Ova elegantna cvjetnica, latinskog imena Calla aethiopica (L.) Spreng. syn. Zantedechia, dobila je ime po talijanskom botaničaru Zantedeschiju iz 18. stoljeća, koji je ovaj rod od oko 10 vrsta otkrio u močvarnim predjelima Južne Afrike. Biljke koje tamo rastu imaju kišni i sušni period, tako da kale bujno rastu i cvjetaju tijekom kišnog perioda, a u sušnom periodu imaju fazu mirovanja.

Cvjetovi mini kale su sitni i skupljeni su na klipu debljine olovke, gusto raspoređeni i žute boje. Plod kale je bobica. Cvetovi traju i do 15 dana. Osim bijele, mogu biti i žute, roza, crvene i ljubičaste boje. Cvjeta od siječnja do travnja.

Od svibnja do srpnja gomolji kale se vade i čuvaju na nižim temperaturama, od oko 15°C. Nakon pojave prvog izdanka kala se presađuje u zemljište s dodatkom treseta i počinje se intenzivnije zalijevati. Tada se temperatura povećava i počinje se s prihranjivanjem tekućim gnojivom. Ova biljka zahtijeva dosta svjetlosti i redovito orošavanje.

Razmnožava se gomoljem ili dijeljenjem bočnih izdanaka. U današnje vrijeme kao kućne biljke veoma su popularne mini kale, koje se mogu naći u privlačnim bojama. Kod nas se mogu uzgajati u kući i u vrtu, i to kao lončanica i kao vrtna biljka, posađena u zemlju. Najčešće su bijele, no dolaze u različitim bojama. Kala je zapravo savršena biljka jer je vrlo laka za uzgoj, važno je samo pravilno je posaditi na odgovarajuće mjesto.

Prikladna je za uzgoj i zbog toga što je ne napadaju bolesti ni nametnici. Jedino je, ako je uzgajate u zatvorenom prostoru, u posudi, tijekom zime mogu napasti lisne uši.

Kod sobnog uzgoja kala se sadi u kolovozu ili rujnu, a cvjeta u zimskim mjesecima, sve do proljeća. Za sadnju kale prikladne su posude promjera između 12 i 16 cm, a lukovice treba saditi na dubinu od 5 cm. U vrijeme cvjetanja treba je držati na svijetlom i ne pretoplom mjestu. Važno je obilno zalijevanje i povremeno prskanje listova vodom, jer riječ je ipak o močvarnoj biljci, te prihrana jednom tjedno.

Od sredine svibnja biljka miruje, prestaje se sa zalijevanjem, pa listovi uvenu. Krajem lipnja vadimo je iz tegle i sadimo u vrt na mjesto koje je zasjenjeno u podnevnim satima, te je počinjemo dosta zalijevati. Krajem rujna lukovice se vade iz vrta i zajedno sa zemljom stave u teglu te unesu u kuću, u hladnu prostoriju. U topliju prostoriju se prenesu zimi.

Ako kalu želite uzgajati vani, treba je posaditi u proljeće, nakon što prođe opasnost od mraza, i to na mjesto s dosta svjetla, ali zasjenjeno u najtoplijem dijelu dana. Kale vole vlažno tlo pa ih je ljeti potrebno redovito zalijevati i povremeno prihraniti, sve do rane jeseni.

Kako kala ne može izdržati niske temperature, prije zime je treba izvaditi iz vrta i spremiti na hladno mjesto, povremeno navlažiti tlo i u proljeće opet zasaditi. Nakon što su se biljke osušile, iskopajte gomolje, očistite ih i ostavite na suhom i hladnom mjestu, ali ne do točke smrzavanja.

Održavajte vlagu na oko 80%. Gomolji se ne smiju potpuno osušiti. Ako ih skladištite u vlažnom tresetu ili piljevini, to će za njih biti dobro. Opet vodite računa o provjetravanju i stalnoj kontroli vlage. Ovako gomolje možete čuvati do sljedeće sezone, ali ne više od 10 mjeseci.

Kala je otrovna za kućne ljubimce.