Zadovoljan sam sa svim što sam napravio u životu i sve bih isto ponovio! Moje najveće veselje je, i uvijek jedva čekam, doći u vinariju družiti se s gostima i potpisati im boce. Imam 97 godina i jedva čekam svoj 100. rođendan! – kazao je prije tri godine u našem intervjuu Miljenko Grgić, pun optimizma i životne radosti i ne sluteći kako je samome sebi predvidio sudbinu. Miljenko Grgić najvažniji hrvatski vinar svih vremena je prvog travnja ove godine proslavio svoj stoti rođendan, a prije nekoliko dana je preminuo u svom domu u Kaliforniji.

Svjetski priznati vinar rođen je 1923. godine kao jedanaesto dijete obitelji Grgić u malome selu Desne, u blizini Metkovića. Bio je glavni enolog kalifornijske vinarije Chateau Montelena kad je Montelenin chardonnay iz 1973. na slijepom kušanju u Parizu 1976. pobijedio burgundske Grand Cru chardonnaye. Taj događaj, koji je kasnije postao poznat pod nazivom The Judgement of Paris, odnosno Pariška presuda, odigrao je presudnu ulogu u afirmaciji američkih vina na svjetskoj sceni. Godine 1977. Grgić je u dolini Napa osnovao vinariju Grgich Hills, koja je i danas u uskom kalifornijskom kvalitativnom vrhu.

Sredinom devedesetih, na poziv predsjednika Tuđmana došao je u Hrvatsku i na Pelješcu izgradio vinariju Vina Grgić, koja je proizvela prvi moderni pošip te plavce vrijedne duljeg odležavanja. Zaslužan je i što je inicirao dugogodišnji projekt utvrđivanja porijekla zinfandela. Na kraju je nepobitno dokazano kako je zinfandel, najpopularnija kalifornijska sorta, ustvari dalmatinski tribidrag (kaštelanski crljenak).

Najvažnija povišica

Miljenko Grgić diplomirao je na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, a zatim je emigrirao u Sjedinjene Države. Punih devet godina radio je za Rusa Andréa Tchelistcheffa u Beaulieu Vineyard te kod Roberta Mondavija za kojeg tvrdi kako je uz Tchelistcheffa najzaslužniji za procvat Nape te kojeg iznimno cijeni kao vinara.

Radeći četiri godine kod Mondavija upoznao je najsuvremeniju tehnologiju. Za Roberta Modavija napravio je i najbolji cabernet u Kaliforniji zbog čega je dobio i najvažniju povišicu u životu od 25 centi. Ipak, kako je Mondavijev sin Michael preuzimao sve veću ulogu u proizvodnji, Miljenko je osjećao da stagnira i odlučio je otići. Odlazi u Chateau Montelena gdje postaje suvlasnik s Jimom Barrettom. Grgich Hills Cellar osniva godinu dana nakon velikog uspjeha na Pariškoj degustaciji zajedno s partnerom Austinom Hillsom.

Ljubav prema vinima i trenutke koji su ga vodili uspjehu na njegovom neobičnom životnom putu, Miljenko Grgić opisao je i u svojoj knjizi »Čaša puna čuda« koju je izdao u povodu 93. rođendana. Grgich Hills danas je kultna vinarija koja dosljedno proizvodi vina vrhunske svjetske klase. Predani prirodnom uzgoju vinove loze i održivosti, imaju pet vinograda i to na području Rutherforda, Calistoge, Carnerosa, Yountville i American Canyona, koje održavaju bez umjetnih pesticida ili herbicida.

MILJENKO MIKE GRGIC

Kriva je – bevanda

Njegova dalmatinska narav izrasla iz krša, soli i sunca nikada se nije odricala vedrine. A kako nam je duhovito ispričao u intervjuu, sve je i započelo anegdotom u njegovoj trećoj godini kad mu je majka, pokušavajući ga odviknuti od dojenja, kazala kako je dovoljno velik za bevandu. Tada je započela njegova ljubav prema vinu i do kraja života nije se odricao čaše dobrog vina i druženja uz nju. S veseljem i radošću očekivao bi svoje goste u konobi gdje bi započinjale vinske i sve one druge lijepe priče kojima je život ukrasio Grgićev put, a na pitanje o tajnom sastojku odgovarao bi uvijek s ushitom i iskrom u pogledu:

– Shvatio sam da se vino ne radi samo glavom i osjetilima. Vino se radi srcem. U vino morate uliti svoje srce i svoju ljubav. Za mene su vina poput moje djece. Morate ih voljeti i voditi kao djecu, prenijeti im bogatstvo vašeg duha.

U snovite sanje krenuo je krivudavim kamenim stazama kad je iz sela Desne otišao na studij vinarstva na Poljoprivredno-šumarski fakultet, današnji Agronomski fakultet, u Zagrebu. Ponajviše su ga se dojmila predavanja profesora Šermana koji se netom vratio iz šestomjesečnog posjeta Kaliforniji. Kako je u to vrijeme komunistički režim bio prepun zabrana, profesor je odbijao prenositi američka iskustva pred studente pa je svoj zanos satkao u kratkoj rečenici: »Kalifornija je raj na zemlji!« Miljenkova instinktivna misao bila je: »A zašto bih čekao da umrem i odem u raj, zašto da ne ušetam u raj?«

Te davne 1954. godine krenuo je s koferom, beretkom i skromnom ušteđevinom od 30 dolara skrivenim u trošnom potplatu cipele kao student najprije na usavršavanje u Njemačku. Tu boravi 18 mjeseci, a onda emigrira u Kanadu otkud lakše dolazi do Kalifornije.

Prije velikog priznanja sa Chateau Montelena Chardonnayom iz 1973. godine, Grgich je radio u nekoliko vinarija u dolini Napa, uključujući Souverain Winery, Christian Brothers Cellars, gotovo devet godina za Rusa Andréa Tchelistcheffa u Beaulieu Vineyard, te kod Roberta Mondavija za kojeg tvrdi da je uz Tchelistcheffa najzaslužniji za procvat Nape i kojeg iznimno cijeni.

Radeći četiri godine kod Mondavija upoznao je tada najsuvremeniju tehnologiju, no, s obzirom na to da je Mondavijev sin Michael sve više dobivao ulogu u proizvodnji, a i za samog Grgicha više nije bilo mjesta da napreduje, odlučio je otići. Odlazi u Chateau Montelena gdje postaje suvlasnik s Jimom Barrettom.

MILJENKO MIKE GRGIC

Kralj chardonnaya

Najznačajniji događaj u njegovom životu bila je Pariška degustacija kad su 24. svibnja 1976. godine u Parizu kušana francuska i kalifornijska vina na slijepo. Miljenko nije ni znao da je njegovo vino prijavljeno na degustaciju, samo je dobio telegram, kako je njegov chardonnay Chateau Montelena iz 1973. godine apsolutno osvojilo žiri te je od devet sudaca čak njih šest vino ocijenilo najvišom ocjenom.

Bio je to veliki događaj za američke vinare jer je prvi put američko vino ocijenjeno boljim od najcjenjenijih francuskih vina. Američki tisak proglasio ga je »kraljem chardonnaya«, ta povijesna ocjena zabilježena je kao Pariška presuda i bila je snažan vjetar u leđa brojnim američkim vinarima.

Grgich Hills osniva godinu dana nakon velikog uspjeha na Pariškoj degustaciji zajedno s partnerom Austinom Hillsom i njegovom sestrom Mary Lee Strebl na Dan neovisnosti 1977. Austin je posjedovao vrhunske vinograde u Rutherfordu, u srcu doline Napa, i brinuo se o financijama, a Miljenko je stvarao vina najviše kvalitete. Vina s Grgic Hillsa osvajala su njegovana nepca brojnih kušača i ponosno krasila i kraljevske trpeze.

Grgićev chardonnay iz 1978. godine posluživao se u Bijeloj kući, dok su u berbi iz 1979. uživali Reagan, Mitterand i španjolski kralj Juan Carlos. Iz Grgićevih podruma stizala su i druga vina koja su osvajala nagrade poput zinfandela koji je dvaput proglašen najboljim na svijetu. Svijet je ostao bez jednog vrhunskog vinara, malog zanesenog dječaka koji je u svoje snove utkao sva zlatna znanja ponesena s dalmatinskog kamena i raspršio ih najfinijim vinskim kapljicama diljem svijeta.

Miljenko Grgić je uz Nikolu Teslu jedina osoba koja se spominje u američkom povijesnom muzeju u Washingtonu koji među ikoničnim artefaktima čuva i šešir Abrahama Lincolna, telefon Alexandra Grahama Bella i astronautski kostim Neila Armstronga, ali i Miljenkov kartonski kofer s kojim je doputovao u Ameriku, plavu beretku, udžbenik sa zagrebačkog fakulteta i još nekoliko njegovih osobnih stvari.