću već za pet godina biti donekle financijski stabilna da ću se moći preseliti u manji škotski ili nizozemski gradić jer je to nešto što želim od malih nogu. Za sada sam na dobrom putu prema ostvarivanju svojih ambicija, ali ništa ne želim brzati.