Mirjana Mikulec, jedna od najpoznatijih domaćih dizajnerica interijera, javnosti je najviše poznata kao voditeljica i urednica emisije o uređenju interijera »InDizajn s Mirjanom Mikulec«.

Iza dizajnerskog studija Mirjana Mikulec interijeri danas stoji više od tisuću projekata diljem Hrvatske i inozemstva u 15 godina rada. Znanje je izbrusila na sveučilištu National Design Academy u Ujedinjenom Kraljevstvu, a njezin studio već je nekoliko puta nagrađivan prestižnom European Property Awards nagradom. Studio za dizajn interijera pod vodstvom Mirjane Mikulec djeluje već 15 godina i jedan je od najuspješnijih u regiji.

Studio čini više od tridesetak zaposlenika različitih struka – arhitekti, dizajneri interijera, arhitektonski tehničari, ali i medijski te marketinški stručnjaci samo su neki od kreativaca koji djeluju pod vodstvom poznate dizajnerice.

Svestrana poduzetnica ujedno je i vlasnica dizajnerskog studija, autorica knjiga o uređenju interijera, supruga i majka dvoje djece. Usred snimanja aktualne sezone »InDizajna« i završetka akademske godine u njezinoj školi za dizajn interijera s Mikulec smo razgovarali o pravilima za uređenje interijera, njezinom životnom pozivu, greškama kod uređenja, ali i aktualnim projektima.

Samo da je kreativno

Čime se trenutačno bavite? Koji je vaš aktualan kreativno-dizajnerski poduhvat?

– Sad sam najviše angažirana na – žongliranju! (smijeh) Trenutačno sam usred snimanja aktualne sezone »InDizajna«, akademska godina u našoj školi za dizajnere interijera bliži se kraju, a isto vrijedi i za niz projekata dizajna interijera – mora biti priveden kraju prije početka ljeta, odnosno godišnjih odmora, tako da sam zaista na sto strana. Ali ne žalim se, volim kad ima posla i mrzim se dosađivati. Kad se nekim čudom i dogodi da nemam posla, nađem si ga odmah sama.

Ne krijete da je Škola za dizajn interijera jedan od projekata na koji ste najviše ponosni. Možete li nam malo više ispričati o tome što se trenutačno događa u školi?

– Trenutačno su nam predavanja pri kraju, što znači da su svi već pomalo u panici oko ispita i pripreme završnih radova temeljem kojih će dobiti titulu dizajnera ili stilista interijera, ovisno o tome na kojoj su godini. Mnogi su se netom vratili sa sajma Salone del Mobile, na kojem smo bili kako bi polaznici dobili uvid u nove trendove i inovacije iz svijeta interijera i dizajna. A u isto vrijeme zapravo imamo i early bird upise po povoljnijoj cijeni za novu školsku godinu, tako da svašta se sad događa, sama nam je završnica.

Koliko je polaznika pohađa?

– Trenutačno ih je šezdesetak, imamo školu u Splitu i u Zagrebu, a obje nude dva smjera – stilist interijera i dizajner interijera. Prvi korak je stilist, za kojeg zvanje upisuje u radnu knjižicu i stječe nakon završene prve, a dizajner interijera nakon završene druge.

Tvrdite da je dizajn interijera najljepše zanimanje na svijetu. Čime biste se bavili da niste dizajnerica interijera?

– Pa zapravo ne znam, možda bih bila frizerka, modna dizajnerica, šminkerica… ili nešto podjednako kreativno. Odmalena sam naginjala kreativnom izražavanju, pa bih zasigurno odabrala neko kreativno zanimanje.

Najveći izazov – mali interijeri

Koje prostore najviše volite uređivati, a koji vam predstavljaju najveći izazov?

– Nemam definirano koji su mi omiljeni, moj je pristup takav da se veselim isprobavanju novih rješenja i ideja u bilo kojem prostoru. Na primjer, ako je projekt neki hotel, odmah tražim ideje i rješenja koja bih mogla isprobati ili primijeniti. Isto vrijedi za druge vrste prostora. Veseli me projekt kao takav, ne nužno kakav projekt zapravo je. A najveći izazov su, i tu će se vjerojatno svi dizajneri interijera i arhitekti složiti sa mnom – mali interijeri. Ništa vas ne motivira na pronalaženje pravog rješenja kao vrlo mali prostori. Upravo oni izvlače na vidjelo kreativnost, inovativnost, pa i hrabrost.

Kako biste opisali vaš kreativni proces?

– Svaki je, naravno, projekt drukčiji, ali neki koraci su prilično standardizirani. Nakon inicijalnog sastanka stavljam na papir sve bitne informacije koje trebam imati o interijeru, namjeni i slično, zatim slijede izmjere i priprema koncepta koji se temelji na željama i ukusu vlasnika.

Onda slijede etape u kojima se zapravo ideja sve detaljnije razrađuje u smislu definiranja tlocrta, pogleda, prijedloga namještaja, podnih i zidnih obloga… dok se u konačnici ne složimo oko svega i tu završava idejni projekt. Nakon toga slijedi, ako vlasnik želi, i izvedbeno rješenje koje podrazumijeva angažman na samom realiziranju projekta, dakle moj je studio involviran u cijeli proces.

Pri pogledu na prostor koji postaje vaše ‘kreativno platno’, kako vam dolazi inspiracija?

– Od najveće mi je koristi razgovor s klijentima. Kad saznam njihove navike, odnosno malo ih bolje upoznam, onda mi i same ideje lakše dođu jer znam što vole, što ne, kakav imaju lifestyle i slično. Volim i, dapače, često i tražim da mi sami pošalju što im se sviđa, tako da lakše odredimo stil kojim ćemo ići.

Koji je prvi korak vizualizacije budućeg ‘novog ruha’?

– Nakon razgovora i ideja koje mi klijenti pokažu ili pošalju, na mom je studiju da predloži neke svoje inicijalne prijedloge, rješenja i slično. Tu onda vidimo jesmo li na istoj valnoj duljini. Rijetko se dogodi da nismo jer je proces u našem studiju vrlo individualiziran, nemamo nekakve šprance ili, nazovimo to tako, svoj »ukus« kojem se vlasnik mora prilagoditi, već obratno – na nama je da zapravo dom iz snova vlasnika pretočimo u stvarnost, o kakvom se god stilu ili vrsti interijera radilo.

AI tehnologija

Koliko su česte situacije da se plan za uređenje prostora izmijeni u zadnji čas? Drugim riječima, ostajete li dosljedni početnoj viziji do kraja ili se događaju kreativna meandriranja?

– Ovisi o samim klijentima. Katkad mojem studiju potpuno prepuste sve oko odabira jer vjeruju da ćemo im mi najbolje predložiti, a katkad usred procesa shvate da bi radije nešto drugo, čak češće kada je ideja bila njihova. I to je potpuno u redu, ljudski je predomisliti se – dok god nismo u samoj fazi realiziranja projekta, odnosno radova, nije nikakav problem.

Mišljenja sam da je uvijek važnije da projektom bude zadovoljan vlasnik, odnosno klijent – napokon, nekretnina je njihova i oni će u njoj raditi i boraviti. Tako da, moje inzistiranje nikada nije tvrdoglavo. Jasno iskomuniciram zašto smatram da je jedno rješenje bolje od drugog, no konačna je odluka na klijentu. Zato i ističem stalno da je pristup mog studija uvijek personaliziran uz maksimalno uvažavanje želja klijenta.

Već sada su mnogi iznajmljivači u mozganju oko uređenja apartmana za nadolazeću sezonu. Imate li neki trik u rukavu za uređenje apartmana, vikendica i slično?

– Mislim da je najvažnije da prostor za najam odražava duh mjesta u koje se nalazi. Na primjer, nema smisla stvarati mediteranski štih u planinama ili obratno. Iako zvuči logično, ne biste vjerovali koliko ovdje ljudi zapravo griješi.

Drugo, koristite materijale iz prirode koja okružuje interijer. Imate vikendicu u šumi? Odlično, koristite puno drva i puno zelenih nijansi, ukrasite prostor s puno bilja. Ako ste na moru, puno kamena, nijanse plave, bež, zelene… Ukratko, neka vam vodilja za uređenje interijera bude eksterijer.

U svijetu dizajna interijera vjerujemo da se trendovi mijenjaju kao i na svakoj vrsti scene. Koji su neki od trenutno dominantnih?

– Evo, milanski Salone tek je završio i pokazao da su u trendu tamnije boje, poput zelene ili smeđe, zatim tu su i »teži« materijali poput baršuna, a ono što je ove godine definitivno privuklo najviše pažnje, a vjerujem da će obilježiti desetljeće pred nama je svakako AI tehnologija, koja nam ulazi na velika vrata u sve pore društva, poslovanja, pa tako i u interijere.

Kada pričamo o brendovima namještaja, naginjete li inozemnima ili se stilski više poklapate s domaćim dizajnerima?

– Osobno jako volim talijanske proizvođače, nekako mom ukusu najviše odgovaraju, ali htjela bih istaknuti da i naši domaći proizvođači imaju sjajne komade. I sama u svom domu imam neke komade koje jako volim, a djelo su naših domaćih tvrtki. Posebno mi je drago vidjeti ih na sajmovima poput Salonea ili Maison et Objeta kako izlažu uz bok najvećim svjetskim brendovima.

Nije tajna da volite putovati. Pronalazite li inspiraciju u drugim gradovima, kulturama i umjetnosti? Je li neko mjesto na vas ostavilo poseban utisak?

– Naravno. Kad god trebam malo inspiracije, nema boljeg lijeka od putovanja. Možda je do promjene sredine, drukčije kulture, stila uređenja ili gradnje, a možda i svega toga zajedno. Uvijek se s putovanja vratim s barem tri, četiri ideje. A posebnu draž ima Pariz. Trenutačno ondje imam nekoliko tekućih projekata, a i kći mi ondje studira, tako da često ondje putujem i spajam poslovno i privatno.

Nedavno je pod vašim imenom izašla i nova proljetna kolekcija tekstila za dom. Koja je bila inspiracija za boje i delikatne uzorke?

– Pa kao što i samo ime kolekcije govori, »Bloom«, inspiracija je bilo proljeće i ono prvo buđenje prirode iz zimskog sna. Ideju mi je zapravo dala moja kći. Romantičar sam u duši pa posebno volim proljeće, tako da su i ti stilizirani motivi svijeća meni vrlo dragi i sve se tako poklopilo.

Podrška obitelji

Kako izgleda vaš prosječni radni dan? Pretpostavljamo da se tu ne radi o klasičnom osmosatnom radnom vremenu… Ili?

– Za mene uglavnom nema prosječnog radnog dana. Katkad je to klasično sjedenje u uredu, ali vrlo rijetko. Obično je to kombinacija svega, od snimanja, preko sastanaka, pa do obilaženja gradilišta. Najčešće mi dan započinje oko šest sati, dolazi mi šminkerica i/ili frizerka doma da bih u osam sati bila u uredu i spremna za snimanja taj dan. Nakon posla nastojim ne propuštati treninge. Katkad su tu još i eventi ili neka druga događanja, pa se nerijetko kući vratim poprilično kasno. A onda ujutro sve ispočetka.

Da se na trenutak vratimo u prošlost: možete li izdvojiti top tri omiljena projekta na kojima ste radili, a koja su vam ostala u posebnom sjećanju?

– Jao, često me to pitaju, ali ja doista teško izdvajam projekte jer su mi svi podjednako dragi, napokon – svi su moji! Neki su s početka karijere i danas ih ne biste stavili u istu rečenicu sa mnom, ali svejedno su mi dragi, a drugi su noviji i za svaki pomislim – ajme, ovo je najbolje što smo ove godine napravili!

Jeste li odmalena znali da se želite baviti dizajnom interijera ili je taj posao – ili da kažemo poziv – putem pronašao vas?

– Ne mogu reći da sam baš s tri, četiri godine znala da se želim baviti dizajnom interijera, ali mislim da me sve nekako vodilo k tomu. Kad sam bila mala, stalno sam nešto izrađivala, premještala po sobi i sl., a kad je došlo vrijeme da odaberem zanimanje, nakon srednje ekonomske škole nekako je odabir došao prilično spontano.

Ove godine dobili ste i veliko priznanje – nominaciju za poduzetnicu godine. Mora da je velika čast biti prepoznat na taj način. Je li vam izazovno balansirati poslovni i privatni život?

– Iskreno jako sam ponosna i zahvalna na nominaciji, to sam doživjela kao svojevrsno priznanje da to što radim doista netko i prepoznaje. Moram priznati i u startu reći da otpočetka karijere imam veliku podršku i bezgranično razumijevanje svoje obitelji. Bez toga ne bih bila tu gdje jesam, ni približno. Mnogim je ženama jako teško uskladiti posao i obitelj, a to je, vjerujem, jedan od glavnih razloga zašto na našoj poslovnoj sceni i dalje imamo kronični manjak žena koje se upuštaju u poduzetničke vode.

Mislim da je to problem na kojem trebamo raditi, i to sustavno, kao društvo temeljito mijenjati svijest o tome da primjerice kućanski poslovi nisu ženski poslovi i da su karijere žena jednako važne i vrijedne kao one suprotnog spola. Radi se na tome, ne mogu reći da ne, ali nekako kao da trebamo napraviti korak dalje i jednostavno to zaista osvijestiti i primijeniti u praksi.